Poligon za razmišljanje
Katarina Peović Vuković
Re, časopis za umjetnost i kulturu, br. 7, god. 4., Rijeka, prosinac 2004.
Objavljen je 7. broj studentskog časopisa Re, koji u Rijeci izlazi od 2001. Riječ je o publikaciji mlađe generacije koja prostor književnosti doživljava vrlo široko – Re sadrži rubrike: (S)misao, Kulturologija, Proza, Poezija, Likovnost, Kazalište, Film, Filozofija i Strip.
Pokrenut kao studentski časopis za književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Re se od časopisa studenata kroatistike transformirao u publikaciju širih interesa. Taj je pomak pratilo i nužno udaljavanje od Sveučilišta, pa Re, kojem je nekadašnji nakladnik bio Studentski Zbor, danas djeluje u sklopu Udruge za umjetnost i kulturu parNas.
Zanimljiv kao mjesto detektiranja mladih neafirmiranih autora i autorica, osim književnika Re predstavlja i mlade stripaše, filozofe i kulturologe, glazbene teoretičare i dr.
U ovom broju treba izdvojiti intervju koji je s Miljenkom Jergovićem vodio predvodnik mlađe generacije pisaca Nebojša Lujanović, pregled grupa i pokreta u hrvatskoj umjetnosti od 1951. do 1973. Igora Gržetića, kao i strip Stjepana Šejića Shinji Taharu.
Časopis izlazi polugodišnje, a možete ga pratiti i na stranicama www.casopis-re.net.
Povratak u gabarite
Ivica Župan
Nova gravitacija, izložba Roberta Šimraka, Gliptoteka HAZU,
Roberta Šimraka ponajviše zanima potrošačko društvo, njegovi uzusi, konvencije, stereotipi te nadasve njegov utjecaj na čovjekov položaj u svijetu, njegovu sudbinu i osjećaj (ne)sreće.
Ciklusom Nova gravitacija, do kraja 2004. postavljenim u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU, Šimrak – ne upornošću socijalnog aktivista, nego jedinstvenim senzibilitetom umjetnika, bez moralne i bilo koje druge patetike - komentira mudro odabran, amblematski i globalan problem svoga vremena – konzumerizam - koji je danas u srži svekolike pojavnosti u svijetu i uzrokom svih njegovih neuralgičnosti. Prizemnije čitanje ciklusa dovelo bi nas do složenih odnosa unutar globalnoga gospodarstva i korporacijskog kapitalizma, a potom i do iračke krize i trećega svjetskoga naftnog šoka. Šimrak, čini se, želi sugerirati da je rat za naftu – najvažniji svjetski resurs – u pozadini svih sukoba koji se vješto zamataju u vjersku, ideološku i kakvu sve ne oblatnu. Problem današnjeg svijeta uvijek je interesna sfera, rječnikom današnjice, rekli bismo, kontrola tržišta, a sve ostalo samo je kamuflaža, ideološka i religijska bagaža, varka za lakovjerne. Time Šimrak kao da želi reći da je dobit zamašnjak, kapisla koja je “palila” ljudske aktivnosti od trenutka kada je čovjek napustio pećinu te da je manipulacija na ostvarivanju dobiti vjerna pratiteljica, krucijalni instrument kojim se profit oduvijek postiže.
Računalnim programima za oblikovanje Šimrak je stvorio svojoj priči primjereno uprizorenje, barokno raskošan, fantastičan svijet. Prostor slike ispunjavaju platforme, golemi spremnici visoko uzdignuti na metalnim kosturima, monumentalni dimnjaci, bundevaste cisterne, kolopleti cijevi i metalnih konstrukcija okovanih masivnim zakovicama i začudnim ventilima, nekoć vlasništvo multinacionalnih naftnih kompanija poput Shella, British Petroleuma, Exxona ili Texaca, na što upućuju kriptogramski iscrtani i izblij?djeli logotipovi. Pomoću reproduktivnih neslikarskih tehnika, tj. alatima kojima se postiže računalna hiperrealnost, Šimrak stvara zanimljiv kritičko-aktivistički diskurs i postiže nova, uznemirujuća značenja. Dvadeset i jedan kompjutorski ispis na platnu donosi apokaliptične prizore neba prošarana tmastim i teškim oblacima, otrovnim dimom, vatrenim erupcijama, sukljajućim plamenom iz kolona u industrijskom krajoliku, obavijenom tminom i povremeno snažno osvijetljenom bljeskovima buktinja. Dramatičnost je postignuta i maštovitim poigravanjem s različitim očištima, ukošenjima i skraćenjima i nadasve tamnom gamom, čime Š?mrak sugestivno utjelovljuje i konkretizira čovjekova dosadašnja iskustva života u svijetu u kojemu je sve podređeno profitu, i još više pesimističku perspektivu čovjekova opstanka u tako koncipiranu svijetu.
Na nekoliko slika pojavljuju se i krilati kopljanici s plinskim maskama na licu i kacigama poput onih što ih rabe vojnici američkih i koalicijskih snaga u Iraku. Njima su sučeljeni likovi nalik drevnim sumerskim ratnicima s prepoznatljivim stiliziranim kovrčama kose i brade. Ta su bića divergentan i digresijski narativni element u ovoj priči i možda bi bilo bolje da su predstavljeni u zasebnu ciklusu. Postoji li i u višem svijetu manipulacija, koja i tamo gore dijeli i međusobno udaljava rajska bića, kao da se bogohulno raspituje Šimrak. Metalne plohe naftnih spremnika sugestivno prekriva čipkastim ukrasima, hiperealistično?očitovanim teksturama, raskošnom orijentalnom ornamentikom, istočnjačkom arabeskom, mezopotamijskim, rimskim ili perzijskim mozaicima koji poput puzavica ili paukove mreže prekrivaju logotipove negdašnjih naftnih divova. Sporadična uporaba arapske kaligrafije pojačava dojam da se želi uprizoriti svijet nakon sudara civilizacija.
Ispod hrđe i korozije koja je prekrila sve u depresivnu krajobrazu očituje se negdašnja estetski rafinirana struktura, koja je - nakon zagonetna udesa što ga je pretrpjela - postala rudimentarno primitivnom. Struktura je redovito opipljiva, taktilna i odiše sugeriranom nazočnošću tajanstvene, nama nedokučive gradbene snage koja stoji iza rastera njihovih konstrukcija. Ideja o stare?ju i habanju materijala sugerira efemernost i smrtnost svega u pojavnom svijetu. Očište Šimrakovih kompozicija na duhovit je način pomaknuto – ptičjom je perspektivom spušteno, a žabljom je izdignuto, a ni na jednoj slici nije prikazano tlo. Bestežinsko stanje u kojem se nalaze svi sadržaji Šimrakovih slika, posebice anđeli uništenja, zapravo su opomena čovječanstvu da se nanovo mora vratiti u ravnotežu i u dojučerašnje gabarite.
Najjača amaterska filmska revija
Natječaj za četvrtu Reviju amaterskog filma,
Četvrta, skoro pa jubilarna Revija amaterskog filma ove će se godine održavati od 20. do 26. ožujka 2005., kao i prošle godine u Centru za kulturu Trešnjevka i književnom klubu Booksa, te još ponegdje. Vanja, Hrvoje i Oliver ove su godine pojačani dodatnim timom, nešto boljom infrastrukturom i najavljuju najjaču filmsko-amatersku dogodovštinu u svojoj organizaciji. Iako se željezo još kuje, sigurno je da će se u off programu zavrtjeti rani amaterski radovi poznatih hrvatskih redatelja, šuška se da će biti japanske amaterske produkcije, a i sijaset trash filmova. Osim toga, cure iz Bookse ponovo su partnerice pa je za očekivati i jutarnji program predstavljanja raznih senzibilitetom sličnih festivala, autorskih grupa i pojedinaca, a sve to zapakirano u program S Rafom na Kafu. Naravno, bit će tu i izložba fotografija, festivalski klub, nešto radionica, kao i neizbježni završni Confusion drum’n’bass party. Čini se dosta obećavajuće. Naravno, prikazivanje svih naslova pristiglih unutar propozicija i na vrijeme, ostalo je postulat RAF-ovih organizatora.
Već nekoliko godina izbor filmova koje je RAF-ova publika ocijenila kao najbolje putuje po Hrvatskoj, a tako je 23 žanrovski različita rada vidjelo nekoliko stotina ljudi u gotovo 20 hrvatskih gradova, a gostovali su i na festivalu Unexplored u Beču. Najavljuju i gostovanja po mreži kino klubova u Sloveniji, a uslijedili su i pozivi u još nekoliko gradova u Poljskoj, BiH i Srbiji i Crnoj Gori. Dio programa festivala izveden je kroz platformu Clubture, mrežu neprofitnih klubova i inicijativa iz regije, putem koje je u posljednje dvije godine izvedeno više od 700 alternativnih multidisciplinarnih i multimedijalnih programa u cijeloj Hrvatskoj. Preko lokalnih klubova-partnera moći će se nabaviti i njihovo prvo VHS-izdanje s izborom RAF-ovih filmova.
Cyber-ovisnik
Katarina Peović Vuković
Steven Shaviro, jedan od najpopularnijih cyber-teoretičara, komentira svoje bezbrojne aktivnosti na webu
Steven Shaviro je profesor filma, kulture i engleskoga na Sveučilištu Washington, u Seattleu. Dosad je objavio knjige Passion and Excess: Blanchot, Bataille and Literary Theory (1990.), The Cinematic Body (1993.), Doom Patrols: Theoretical Fiction about Postmodernism (1997.) i nedavno Connected: Or What It Means To Live In the Network Society (2003.). Djelo-u-nastajanju Stranded In the Jungle potpuno je dostupno na Shavirovoj web stranici. (Prijevodi dijelova knjiga Stranded In the Jungle i Doom Patrols u nas su objavljeni u Quorumu, br. 1. iz 2000. godine.)
Shavirova ključna studija Doom Patrols: Theoretical Fiction about Postmodernism teorijska je fikcija o postmodernizmu i o popularnoj kulturi, pri čemu Shavira ne zanima obrazlaganje polisemičnog pojma postmodernizma, već portretiranje autora koji su obilježili tu eru. (Tom pojmu, tvrdi Shaviro, ne možemo umaći. Smatrajući kako nije riječ o stilskoj karakteristici, Shaviro postmodernizam poistovjećuje sa suvremenošću.) Eseji o Kathy Acker, Williamu Burroughsu, Billu Gatesu, Waltu Disneyju, Michaelu Foucaultu, Andyju Warholu i drugim osobama, hibridna su žanrovska djela koja spajaju osobne doživljaje (pa i ?oznanstva, kao što je ono s Kathy Acker) i suptilne analize osobe.
Inspiriran Batailleom, Blanchotom, Deleuzeom i Guattarijem, McLuhanom, Shaviro u polje akademske teorije penetrira svojim iščašenim čitanjima koja se ne ustručavaju brisanja granica između objektivnih znanstveno utemeljenih i subverzivnih ili pomaknutih čitanja.
Čitajući Shavirove eseje, čije prijevode možemo pratiti i u Zarezu, čitatelj se može uputiti u suvremenu američku filmografiju, književnost i glazbu, koja ga, kako priznaje, u posljednje vrijeme inspirira više od teorije. Riječ je, naravno, i o autoru koji intenzivno proučava i načine na koje se kultura posljednjih desetljeća mijenjala pod utjecajem elektroničkih tehnologija.
Shaviro, koji je prema vlastitom priznanju postao cyber-junkie krećući se i komunicirajući u MOO-ovima, održava i četiri webloga (fotoblog, moblog i dr.) od kojih je najpoznatiji onaj pod nazivom The Pinocchio Theory.
Webliografija
Homepage Stevena Shavira
– http://www.dhalgren.com/index.html
Doom Patrols
– http://www.dhalgren.com/Doom/ch00.html
Stranded In the Jungle
– http://www.dhalgren.com/Stranded/index.html
The Pinocchio Theory
– http://www.shaviro.com/Blog/
Otkrivanje Deleuzeovih prethodnika
Što trenutačno čitate? Možete li nam reći nešto o tim knjigama/ časopisima/ digitalnim tekstovima?
– Čitam različite stvari. Čitao sam brojne manje poznate filozofske prethodnike Gillesea Deleuzea, kao što su Gabriel Tarde, Gilbert Simondon i Alfred North Whitehead. Whitehead je bio posebno otkriće; riječ je o nerazumljivo zanemarenom filozofu s početka dvadesetog stoljeća. Whiteheadova su djela, naročito Process and Reality iz 1929., puna provokativnih ideja o procesu i nastajanju te događajima, o pred-fenomenologiji percepcije, o imanenciji i transcendenciji i mnogostrukosti te odnosu znanosti prema estetici.
Pročitao sam i novu knjigu Michaela Hardta i Antonija Negria Multitude, nastavak njihova Imperija. Iako ne dijelim u potpunosti njihov politički optimizam, osjećam kako otvaraju nove važne poglede post-marksističke političke misli, rješavajući se starih pobožnosti i izbjegavajući zamku neoliberalne afirmacije vladajućega globalnog poretka.
Čitanje i pisanje blogova
Nabrojite nekoliko omiljenih web stranica i objasnite njihovu važnost.
– Shvaćam kako provodim većinu online vremena čitajući različite blogove (weblogove), u isto vrijeme pišući vlastiti. Neke blogove čitam jer ih pišu moji prijatelji, druge jer nude provokativne komentare na sve – od politike, popularne glazbe, do filozofije.
Postmoderna estetika uz hip-hop i elektroniku
Koji su vaši trenutačni teorijski interesi? Na čemu radite?
– Pisao sam o postmodernom esteticizmu i o politici mreža. Trenutačno sam prilično zaokupljen afektivnim oblicima suvremene popularne glazbe, naročito hip-hopa i elektronike, kao i pitanjima filozofije i biologije (alternativama genetskom determinizmu, kao i načinima na koje pretpostavke biologijskog istraživanja utječu na dolazeće biotehnologije).
Anketa
Ubijanje vremena
Sonja Manojlović, pjesnikinja
Navedite nekoliko knjiga koje trenutačno čitate ili namjeravate čitati.
– Čitam sve, opipavam zanat, u nekoj vrsti prisilne radnje, možda lagane depresije, izmicanja. Neki kuhaju ili žive – da ne bi pisali, a ja čitam, i taj čitalački trans ponekad potraje godinama. Srećom, ne moram ciljano čitati. Vrludavo raspoloženje odvede me do već davno pročitanih knjiga, ali i do čitalačkih eksperimenata. Evo trenutačne snimke mog stola, iz ptičje perspektive. Bez lažnog prenemaganja, Svetu krv, sveti Graal pročitala sam sa zanimanjem, Da Vincijev kod već s dozom učtivosti, a Dekodirani da Vincijev kod usred svih objašnjenja pozadine prethodne knjige, odlažem, što bi se reklo, čak i bez uzdaha. S obzirom na statistike o raširenosti depresije, aktualno je pročitati obrazloženje tvrdnje da je riječ o bolesti mozga koja se liječi antidepresivima, a ne isključivo psihoanalizom, u knjizi razgovora i svjedočanstava Što je depresija i kako se liječi Serene Zoli i Giovannija B.Cassana sa Sveučilišta u Pisi. Izvjesno preklapanje s temom depresije analizira i knjiga Moralno zlostavljanje – Perverzno nasilje u svakodnevici. Ne pruža lažno-optimistička obećanja tipa “Sjednite i porazgovarajte!”, nego omogućuje prepoznavanje problema i predlaže efikasno reagiranje na zlostavljanje u obitelji, u vezi ili na poslu. Usvajanje teze da zlostavljač djeluje planski (paraliziraj pa uništi) – zastrašuje, ali prvi je korak na dobivanju vremena u borbi s tom emocionalno praznom osobom. Emocionalni život životinja J.M.Massona i S. McCarthy proširuje temu žrtve i na osjećajna stvorenja s kojima dijelimo svijet. Tema žrtve i totalitarnog okruženja centralna je i u romanu Herte Muller Remen, prozor, orah, koja je 1987. emigrirala iz Rumunjske u Berlin. Pola jedanaest, jedne ljetne večeri Marguerite Duras vrhunska je artistička ekvilibristika. Detalj, pogled, primisao, raspoloženje elementi su od kojih je satkana priča o kraju jedne ljubavi. Tu su i već mnogo spominjane knjige: duhoviti, nagrađivani Baretićev Osmi povjerenik, kao i Sretni stanovi Sanje Muzaferije. Uz fotografije stanova, priznajem, rado bih vidjela i one njihovih vlasnika jer priča počinje tamo gdje hoćemo, a ja obično, kao promatrač, u nadograđivanju, neopravdano i lombrosovski, krećem od ljudskog lica i tijela. Na stolu mi je i knjiga Izabrana djela Blaženke Despot, niz tekstova za pristup čitanju i interpretaciji njezina znanstvenog djela, urednice Gordane Bosanac. Za pročitavanje tu je knjiga izabranih pjesama Jozefine Dautbegović Različite ljubavi – uzbudljivo svjedočanstvo o zanatskom sazrijevanju. Za ponovno čitanje: dvojezično (engl.-tal.) izdanje, doneseno s nekog od putovanja, Mexico City Blues Kerouaca – pjesnički manifest oca beat generacije i hrpica Sylvie Plath: The Bell Jar – proslavljeni autobiografski roman; Ariel – for Frieda and Nicholas, s uvodom Roberta Lowella, pjesme pisane zadnjih mjeseci njena života; i konačno, od Edwarda Butschera, Sylvia Plath – Method and Madness, davno napisana, ali prva potpuna njena biografija.
Navedite nekoliko internetskih adresa koje osobno volite ili smatrate vrijednim pozornosti.
– Internetske delicije pribavljam na mahove, bez nekih većih vještina i prohtjeva. Pretraživači imaju svoju logiku, a ja postanem, recimo to tako, pasivno radoznala. Nemam omiljenih stranica. Nedavno sam pogledala adresu www.ars.polis koja upućuje poziv umjetnicima da izgrade grad-državu Umjetnosti. Zanimaju me i web stranice pojedinih pisaca, pa sam otvorila npr. onu Katice Ćulavkove (www.kulavkova.org.mk) ili Roberta Murraya Davisa na www.ou.edu. A kako to rade glumci, može se pogledati na www.netfaces.or?.
Čime se u posljednje vrijeme osobno bavite, što privlači vašu intelektualnu pozornost ili koje vam se teme u kulturi/javnosti čine zanimljivima?
– Nedavno sam Meandru predala konačnu, upirlitanu verziju nove zbirke Čovječica (nije deminutiv), i čini se da bi mogla izaći do ljeta, 40 godina nakon moje prve knjige. (Spomenut ću, ali neću komentirati!) Kao urednica romana Miodraga Rackovića Modri tigrovi, rado najavljujem njegovo objavljivanje u Konzoru. Ovaj značajni prozaik, esejist i pjesnik, autor dvadesetak knjiga, preminuo je prošle godine, a od 1996. živio je u Zagrebu. U romanu upravo i govori o preseljenju jedne obitelji iz Beograda u Zagreb, razobličujući blistavom kolokvijalnom rečenicom mistifikacije i kvazi-demistifikacije naših ratnih tema.
Majstori, majstori! Tako i ja čekam dolazak web majstora koji će mi postaviti stranicu na Internet. Koga zanima, utipkavanjem imena i prezimena, dočepat će se na ekranu internetskih čudesa: biografije, fotografija, tekstova svih knjiga i kritika o njima, prijevoda pjesama... Kao što je mene na taj potez svojevremeno nagovarao izdavač, tako i ja nagovaram od kolega koga stignem. Plan: nakon suradnje u izabranim pjesmama Upoznaj Lilit, Saša Šekoranja i ja planiramo neke igrarije u obliku zajedničke knjige.