Knjiga koja dubinski uznemiruje, potresa, razara

Snježana Klopotan

Predstavljanje knjige Charlesa Pattersona Vječna Treblinka: Naše postupanje prema životinjama i holokaust, KIC, Zagreb , 19. svibnja 2005.

U četvrtak, 19. svibnja 2005., u zagrebačkom Kulturno-informativnom centru (KIC-u) održana je promocija intrigantne knjige američkog autora Charlesa Pattersona Vječna Treblinka: Naše postupanje prema životinjama i holokaust. Knjigu su predstavili zanimljivi gosti, čija su izlaganja isprovocirala burnu raspravu publike i ukazala na brojna uznemirujuća pitanja koja ova knjiga otvara. Nakladnik izdavačke kuće Genesis Miroslav Vukmanić, koji je u suradnji s udrugom Prijatelji životinja prije dva i pol mjeseca izdao knjigu u odličnom hrvatskom prijevodu Bernarda Jana, istaknuo je na početku kako je Vječna Treblinka najvažnija knjiga koju je dosad izdao, te se osvrnuo na permanentne probleme s neplaćanjem prodanih knjiga u hrvatskom izdavaštvu. Boris Beck je iznio kratku sintezu sadržaja knjige i pitanja koja ona donosi, navodeći opću nezainteresiranost medija za životinjska prava, ako borba za njih nije upakirana u provokativne akcije i prosvjede kakve radi udruga Prijatelji životinja. O etičkim prijeporima u analogiji životinjskih patnji i ljudskoga holokausta kojima uznemiruje Treblinka govorio je filozof Hrvoje Jurić kroz osobni doživljaj koji je knjiga ostavila na njega, slično kao i deset godina prije Oslobođenje životinja Petera Singera. On je knjigu opisao kao jednu od “onih (malobrojnih) knjiga, koja potpuno opsjeda čitatelja, i to ne samo tijekom čitanja, nego i nakon njega, a vjerojatno i zauvijek”, knjigu koja dubinski uznemiruje, potresa, razara.

Suzana Marjanić istaknula je da je bolnom analogijom židovskoga i životinjskoga holokausta potrebno neprestano iznova upozoravati na suvremeni holokaust, citirajući Helmuta Kaplana, jednog od vodećih mislioca pokreta za prava životinja, prema kojem je navedena analogija “specistima toliko politički provokativna koliko je etički utemeljena”. Prikazujući slajdove o transportu životinja te crteže iz klaonica umjetnice Sue Coe, ona se na kraju osvrnula na kontroverznu PETA-inu izložbu Holokaust na vašem tanjuru, koja je prošle godine prikazana i u Zagrebu, a koja je bila inspirirana provokativnom Pattersonovom knjigom. Bernard Jan govorio je o zanimljivom i istodobno napornom iskustvu prevođenja knjige na hrvatski jezik, prepun specističkih izraza. Potom je prikazan desetominutni videorad Dražena Jerena i Roberta Francisztyja T4-work in progress, nastao prema knjizi Vječna Treblinka, a koji će biti dio uličnog triptih performansa, kojega Franciszty planira izvesti tijekom lipnja u Zagrebu. Dodatni začin žučnoj raspravi koja je uslijedila, a koju su potaknuli studenti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove iz Zagreba, bila je informacija kako je dva dana prije zagrebačke promocije Vječne Treblinke, njezin autor vratio Sveučilištu Columbia svoj doktorat u znak prosvjeda protiv okrutnih pokusa na životinjama koji se provode na tome sveučilištu.

Glasovi razuma

Nataša Petrinjak

Fulvio Tomizza i mi, Trst-Kopar-Umag

Koncertom Roberta Davisa (harmonika) i Alessandra Simonetta (violina) pod nazivom Melodije Srednje Europe u Antico Caffe San Marco u Trstu, 20. svibnja počeli su 6. susreti uz granicu “Fulvio Tomizza i mi”. Kao i prethodnih godina, s namjerom povezivanja ljudi i razmjene ideja nekoliko dana kasnije u Državnoj knjižnici u Trstu održan je prvi dio okruglog stola Tomizza-Eurosinteza; Frontierizam – Europeizam, a čija će dva nastavka uslijediti u Pretorskoj palači u Kopru, te prostorijama Zajednice Talijana u Umagu. Program popularno zvanih Tomizzinih dana ove je godine obuhvatio i prikazivanje filma ET(h)NOS Borisa Palčiča, izložbu fotografija Istarski trgovi, predstavu Proklete granice Giuseppea Rote, dva glazbeno-pjesnička okupljanja Istrart; Štijući i kantajući u kojem su sudjelovali: Boris Biletić, Rudi Bučar, Petra i Franci Blašković, Edelman Jurinčič, Marko Kravos, Laura Marchig, Edi Maružin, Tahir Mujičić, Daniel Načinović, Roberta Razzi, Alfredo Lacosegliaz, Drago Mislej Mef, Livio Morosin, Milan Rakovac, Arsen Dedić… Zadovoljstvo stručnih promišljanja i izlaganja, kao i onih nešto opuštenijih razgovora o djelu Fulvia Tomizze, književnostima i pograničnim identitetima ove je godine, međutim, bilo zasjenjeno odsutnošću Nives Franić, donedavno voditeljice umaške knjižnice i, uz Milana Rakovca i Irenu Urbič, jedne od pokretačkih snaga svih dosadašnjih Tomizzinih dana. Njena odsutnost uzrokovana inatljivom odlukom o otkazu, inzistiranjem na formi kojim se potire korisnost nečijeg rada za širu društvenu zajednicu nagnala je sudionike skupa na javni prosvjed čiji tekst u cijelosti prenosimo. Taj nemušti potez umaške knjižnice istovremeno je otkrio problem koji potresa cjelokupnu bibliotekarsku struku u Hrvatskoj i kojim se načelno dobro zamišljena nastojanja za podizanjem stručnosti i kvalitete, nažalost, pretvaraju u svoju suprotnost, a o kojima ćemo govoriti u nekom od sljedećih brojeva Zareza.

Umag, 27. svibnja 2005.

Mi, pisci, književnici, novinari, teoretičari, nakladnici, knjižničari i knjižari, glazbenici i ljudi dobre volje, okupljeni kao i svakog svibnja u Tomizzinu Umagu, javno prosvjedujemo zbog krutog birokratskog formalizma kojim je s posla voditeljice knjižnice Pučkog otvorenog učilišta “Ante Babić” u Umagu udaljena kolegica Nives Franić.

Kolegica Franić diplomirana je indologinja i filozofkinja, te diplomantica knjižničarstva, zaslužna kulturna djelatnica grada Umaga i reformatorica umaške knjižnice, koja je pod njenim stručnim vodstvom prerasla iz zapuštene i neaktivne mjesne knjižnice u mjesto široke kulturalne debate i razmjene književnih i znanstvenih dobara. Događaj je to važan kako za stanovnike grada Umaga, tako i za njihove sve brojnije goste, pisce, filozofe, društvene kritičare, umjetnike i prevoditelje iz više zemalja i kulturnih podneblja koji pronose glas o Umagu kao mjestu susreta i dijaloga. Nadamo se da će Upravno vijeće Pučkog otvorenog učilišta, te kulturna i politička nomenklatura grada Umaga, uzeti u obzir cjelokupan doprinos kojim je Nives Franić zadužila ovaj grad i vratiti je u Gradsku knjižnicu koju je upravo ona učinila glavnim kulturnim pogonom i kreativnim središtem Umaga.

Sudionici 6. graničnih susreta “Tomizza i mi”:

Milan Rakovac, Barbara Costamagna, Aljoša Pužar, Roberta Razzi, Daša Drndić, Boris Biletić, Iztok Osojnik, Magdalena Vodopija, Gianfranco Abrami, Neven Šantić, Stefano Lusa, Reinhard Kacianka, Jana Kacianka, Ivana Bašić, Vesna Dević, Irena Urbič, Boris Jaušovec, Edi Maružin i Gustafi