vizualna kultura

Lažni koncept kolektivnog mišljenja

Umjetnost u formi ankete otkriva što ono inače familijarna konstrukcija 87 posto ljudi kaže... skriva, da ne postoji javnost, nego samo milijarde članova javnosti

LiverPOLL, projekt Sanje Iveković za International 04 – Liverpool Biennial, Tate Gallery Liverpool, Velika Britanija, od 18. rujna do 28. studenoga 2004.

Sanja Iveković, umjetnica koja u svom radu istražuje rod, sjećanje i identitet, od samog je početka svoga djelovanja prigrlila masovne medije. Korištenje časopisa i novina kao medija umjetnosti bilo je potaknuto željom umjetnice da komentira način na koji su u tim medijima prikazivane žene. U Dvostrukom životu iz 1975. ona supostavlja oglase na kojima su fotografije žena, vlastitim fotografijama iz privatnog albuma a koje je prikazuju, slučajno, u sličnoj pozi. Rezonanca komercijalne i osobne fotografije otkriva mjeru do koje oglašavanje može uvjetovati percepciju vlastitog ja. Iveković je nastavila raditi u masovnim medijima, i dok u svom radu još istražuje narav medijskog praćenja (Works of Harth, 2001.), izbor umjetničkog medija također odražava namjeru umjetnice da proširi dosege svoga rada i predstavi ideje u formi i kontekstu koji bi bio pristupačan svima. Uviđajući da narodne junakinje iz Drugog svjetskog rata (žene ubijene ili zatvorene zbog aktivne uloge u antifašističkom pokretu, među kojima i umjetničina majka) ne tvore više dio kolektivnog sjećanja ove zemlje, umjetnica je osmislila niz oglasa u časopisima koji su iznova uveli te heroine u suvremenu svijest (Gen XX, 1997.).

87 posto ljudi kaže...

Novi projekt za liverpulski International 04 razvija se izravno iz “javnog” aspekta djelovanja. LiverPOLL je potaknut člankom Rogera M. Buergela koji razmatra kako suvremena upotreba izraza “javno” može utjeloviti dva potpuno proturječna koncepta: društvena ukupnost (“redarstvo apelira na javnost”) i specifični auditorij (“kazališna publika”). Buergel suprotstavlja razvoj umjetničke prakse, “bez sumnje javne aktivnosti, usmjerene prema raspravi i sučeljavanju s drugima”, s procesima u javnoj sferi kojom u sve većoj mjeri dominira marketinška statistika, “gdje je kritička i emancipirajuća dimenzija kulturnog iskustva eliminirana u korist lažnog sudjelovanja”. LiverPOLL upreže osnovno oruđe za određenje javnog mišljenja – novinsku anketu (engl. poll) – kako bi se ispitala prava narav “javnog sudjelovanja”. Iveković projekt predstavlja “javno” (liverpulskoj javnosti koja čita lokale novine Echo, ili koja koristi Internet), serijom da-ne pitanja od kojih je neka postavila sama umjetnica, a neka anonimna javnost. Rezultati ovih anketa objavljeni su na Bijenalu u Liverpoolu kao niz dvo- i trodimenzionalnih strukturnih kružnih grafikona (nije ni potrebno reći da su izloženi u “javnoj domeni”). Pitanja koja postavlja umjetnica (Želimo li se izvući iz Iraka? ili Jesmo li manipulirani medijima? pitanja su koja je Echo odbio objaviti) proistječu u velikoj mjeri iz njezinih osobnih interesa i djelovanja, i već su bliska njezinoj lojalnoj “publici”. Ona nas pita želimo li rodnu demokraciju? ili ima li budućnosti nakon kapitalizma? (ironični obrat umjetničina vlastita iskustva, kao stanovnika post-socijalističke zemlje). Umjetnost u formi ankete otkriva što ono inače familijarna konstrukcija 87 posto ljudi kaže... skriva, da ne postoji javnost, nego samo milijarde članova javnosti.

Javnost i javna sfera

Javnost i javna sfera su koncepti koji sadrže brojna istoimena značenja i refleksivno su definirani. Javna sfera ima veze s onim što je zajedničko, državom, zajedničkim interesom, onim što je dostupno i ima kognitivnu dimenziju, ali također i političku i poetsku. Javno ima dvostruko značenje: društvene ukupnosti i specifičnog slušateljstva. Čini se nespornim da je umjetnost javna aktivnost usmjerena prema raspravi i sučeljavanju s drugima. O specifičnoj naravi umjetničkog djela se naširoko raspravljalo i više je puta redefinirana tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, ali se ista stvar nije dogodila s javnom sferom. Možemo primijetiti da su umjetničke institucije i kulturne politike postupno zamijenile modernistički diskurs univerzalnog pristupa umjetnosti i kulturi (koje se podrazumijevaju kao same po sebi dostupne i kao generatori blagotvornih učinaka samim činom izložbe) novim pristupom zasnovanim na asimilaciji kulturnog iskustva u potrošačke procese. Suprotstavljen homogenizirajućoj, apstraktnoj koncepciji gledatelja tipičnoj za modernu umjetnost i njezine institucije, suvremeni diskurs kulturnih industrija teži uočavanju razlika, iako manje u smislu priznavanja političkih manjina, a više u skladu s kriterijima m?rketinga.

Takva situacija daje poticaj populističkim kulturnim politikama koje slijede obrasce televizijskog konzumerizma i stoga imaju iste posljedice, banaliziranje i osiromašenje sadržaja tamo gdje kritička dimenzija kulturnog iskustva biva eliminirana u korist lažnog sudjelovanja. S tog stajališta raditi za javnost znači davati joj ono što se pretpostavlja da očekuje, predmnijevajući da je javna publika lako shvatljiva, predvidljiva i takva da se može kontrolirati kroz statističke procese, osiguravajuć? na taj način reprodukciju postojećeg društvenog poretka.

Glavni je cilj projekta LiverPOLL otvoriti javnu raspravu o takvoj praksi. Uključujući sudjelovanje najšire javnosti, a s druge strane medija (dnevne novine) i kulturnih institucija (galerija, Bijenale), Sanja Iveković nastoji stvoriti rad koji će potaknuti preispitivanje postojećih odnosa snaga.

Priredila Silva Kalčić