16. 06. 2005. h o m e

broj 157



















TEMA BROJA

Moja prijateljica Sramota

Nataša Govedić

Umjesto da pristanu na grč nelagode, grč kao zaustavljanje komunikacije ili na grč kao eklatantni jezik boli, Léveilléov ansambl pretvara grčevitost u pulsiranje goleme, nimalo sentimentalne, deziluzionirano strastvene ljudske snage

Uz 22. tjedan suvremenog plesa i predstavu Amour, acide et noix kvibeškog koreografa Daniela Léveilléa

Meso za vile u kuli bjelokosnoj

Suzana Marjanić

Uz 22. tjedan suvremenog plesa, održanog od 20. od 30. svibnja 2005. u Zagrebu

Meso za vile u kuli bjelokosnoj

Suzana Marjanić

Uz 22. tjedan suvremenog plesa, održanog od 20. od 30. svibnja 2005. u Zagrebu

Zagrljaj: politika i duhovnost

Ivana Slunjski

Prkoseći pornografskoj komercijalizaciji (velikim dijelom osjetnoj i u predstavi Chorale koreografkinje Marie Chouinard), Amour, acide et noix veliča tijelo u rasponu od njegove sirove, nesputane, neuljepšane pojavnosti do suptilnih energijskih usklađivanja ili poetskih isijavanja

Uz dvije predstave 22. tjedna suvremenog plesa: Amour, acide et noix Daniela Léveilléa te Fatlen Karine Holla

Na vjetrometini kapitalizma

Andrej Mirčev

Privatnost se transformira u tiraniju, nagovješćuje nestanak javnog čovjeka, gomilanje usamljenosti u moru mrtvih predmeta i stapanje maske s licem. Pakao više nisu Drugi. Pakao sam sada ja sam sebi, bačen u hladno naručje predmeta

Uz Beaufortovu ljestvicu autorice Magdalene Lupi, te koreografskog i performerskog tima u sastavu Selme Banich, Mile Čuljak, Žaka Valente i Marina Alvira

Razgovor s Hiroko Tanahashi

Međusobno pojačavanje: tehnologija i izvođač

Ivana Slunjski

U povodu radionice i plesnoga gostovanja na Tjednu suvremenog plesa razgovaramo s koreografkinjom o post theteru, interkulturalnost u svom radu i ostalim njezinim projektima

Razgovor s Matjažom Faričem

Kapitalizam, tehnički elaboriran ritual ubijanja

Ivana Slunjski

Koreograf predstave Posvećenje proljeća Studija za suvremeni ples, izvedene u domaćoj selekciji 22. tjedna suvremenoga plesa govori o Stravinskijevoj glazbi, današnjem sveprisutnom konzumerizmu, o ekstatičnim ritualima nekad i danas te o svom radu s plesačima