16. 12. 2004. h o m e

broj 144-145


















KRITIKA

U žrvnju izgubljenog jezika

Sead Muhamedagić

Jelinek je autorica koja je (nehotice) promijenila neka uvriježena shvaćanja o tome kakvi trebaju biti i kako moraju pisati pisci koji će ubuduće biti nagrađeni Nobelovom nagradom

Elfriede Jelinek, Pijanistica; s njemačkoga prevela Helen Sinković; OceanMore; Zagreb , 2003.

Elfriede Jelinek, Naslada; s njemačkoga prevela Helen Sinković; OceanMore; Zagreb , 2004.

Okamenjenost ljudskih srca

Ljiljana Ina Gjurgjan

U ovom romanu Coetzee ispisuje toliko otvorenu i izravnu kritiku apartheida u Južnoafričkoj Republici da bismo roman gotovo mogli opisati kao politički roman s tezom, no autor ipak vješto i strateški mudro izbjegava jasnoću poruke – nelagodu umata u osobnu priču, ispreplićući privatnu tragediju s onom općom, nacionalnom

J. M. Coetzee, Doba željeza; s portugalskoga preveo Petar Vujačić; VBZ; Zagreb , 2003.

Kovrčanje zraka

Grozdana Cvitan

Poetična, cinična i sjetna filozofska priča o pojedincu u svijetu, ukazanju velikih ideja u svakodnevici kojom nikad nisu vladali ni velike ideje ni veliki umovi

Bohumil Hrabal, Prebučna samoća; sa češkoga preveo Miroslav Čihak; Hena com; Zagreb , 2004.

Alien s balkanskog tranzicijskog broda

Katarina Luketić

U romanu koji je digresija o razlomljenom identitetu i egzistenciji autor je uspio izbjeći uniformnost pisanja o emigraciji, i to je dobar dio ove knjige, no on istodobno nije uspio ostvariti višeglasje i sasvim se odmaknuti od svoga lika

Aleksandar Hemon, Čovjek bez prošlosti; s engleskoga preveo Luka Bekavac; VBZ; Zagreb, 2004.

Komunistički vjernik, grešnik i otpadnik

Jaroslav Pecnik

Pregledno i jasno izložen portret Milovana Đilasa, njegove političke i ljudske drame koji pokazuje kako je usprkos brojnim kontroverzama Đilas osta(ja)o dosljedan samome sebi i svojim idejama demokratsko-građanske provenijencije

Desimir Tošić, Ko je Milovan Đilas, disidentstvo 1953-1995; Otkrovenje; Beograd, 2003.

Pogrešna drukčija pitanja

Steven Shaviro

Latourovu opisu da nikad nismo bili moderni moramo dodati i svijest da nikada nismo bili nemoderni, da nikada nismo bili slobodni od modernističkih podjela i nametnutih sila