poezija

Božićni hrvatski glamur

Slađan Lipovec

POD TVOJIM PROZOROM

ČUDNA GODIŠNJA DOBA

pod tvojim

prozorom među neboderima

pticama kovitlaju

južne struje između antena

i čudnih godišnjih doba

duboko u jesen ispod vrhova

dizalica odjekuje duga

potmula grmljavina

neodređenog podrijetla kao da

nevidljivi avioni paraju

fluidne zvučne zidove

oko tebe ili da dugim

mostom nad

rijekom po čijoj površini

klizi zvuk tutnji

nekakav superludi vlak iz kojeg

kad pogledaš čini se

da se strelovito ptice

u letu zanašaju

od brzine i jakih struja

raznobojnih oblačnih masa

koje dovlače ovaj rani

mrak i pljusak koji se

naglo nabada na prva

popaljena svjetla

jurećeg grada

NELINEARNA JEDNADŽBA ZIMSKOG

RAČUNANJA VREMENA

sumrak potitrava na vrhovima

drveće osjetljivim jagodicama

grana prebire zadnje trenutke prvoga

dana zimskog računanja

vremena kao da ga

neprimjetljivo

ljulja kao da ga

opipava

prije nego ga

sruči

u nagli mrak

U TEŠKO ODREDIVO

DOBA DANA

iz rijeke je kuljala

magla kao mlijeko je

plavila grad

nejasan usukan

u sebe i

krut

vrijeme je zimskih

depresija

žute su lopte

svjetiljki kao smežurane

naranče bez mirisa tonule

u svom pravilnom poretku

za njima su poput magle

narastale zazubice

i neki gust bijeli

strah

KRAJEM RADNOGA DANA

GRAD POSTAJE IGRALIŠTE

jurimo jurimo

brzacima širokih

autostrada spajamo

isprekidane bijele crte

kraj je radnoga dana

ustvari prerana večer

mjesec kao košarkaška lopta

u rukama pravih igrača

odskakuje između zgrada

STANJE POVIŠENE NAPETOSTI

noć se nadvija

noć je vrtoglava psina

izvitoperena paranoja

pred očima prije spavanja

eksplozije crvenila

turbulencije po tijelu

ujednačuju tlakove s

halucinogenim fluidima noći

po kojima tijelo pluta

u bunilu kao u snu

ON NASTUPA U

VEČERAŠNJEM ŠOUU

on je nestašna

superzvijezda u povraćenoj

mladosti okružena

dvadesetogodišnjakinjama

sa srcem jedne

još uvijek si priušti

slatke stvari

pokoju čašicu

da mu podigne

raspoloženje drugoj

namigne i sam u tim trenucima

dvadesetogodišnjak s preciznim

pogledom kirurga u sobi joj

ljubopitljivo sopćući

šapuće slatkice

da vidimo kako

si nam ti građena

JA SAM MAG CRNIH KRONIKA

iz vaših misli istjerujem

vragove pouzdano dajem efektne

naslove

brojevi

krv

i smrt

su svakako

najzahvalniji

zaboravite na tren

vlastite strahove uvijek je

nekome gore

no vama dođite na moje

stranice

zab(or)avite s(v)e

moje misli

kroz cyber space

plutaju baš radi

vas misli si virtualni

pjesnik prije nego potone

u fotone

I OVAJ JE GRAD

SJAJAN

kao i svaki nepoznat

grad za izgubiti

se kao vruć šamar

smrznutom prvom

licu koje se povlači

i vreba da zaskoči kad

se najmanje nadaš

već u ovome stihu

već u prvom izlogu

koji između cijena

reflektira pogled

DOBRE VIJESTI

pristižu brže

nego vremenske

promjene

bliži se kraj

godine započinju

blaženi završni

rituali

indeksi uspješnosti

i rasta nezavršivi popisi za

zadnju kupovinu

reklame lijepe reklame

GLAMUR

i na drugoj strani

grada magla se vukla iza

svakoga ugla

i suspregnula sve

nagle pokrete

dok tromo

kuljamo u krdima

sve nas kao uboge

životinje sustiže

nezajažljiva marketinška

glad

i stanemo

gutati

svatko koliko mu grlo

dopušta i po dubini vlastitog

džepa sve dok nanovo ne počnu

izranjati maglena svjetla

automobila postolja

nebodera a zatim i

vrhovi široke autostrade

džambo plakati izlozi

trgovina okićene jele

ukrasni pridjevi

i dok se iz te smrznute

magle ne počne pomaljati

božićni hrvatski

glamur