Mundani i etički patriotizam
Boris Postnikov
Croatian Journal of Philosophy, broj 10, glavna urednica Snježana Prijić-Samaržija; Kruzak,
Deseti broj časopisa Croatian Journal of Philosophy od prethodnih se razlikuje ponajprije većim opsegom, dok stručnošću priloga zadovoljava opravdano visoka očekivanja. Razlog bogatijega sadržaja urednička je odluka da izdanje otvore separatom koji donosi tekstove triju izlaganja održanih ranije ove godine na međunarodnoj konferenciji o etici u Bledu. Uvodni rad Louisa Pojmana koji se bavi institucionalnim kozmopolitanizmom, argumentirajući potrebu za uspostavljanjem svjetske vlade u aktualnoj političkoj i ekonomskoj globalnoj situaciji ne daje, međutim, naslutiti kako će to odstupanje od uobičajene uređivačke politike znatnije pridonijeti kvaliteti izdanja. Pojmanov tekst, naime, opterećen je retorikom što odveć podsjeća na masmedijsku kontaminaciju javnoga prostora opravdanjima strahota što se trenutačno zbivaju pod egidom rata protiv terorizma, retorikom utemeljenom u manihejskoj viziji borbe “dobra” protiv “zla” i hantingtonovski pojednostavljenom prikazu sukoba civilizacija. Stoga, ako prizna valjanost autorovih teza kojima se, u tradiciji što seže još od Kantova spisa o vječnom miru, ukazuje na potrebu za instancijom globalne vrhovne vlasti, čitatelj ne može a ne zapitati se kako zapravo ustroj i ulogu te vlasti zamišlja potpisnik floskula o barbarizmu s onu stranu zida civilizacije, novoj dimenziji zla (i jedno i drugo odnose se, dakako, na zbivanja 11. rujna 2001.) ili, pak, Haribdi zapadnjačkog hedonizma i Scili fundamentalističkog tribalizma.
Već pri čitanju sljedećeg teksta, Taking Hunger Seriously Mylana Engela Jr., dojam se, međutim, značajno mijenja. Engel dokazuje moralnu obvezu dobrostojećih da pomognu siromašnome dijelu čovječanstva, a – što je osobito zanimljivo – argumentaciju ne utemeljuje u principima neke poznate i razrađene etičke pozicije, nego u (pretpostavljenim) uvjerenjima pripadnika populacije kojoj se obraća kako bi izmakao pogibelji otpisivanja argumentacijskog slijeda s eventualnim odbacivanjem njihovih premisa.
Separat s bledske konferencije zaključuje rad Nathana Nobisa o epistemologijskim nedostacima etičkog emotivizma Ayera i Stevensona, a u drugome, “standardnom” dijelu časopisa etikom se bavi još i Christopher Cowley, koji pod naslovom Moral Necessity and the Personal identificira i istražuje fenomen moralne nužnosti, razlikujući ga kako od fizičke i psihološke nužnosti, tako i od Kantova kategoričkog imperativa.
Pozornost, ipak, ponajviše zaslužuje tekst Igora Primorca Patriotism: Mundane and Ethical. Nakon pažljive elaboracije razlika među konceptima patriotizma i nacionalizma, koje se odveć često međusobno zamjenjuje, Primorac nudi korisnu i preglednu tipologiju patriotizma te, suprotstavivši zamisao mundanog patriotizma, koji je orijentiran na podršku ekonomskoj i političkoj (nad)moći države u svjetskim okvirima, etičkom tipu patriotizma, koji se koncentrira na pitanja moralnoga identiteta i integriteta države, uvjerljivo argumentira u korist prihvaćanja potonjeg. Čitateljima koje ovaj tekst osobito zainteresira korisno je znati kako je izdavač časopisa Croatian Journal of Philosophy nedavno objavio zbornik radova o patriotizmu, što ga je uredio upravo Igor Primorac.
Preostali teorijski radovi, kao i iscrpni prikazi triju recentnih filozofijskih naslova, naposljetku u potpunosti mijenjaju negativan sud o časopisu, što se započeo formirati pri čitanju uvodnog teksta.
Pojmanu usprkos, ponovo imamo razloga za visoka očekivanja.
Knjigomat na internetu
Rade Jarak i suradnici pokrenuli su novi internetski časopis (www.knjigomat.com). Donosimo Uvodnu riječ uredništva.
Virtualni časopis Knjigomat pokrenut je jer osjećamo da postoji stanovita praznina u recepciji i usmjerenju naše nove književnosti. Upravo o toj praznini želimo razgovarati na ovom mjestu, želimo pronaći sadržaje koji će je ispuniti.
Neka se pitanja u našoj novoj književnosti uporno izbjegavaju, uporno prešućuju. Zašto? Ne želimo suditi o tome odmah na početku. U tu svrhu pokrenuli smo anketu, seriju interviewa u kojima ćemo razgovarati s raznim protagonistima naše kulturne scene i bistriti uglavnom iste teme u nadi da ćemo pokrenuti nove stvari i vidjeti kako javnost zapravo diše. U tim razgovorima pokušat ćemo analizirati sve važne točke sustava, od financiranja izdavaštva, do novih ideja i estetskih postavki.
Na našoj kulturnoj sceni formiran je jedan mastodont površnog komentiranja književnosti, mašinerija koja ne govori o nečemu novom i različitom, koja uglavnom održava stanje onakvim kakvo jest. Upravo iz tog razloga odlučili smo pokrenuti stranicu i razgovarati o onome o čemu se uglavnom šuti.
U rubrikama Proza i Poezija nastojati ćemo pretežno objavljivati djela mlađih autora.
Post-postmodernizam na američki način
Katarina Peović Vuković
Riječi, Časopis za književnost, kulturu i znanost, 3-4/2004., Matica hrvatska Sisak, glavna i odgovorna urednica Đurđica Lasić-Vuković
Novi broj sisačkog časopisa Riječi hrabro je zagazio u suvremenu američku prozu predstavivši četiri kultna autora prema izboru Zorana Roška. Riječ je o jednoj od najpoznatijih autorica hipertekstualne fikcije Shelley Jackson koja je u ovom izboru zastupljena pričama iz svoje prve tiskane zbirke The Melancholy of Anatomy. Jackson, koja se i u svojim hipertekstualnim djelima bavi sličnim pitanjima, u pričama Rak i Spermiji gradi zanimljiv spoj tradicionalnog i suvremenog pripovijedanja, poigravajući se kafkijanskim motivima. Kada je riječ o kultnom postmodernističkom piscu Haroldu Jaffeu, uvijek je riječ o nekom obliku poigravanja žanrovima, pa i u priči Seksualna gerila Jaffe parodira pornografski diskurs, na način kako to čini u mnogim svojim djelima. Jaffe je inače pripadnik jedne od najproduktivnijih književničkih skupina američke scene koja pod konstruiranom književno-povijesnom odrednicom avant-pop agilno djeluje u sklopu web kolektiva Alt-X. Riječi donose i prijevod u nas malo poznatog autora Georgea Saundersa (u časopisu tipfelerom pretvorenog u Daundersa) koji po mnogočemu pripada ovom post-postmodernističkom krugu američke literature. Priča Park građanskog rata u gadnom propadanju Saundersov je pokušaj tematiziranja sulude postkapitalističke industrije u kojoj i sam sudjeluje. Dave Eggers urednik kultnih časopisa Might, McSweeney’s i Believer, autor je čiji tekstovi, među ostalim, govore i o nevjerojatnim uredničkim iskustvima, a jedno takvo će problematizirati i ulomak romana Urnebesno djelo zapanjujućega genija.
U ovaj su se broj časopisa Riječi izvrsno uklopili dnevnički zapisi američkog autora Kerryja Shawna Keyesa u izboru i prijevodu Miloša Đurđevića. Keyes je poznatiji kao pjesnik, dok se u odlomcima knjige Skupljanje dima iz 1986. dokazuje kao vrstan pripovjedač.
Svakako treba spomenuti i esej Žarka Paića Apokalipsa bez kraja o spisima Bele Hamvasa, a nisu nezanimljivi ni analiza Performansa kao oblika komunikacije hrvatske dade… Branimira Donata, niti studija o Diskontinuitetu čovjeka i stroja u pjesništvu Delimira Rešickog Dubravke Brunčić.
U svakom slučaju, nadamo se kako bi ovaj živahni broj Riječi mogao postati paradigma budućeg uzbudljivog prožimanja različitih teorijskih i poetičkih praksi.
Električna stolica u Zagrebu
Enigma objekta, kolekcija Muzeja moderne umjetnosti Centra Georges Pompidou (Beaubourga), Pariz, u zagrebačkim muzejima i galerijama, od 17. prosinca 2004. do 20. veljače 2005.
Enigma objekta je naziv reprezentativne izložbe kojom zagrebački Muzej suvremene umjetnosti predstavlja djela iz kolekcije Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Centra G. Pompidou, nastala tijekom druge polovice 20. stoljeća. Izložbu prati program dokumentarnih filmova, a u Galeriji Miroslav Kraljević odvijat će se tijekom siječnja 2005. video-projekcije u sklopu izložbe. U suorganizaciji s Hrvatskim filmskim savezom, u kinu Tuškanac, bit će početkom veljače 2005. prikazan film Jean-Luca Godarda pod nazivom Povijest filma.
Djela za izložbu odabrali su Želimir Koščević, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Catherine Grenier, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Centra Georges Pompidou. Na izložbi će biti zastupljeno 67 umjetnika sa stotinjak radova, među njima Marina Abramović, Joseph Albers, Arman, Joseph Beuys, Max Bill, Louise Bourgeois, Daniel Buren, Sophia Calle, César, Wim Delvoye, Daniel Dezeuze, Braco Dimitrijević, Jim Dine, Robert Filliou, Barry Flanagan. Allain Jacquet, Yves Klein, Julije Knifer, Joseph Kosuth, Barbara Kruger, Roy Lichtenstein, Annete Messager, François Morellet, Claes Oldenburg, Nam June Paik, Martial Raysse, Larry Rivers, Jesus Rafael Soto, Daniel Spoerri, Takis, Victor Vasarely, Andy Warhol.
Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a Zagreb, smatra da su ovakva preispitivanja uvijek iznova potrebna i muzejima i publici, a naročito u situaciji kada se zagrebački muzej osvrće na pedeset godina djelovanja te u trenutku kada se priprema za preseljenje u novu zgradu, u novi dio grada i u posve drukčije urbanističko-arhitektonsko i socijalno okruženje, s novim prostornim i tehnološkim mogućnostima proširenja djelatnosti. Muzej moderne umjetnosti Centra Pompidou je u tom pogledu izazovan uzor, a naročito u smislu “glavne zadaće svakog kustosa“, a to je “dovesti što više posjetitelja u muzej“, kako to ističe Pontus Hulten govoreći o misiji muzeja.
Za ovu su izložbu izabrana djela koja će posjetiteljima u Zagrebu ponuditi uvid u stvaralaštvo moderne i suvremene umjetnosti i ujedno pokazati specifičnosti kolekcije Beaubourga. Odabir Želimira Košćevića prati nit glavnih struja i pravaca koji su obilježili posljednjih četrdesetak godina 20. stoljeća, stavljajući poseban naglasak na velike instalacije i djela-simbole koji daju pečat čitavoj kolekciji. Sintetička istraživanja i geometrijska umjetnost, raznovrsnost izraza: Fluxus, novi realizam, slikarstvo pop-arta, konceptualna umjetnost i njezin društveni odjek, minimalistička umjetnost i pokret Support-Surface, fotografija i ‘’mlado’’ stvaralaštvo, međusobno su povezane etape koje ocrtavaju razvoj umjetničkog stvaralaštva od 1950. do danas. Naglasak na pojedinačnim jakim figurama na izložbi neodoljivo će privući posjetitelja i podsjetiti ga na jedinstvenost stilskog izraza velikih umjetnika. Bit će predstavljena remek-djela poput Električne stolice Andyja Warhola, Volim crnu Olympiju Larryja Riversa i Monokroma Yvesa Kleina, najavljuje Catherine Grenier. Golemi Beaubourg, što ga je 1977. sagradio proslavljeni arhitektonski dvojac Renzo Piano i Richard Rogers, samo je okvir koncepta jedne sustavne muzejske djelatnosti i slika jedne kulturne strategije, dakle i politike. “Djela moderne i suvremene umjetnosti na svoj specifičan način, jezikom umjetnosti, pokazuju kako čarolija umjetnosti ostaje tajna, ali ono što je najdublje usađeno u samu suštinu umjetnosti ostaje u poruci jasno i nedvosmisleno. Riječ je dakako o slobodi, a ona nipošto nije enigmatična” (Želimir Koščević).
Anketa
Ubijanje vremena
Seid Serdarević, nakladnik
Navedite nekoliko knjiga koje trenutačno čitate ili namjeravate čitati.
– Kao, vjerujem, i svaki profesionalni čitač, već odavno čitam više od jedne knjige odjednom. Trenutačno se u raznim fazama čitanja i na raznim mjestima gdje se čita, od radnog stola, do kauča, kreveta... nalazi nekih gotovo deset naslova ili rukopisa, pa tako sada četvrti put čitam novi, izvrstan roman Rade Jarka Krumpir, koji će u tisak u siječnju, zatim je tu novi Barnes Povijest svijeta u 10 i 1/2 poglavlja, beskrajno inteligentna i po mnogočemu razorna knjiga, onda mala i krasna knjižica S Borgesom Alberta Manguela, autora meni jedne od najdražih knjiga Povijest čitanja. Uz te knjige, tu je i zanimljiv esej Norberta Gstreina Wem gehört eine Geschichte? u kojem ovaj izvrsni austrijski autor raspravlja o tome kome pripada priča – onome koji ju je doživio ili onome tko ju je ispripovijedao, a sve potaknut reakcijama na svoj roman Das Handwerk des Tötens, o našemu malom ratu. Tu je i novi roman Petera Handkea Don Juan (erzählt von ihm selbst) u kojem se opet vidi zašto je Handke jedan od velikih romanopisaca druge polovine dvadesetog stoljeća. Zatim romani Martina Walsera Der Augenblick der Liebe i Jaya MacInernyja Bright Lights, Bright City, te nekoliko rukopisa.
Navedite nekoliko internetskih adresa koje osobno volite ili smatrate vrijednim pozornosti.
– Internet mi je odavno, od 1995., nezamjenjiv, ne samo u poslu nego i u lutanju i nabasavanju na raznovrsne često korisne, ali još češće i nekorisne informacije. Ipak, često se pitam kako su ljudi uopće funkcionirali bez Interneta - vjerojatno kvalitetnije, posvećeni manjem broju poslova. Osim redovitih čitanja novina, od domaćih dnevnih izdanja (od nezaobilazne i dalje najbolje početne iskon.hr pa preko svih ostalih vjesnik.hr; novilist.hr; vecernji-list.hr do relevantnih svjetskih spiegel.de, guardian.co?uk ili nytimes.com), redovito posjećujem i neke nakladničke sajtove npr. Bloomsbury, Suhrkamp, Rowohlt, a tu je i salon.com te još niz stranica mahom o knjiškim temama. Iako to izgleda pomalo konzervativno, jednostavno, premalo je vremena da bih ga stigao ubijati surfajući.
Čime se u posljednje vrijeme osobno bavite, što privlači vašu intelektualnu pozornost ili koje vam se teme u kulturi/javnosti čine zanimljivima?
– U posljednje vrijeme, nažalost, osim uredničko-nakladničkog posla, te časopisa Tema:, jedva da stižem bilo što drugo. A posebnu pozornost, također nažalost, obraćam najavljenim, ali zasad još ne i argumentiranim promjenama u segmentu nakladništva koje je za Interlibera najavio ministar kulture. Kada smo i kod najvećeg financijera u kulturi, bez kojega ne može biti kulturne, one kvalitetne proizvodnje, već sve postaje samo podložno zakonima tržišta, dakle i jednom prosječnom ili ispodprosječnom ukusu, treba napomenuti da je zabrinjavajuće što je kultura, iako je u državnom proračunu dobila?nešto više u brojkama, zapravo u odnosu na prethodne budžete zakinuta, jer je otišla ispod jednog postotka proračunskih sredstava. No, nekoliko je i pozitivnih inicijativa, od kojih posebno ističem onu vrlo korisnu, za uvođenje zakona o fiksnoj cijeni knjige koji bi zaštitio i autore i nakladnike, ali prije svega male nezavisne knjižare.
anketa
O ljudima i strojevima
Katarina Peović Vuković
Jedan od ključnih teoretičara politika Interneta Mark Poster ukratko komentira svoje trenutačne interese
Steiger, Derrida, Thacker…
Što trenutačno čitate? Možete li nam reći nešto o tim knjigama/ časopisima/ digitalnim tekstovima?
– Čitam o vremenu i tehnici Bernarda Stieglera koji se služi Derridinim poimanjem medija i pisanja te ga kritizira; knjige o tijelu i medijima, a posebice izdvajam Biomedia Eugenea Thackera. Također čitam o igrama i oblicima agenture, posebice McGonigalino djelo.
Teorijske tražilice
Nabrojite nekoliko omiljenih web stranica i objasnite njihovu važnost.
– Sviđa mi se Voice of the Shuttle, bibliotečna stranica o medijima i humanističkim znanostima. Dosta se koristim Internet Moves Databaseom i Amazonom zbog informacija o sadržajima (filmova, knjiga, glazbe). Čitam mnogo peer-to-peer stranica koje sadrže popise stvari dostupnih na web-u.
Odnos ljudi i strojeva
Koji su vaši trenutačni teorijski interesi? Na čemu radite?
– Radim na odnosu ljudi i strojeva u smislu (1) okvira za povijest medija i (2) kao načina razumijevanja novih oblika praksi, zastupanja, pozicija subjekta i subjektivizacije/subjektivacije (subjectivation). Mislim kako je važno nastaviti razlikovati stvarnost od virtualnog i razumjeti specifičnosti svakoga. Također dosta razmišljam o mogućnostima novih globalnih politika onkraj politika nacionalnih država i o problemu prelaženja kulturalnih granica u pokušaju oblikovanja planetarne politike.
Mark Poster je profesor na odsjeku povijesti Sveučilišta u Kaliforniji, a njegova se područja interesa kreću od europske intelektualne i kulturne povijesti do medijske teorije. Poster je objavio studije The Second Media Age (1995.), prošireno i prerađeno izdanje The Mode of Information iz 1990.; Cultural History and Postmodernity (1997.) – studiju o odnosu poststrukturalističke teorije i discipline povijesti; zbirku tekstova s kritičkim uvodom Stanleyja Aronowitza pod nazivom The Information Subject (2001); svoje studije kulturalne i društvene teorije elektronički posredovanje informacije nastavlja djelom What’s the Matter with the Internet? (2001.).
U svojim studijama Poster mapira pomak od društvene povijesti prema novim praksama kulturalne povijesti koje crpe snagu od poststrukturalističkih interpretativnih strategija. Postera posebice zanima proučavanje novih tehnologija koje uzrokuju povećanja broja vrsta “stvarnosti” (kako tvrdi u eseju Postmodern Virtualities, iz The Second Media Age). Pritom će Poster u kultnom eseju CyberDemocracy: Internet and the Public Sphere (u knjizi What’s the Matter with the Internet?) najaviti eru cyber-demokracije koja preispituje klasična, do sada neupitna područja distribucije i slobodnog pristupa informacijama. Pritom Poster izdvaja Internet kao ključnu tehnologiju koja radikalno decentralizira pozicije govora, objavljivanja, proizvodnje…
Zagovarajući razvoj slobodnog društva, ovaj se autor založio za radikalniji pristup autorskim pravima vezanih za rukopise, glazbu, softvere itd. Donekle revidirajući svoje stavove, u kasnijim se tekstovima Poster ograđuje od nekih utopističkih ideja. Tako će u eseju Materialist Responses to the Internet (iz kolaborativnog zbornika The Politics of Information: The Electronic Mediation of Social Change, 2003.) Poster upozoriti kako je, kada je riječ o utopizmu vezanom za tehnologije, riječ o trendu zapadne misli od otkrića telegrafa.
Webliografija
Kompletna Posterova bibliografija – http://www.humanities.uci.edu/mposter/
Foucault, Marxism and History – http://www.hnet.uci.edu/mposter/books
http://www.hnet.uci.edu/mposter/CTF/ – Critical Theory of Family
Existential Marxism in Postwar France – http://www.hnet.uci.edu/mposter/EM/
CyberDemocracy: Internet and the Public Sphere – http://www.hnet.uci.edu/mposter/writings/democ.html (tekst je u hrvatskom prijevodu Ognjena Strpića dostupan na stranicama: http://boo.mi2.hr/~ognjen/nmediji.html)
Postmodern Virtualities – http://www.hnet.uci.edu/mposter/writings/internet.html (u hrvatskom prijevodu tekst se nalazi u zborniku Mikea Featherstonea i Rogera Burrowsa, Kiberprostor, kibertijela, cyberpunk. Kulture tehnološke tjelesnosti)
Bog i jezik kao elastična sjenka
Boris Beck
Ako postoji samo ono što postoji u jeziku - zbog čega je jezik zapravo naše jedino čulo, a naša je percepcija svijeta izložena na milost i nemilost njegovim istinama i varkama - čini se da je i Bog posve ovozeman. Kao naša izmišljotina sudjeluje u tkanju svijeta i ima pristup našim mislima i tekstovima, ali na isti način kao što to imaju i crna kronika, sjećanja iz djetinjstva, Dante ili Severina. Te teške Wittgensteinove misli i još teže njihove posljedice Nick Cave djelomice opovrgava. Pisanje mi je omogućilo izravan pristup mojoj imaginaciji, inspiraciji i, konačno, Bogu. Shvatio sam da sam korištenjem jezika ispisao Božje postojanje. Jezik je postao ogrtač koji sam bacio na nevidljivog čovjeka, koji je dao oblik, a ostvarenje Boga kroz medij ljubavne pjesme ostala je moja prvenstvena motivacija kao umjetnika, stoji, između ostaloga, u Caveovu govoru s bečke pjesničke radionice održane 1998. godine na kojoj je bio i Denis Peričić, i to ne zato što mu je to sredio stric nego zato što je svoje pjesme poslao Caveu, a ovome su se svidjele pa ga je pozvao. Cave zakonitost umjetničkog stvaranja navodi obrnutim redoslijedom: prvo je bio Bog, pa je on pobudio pjesnikovu maštu, pa je onda nastala pjesma. Čin ulaska Boga u svijet taj romantičar naziva inspiracijom, a jezik je za njega neka elastična stjenka koja se uvija pod onostranim – Wittgenstein još vrijedi, ali uz malu ogradu: za nas postoji samo ono što postoji u jeziku. Izvan jezika postoji Bog, ali on stalno prodire i u jezik i u svijet.
Nakon što je isti izdavač izdao King Ink II, u šašavom prijevodu Predraga Raosa, došlo je vrijeme i za rane Caveove radove, iz doba Birthday Party i s prva tri albuma s Bad Seeds. Peričić, koji se s Caveom družio nekoliko dana 1998. godine na pjesničkoj radionici u Beču, ne želi samo dati informaciju već i dokazati da je riječ o pravoj poeziji, o književniku kojem slava s pozornice smeta u literarnoj karijeri, s čim se nije teško složiti. Peričić pe i dalše – dost si je pesmi prepeval na kajkavski kaj čudne zgledi, ali ni bez vraga. Cave, sa svojimi zgoretim mertvecima i hudim pesima, je fest kmični i makabrični, a tu je i sleng kaj vleče jezik dol. Jebena su mu krila v hrptu, igla mu je v oku, pičke su masne, a v Nebu je pobuna.
Eseji s uvrnutim pogledom
Promocija knjige Borisa Becka Mrtvaci pod poplunom, knjižnica Ivan Goran Kovačić, 16. prosinca 2004.
U knjižnici Ivan Goran Kovačić u Vukovarskoj ulici 35 održat će se u četvrtak, 16. prosinca, u 19 sati predstavljanje nove knjige Borisa Becka Mrtvaci pod poplunom o kojoj će uz autora govoriti pisac i prevoditelj Svjetlan Lacko Vidulić i domaćin pjesnik i prozaist Krešimir Pintarić. Nakon zbirke priča Metak u srcu Svetog Augustina Beck je izdao ovu knjigu eseja o raznim društvenim temama s pomalo uvrnutim pogledom – o politici govori kao o kanibalizmu, a o Big Brotheru kao zabavi za senilce. Iako je riječ o tekstovima koji referiraju na našu neposrednu stvarnost, Beck je kroz njih uspio ispričati i priču – kako o našim susjedima koji suše gaće na balkonu, tako o predsjedniku koji leži na samrti – tako da se Mrtvaci pod poplunom čitaju kao vrlo duhovit roman.