![]() |
9. 9. 2004. | ![]() |
broj 136-137
|
|||
|
|
Njemačka Požar u Weimarskoj biblioteci
Iako osnovana 1601., Weimarska biblioteka dobila je ime po vojvotkinji Anni Amaliji od Sachsen-Weimara i Eisenacha, koja je sredinom 18. stoljeća takozvanu “Zelenu palaču” dala preurediti u knjižnicu uređenu u rokoko stilu. Draguljem palače smatra se veličanstvena rokoko dvorana u kojoj su pohranjena mnogobrojna vrijedna književna djela i koja nije bila pošteđena u požaru. Knjižnica je uvrštena i na Unescov popis svjetske kulturne baštine. Njezinu jezgru čine Shakespeareova djela, najveća zbirka Goetheova Fausta na svijetu, dvije tisuće rijetkih rukopisa iz srednjega vijeka, papin ukaz protiv Martina Luthera, te pisma prvog njemačkoga kancelara Otta von Bismarcka.
Njemačka Duga noć berlinskih muzeja
U središtu grada izložena je instalacija francuskoga umjetnika Armela Réaua koju je nazvao RefleCity, i koja se sastoji od devet dijelova. U suradnji s tvrtkom McKinsey and Company postavljena je u aveniji Unter den Linden, i to isključivo u povodu muzejske manifestacije. Golema instalacija protezala se čitavom ulicom sve do obližnjega trga. Grad-instalaciju pokrenulo je divovsko računalo. Veliki WC, odnosno jedan dio devetodijelne instalacije, zahodska je školjka velika dva i pol metra, izrađena od bijele plastike, koja je privukla najveću pozornost prolaznika i posjetitelja, a mogla se razgledati nekoliko dana prije i poslije manifestacije. Automobili na navođenje prolazili su prozirnim kanalizacijskim cijevima koje su bile postavljene oko zahodske školjke. Sva zbivanja u instalaciji RefleCity i oko nje praćena su zvukom i osvjetljenjem. Autor Armel Réau njemačkom je tisku izjavio kako će zahodi i automobili progovoriti o problemima otpada i prijevoza u velikim gradovima s kojima smo svakodnevno suočeni. Osim toga, on smatra kako njegovo umjetničko djelo kod posjetitelja treba izazvati smijeh. Osim toga, u Muzeju za komunikacije izveden je show berlinskoga fotografa Stephana Marie Rothera naslovljen Usluga ima mnogo.
Velika Britanija Umjetnička instalacija završila u smeću
Konceptualna instalacija njemačkog umjetnika Gustava Metzgera naslovljena Ponovno stvaranje prvog javnog prikaza autodestruktivne umjetnosti sastoji se od vreće za smeće napunjene novinama, kartonima i drugim papirima te najlonske folije poprskane kiselinom i metalne skulpture na stolu. Prozirna vreća za smeće nalazila se na podu pokraj skulpture kada ju je čistač zaposlen u galeriji odstranio zajedno s ostalim smećem. Glasnogovornik galerije Tate za britanski je Times izjavio kako se to dogodilo dan uoči otvaranja izložbe u lipnju ove godine. Vreća je bila oštećena kad je pronađena pa ju je umjetnik morao zamijeniti drugom, a nije poznato koliko je taj incident stajao galeriju. Od sada nadalje vreća za smeće noću je pokrivena kako se ne bi ponovio nemili događaj.
|
|||||