4. 11. 2004. h o m e
broj 141


















TEMA BROJA

Razgovor s Donom Joyceom i Markom Hoslerom

Sviranje medijskim trikovima

Jason Gross

Većina ljudi zna za Negativland kao glazbenu skupinu koju su U2 i Island Records tužili zbog uporabe naziva toga irskog rock benda u svojim stvarima i zbog toga što su na albumu iz 1991., nazvanom U2, znatno semplirali njihovu pjesmu I Still Haven’t Found What I’m Looking For. No, Negativland nije samo skupina veselih obješenjaka, njihovo umjetničko djelovanje uništava postojeće predodžbe i zatim ih ponovo montira u nove, pokušavajući dati društvene, političke i umjetničke izjave. Takvi su napori rezultirali sudskom tužbom spomenutih nemani, kao i tužbom njihova bivšeg izdavača. Don Joyce i Mark Hosler iz Negativlanda govore o obilježjima suvremenog medijskog svijeta te o snimanju albuma Dispepsi koji satirizira fenomen Pepsi Cole i o tome kako su oglašivači u svoje reklame naučili uključivati i antireklamna stajališta

Kulturni jamming Rona Englisha

Colin Moynihan

Akcije s reklamnim pločama počele su kao način da umjetnici pokažu svoje slike, no ubrzo je English postao svjestan političkih mogućnosti takva rada. Njegove najpoznatije političke mete postale su reklame za cigarete Camel

Popofilija i shizofrenija potrošačkog fetišizma

Carlo McCormick

U tragikomičnom Englishovu univerzumu arhetipske osobe industrije zabave preobražene su u glasnogovornike alternativnog svijeta suprotstavljenog sporazumnoj stvarnosti licenciranja marki i stvaranja himničnih slogana. Njegova sredstva izrezanog kolaža, ironične rekontekstualizacije i ahistoričnog pastiša krajnje su postmoderna

Oslobađanje reklamnih ploča

Ron English

Preinačivanje reklamnih ploča temeljni je oblik slobodnoga govora – nema cenzora, umjetničkih direktora, urednika, korporacija, samo izravni angažman s javnošću. English je bio uključen u “oslobađanje” više od tisuću reklamnih ploča, no ponekad to podrazumijeva sukob s policijom