3. festival prvih DOMINACIJE
21. listopad 2005., 1830, SC Savska 25, Zagreb
Alice Georges, Vladimir Promaja
Alice Georges i Vladimir Promaja nezvanično vode umjetnički i politički pokret lgele. U drugom mesecu “otvorili” su novi prosotor umjetničke slobode i kvartovske demokracije. Radi se o jednoj zgrade u prostoru koji se proteže na više od 6000 kvadratnih metra, usred Pariza, gde stvara i slobodno diše više od 200 umjetnika različitih afiniteta i izražaja.
Zgrada je u vlasništvu Ministarstva obrazovanja i bila je godinama prazna. Mi smo je zauzeli kako bismo joj vratili smisao postojanja .Oni su nas tužili, a mi smo se branili. Prvostupanjska presuda je glasila logično, sretno, rekli bi gotovo bajkovito. Gospodin sudac nam je dodijelio prostor na 18 mjeseci vodeći se zdravom logikom i visoko poštujući činjenice koje su proizašle iz našeg dosadašnjeg rada.Ovi iz institucija (ministarstva) će se vjerojatno žaliti(pravo im budi) ali svjetlo nam više ne mogu ugasiti Treba li napominjati da nas pred sudom zastupa i još će nas zastupati (naravno besplatno) talentiran advokat. Hej, da ne bi pomislili da bježimo od politike treba reći i da političare koristimo što više da bi bili sigurni da oni nas ne koriste. Ukratko, trudimo se da širimo svjetlo a ne da gasimo iza nas. Stoga za sve ostale informacije i doživljaje zakazujemo sastanak u Zagrebu na 3. festivalu prvih gdje ćete moći do kraja iscijediti sve vama zanimljive informacije a mi ćemo se potruditi da vam ih predočimo upravo onako kako ih živimo.
Muške fantazije, nacionalne drame i privatni toposi
Katarina Luketić
Fantom slobode, književni časopis, broj 1/2005, Durieux, Zagreb, glavni urednik Igor Lasić
Naslovnica s likom mladog nogometaša i najpoznatijeg hrvatskog transfera koji je na zgražanje metropolske palanke otišao u Dalmaciju, poslužila je donekle kao reklamni mamac za uspavanu književnu publiku. No, pojavljivanje Nike na naslovnici novog broja Fantoma slobode nije nimalo slučajno; naime, na Forumu studenata komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i inače poznatom po zanimljivim komentarima i temama, osvanuo je natječaj U slavu Kranjčaru na koji su studenti mailom slali svoje pjesme, a iste su potom objavljene u Fantomu. Dobar dio tih anonimnih, tj. mail šifrom potpisanih pjesama uistinu funkcioniraju kao duhoviti, ironični i parodijski komentari i svijeta spektakla na hrvatski način, i oficijelnog uzvišenog poetskog govora. Pojedine se pjesme pak nisu odmakle od stereotipnog humoriziranja, pa ostaju zanimljive samo u okviru čitave teme. Fantomova nogometna groznica nastavlja se tekstom njemačkog sociologa Klausa Theweleita Vrata u svijet, a podsjećamo da ovo nije prvi put da se nogomet pojavljuje kao top kulturnjačka tema, s obzirom na to da je svojevremeno i Kolo objavilo nogometni teorijski temat, a o sociološkim analizama Srđana Vrcana, Dražena Lalića... da i ne govorimo.
Budući da ne želimo ostati zarobljeni u svijetu muških fantazija, koje su toliko razgalile kritičare dnevnih novina da su od 350 stranica časopisa uspjeli zapaziti samo driblinge oko Nike, nabrojit ćemo i druge, literarno zanimljiv(ije)e tekstove u Fantomu. Časopis tako otvara vrlo dobra pjesma sarajevskog konceptualca Damira Nikšića Da nisam musliman, a na nju se nastavlja poezija i proza mlađih autora kao Veselina Gatala, Damira Uzunovića, Maše Kolanović, Karla Nikolića i Dalibora Šimprage. Koncepcijski je dobro osmišljen, ali u stvarnosti slabije proveden i temat Nacionalni dramoletto u kojemu Andrej Nikolaidis (s uvjerljivo najboljim prilogom), Faruk Šehić, Ahmed Burić, Ivica Đikić i Boris Beck ispisuju nacionalnu dramu jednočinku. Zanimljiv je temat Mikrokozmi, nazvan prema knjizi Claudia Magrisa također objavljenoj u Durieuxu, u kojemu Miljenko Jergović, Željko Kipke, Ivica Đikić, Šimpraga i Šehić otkrivaju važne toponime svoje intimne kartografije. Otkrivanje piščeve intime u središtu je i dvaju priloga u Maloj tajni velikog majstora kuhinje, koji nas upućuju na postojanje još jedne, neobjavljene knjige Zorana Ferića.
Strana književnost, uz u nas temeljito prevedenog i poznatog Czeslava Milosza, zastupljena je prozama izvrsnog nizozemskog pisca Harryja Mulischa, čija se prva knjiga na hrvatskome treba uskoro pojaviti u izdanju Frakture, te kultne američke autorice nevelika opusa Jane Bowles. Blokovi u kojemu se tematiziraju naše tranzicijske i (post)ratne traume te analizira priroda zla sadrže veliki intervjuu s Bogdanom Bogdanovićem uglavnom posvećen urbanicidu u Srbiji, tekst Vladimira Arsenijevića potaknut otkrivanjem videa s ubojstvima Srebreničana, te ulomak iz knjige talijanskog povjesničara Erica Gobettija Slučajni diktator. Kraj je rezerviran za priloge iz radionice Slavena Tolja; ovoga puta to je dokumentacija s Venecijanskoga bijenala, a poseban dodatak Fantoma čini CD Snifonija patetika histriae Francija Blaškovića i Gori Ussi Winnetou.
Ako vas je, dakle, Fantomu na prvu loptu privukao samo Niko Kranjčar, zasigurno ćete u nastavku ove časopisne utakmice naći još dovoljno razloga za zadovoljstvo. Naravno, ne u stadionskom spektaklu, nego “samo” u tekstu.
Prodaja knjiga manja od 25 do 60%
Katarina Luketić
Uz objavljivanje rezultata Analize tržišta knjiga u Hrvatskoj s aspekta nakladnika i knjižara koju je po narudžbi fondacije CEEBP proveo GFK Centar za istraživanje tržišta
Dijagnoza stanja na hrvatskom izdavačkom tržištu, po kojoj je ono u velikoj krizi, dobila je još jednu u nizu potvrda u obliku najnovijeg istraživanja koji je za fondaciju CEEBP (Fund for Central end East European Book Project) proveo GFK Centar za istraživanje tržišta. Prema rezultatima te ankete prodaja knjiga u prvih šest mjeseci 2005. pala je u tri četvrtine knjižara, i to u rasponu od 25% do 60%. Kao razlog tako izrazitog pada prodaje anketirani su naveli pojavljivanje novinskih izdavača i knjiga na kioscima, te potom i niz neregularnosti na izdavačkom tržištu, osobito onih uzrokovanih nepostojanjem jedinstvene cijene knjige i uređene distributivne mreže. Osim alarmantnog podatka o padu prodaje, istraživanje obuhvaća još mnoge aspekte nakladničko-knjižarske industrije, te u konačnici daje mjerodavnu sliku stanja na knjižnom tržištu. Anketa je provedena metodom usmenoga razgovora tijekom srpnja o.g., i u njoj su sudjelovale 44 knjižare i 48 nakladnika svih profila, najvećim dijelom iz Zagreba.
Nadalje, analiza je pokazala da se dvije trećine knjižara uz knjige bavi prodajom i drugih artikala (papirna konfekcija, multimedija...), jednako kao što se i većina nakladnika uz objavljivanje knjiga bavi i drugim djelatnosti kao što su distribucija vlastitih i tuđih izdanja, usluge prijeloma, tiskanje, lektura itd. Dakle, i jednima i drugima gola proizvodnja i trgovina knjigama nisu dovoljni da bi financijski adekvatno poslovali, a koliko se to dugoročno odražava na kvalitetu objavljenih knjiga i njihovu prezentaciju zasad je teško procijeniti. Zasigurno se pak može već sada reći da je na dijelu komercijalizacija ponude, te nestanak malih izdavačkih kuća koje u svojoj ponudi nemaju dodatne usluge takva tipa ili pak školske udžbenike koji čine dobar dio dobiti mega-izdavača.
O profilu knjižara u Hrvatskoj vrlo dobro govore i podaci da je 89% knjižara općeg tipa, a samo 11% ih je specijaliziranih (sve takve su u Zagrebu); da oko 90% knjižara naslove uzima od nakladnika isključivo u komisijsku prodaju (nažalost, istraživanje ne obuhvaća i velik problem naplate prodanih naslova). Posebno je pak indikativan i podatak da dvije trećine zaposlenih u knjižarama imaju srednju stručnu spremu, odnosno da 40% knjižara nema niti jednog ili vrlo malo fakultetski obrazovanoga kadra. Što se tiče prodaje po vrsti naslova, najtraženija je beletristika, potom priručnici i popularna izdanja, publicistika, knjige za djecu itd. Recesija na knjižnom tržištu vidljiva je također i iz podatka da trećina nakladnika ove godine namjerava objaviti više naslova, dok će trećina smanjiti produkciju za značajnih 30-40%.
Ova analiza ukazuje na još niz važnih segmenata i problema u nakladničkoj i knjižarskoj industriji, a kako je zapravo riječ o prvom većem sustavnom istraživanju tržišta, njezini su zaključci svakako relevantni. Analiza je namijenjena internoj upotrebi CEEBP-a, a nadamo se da će ovi alarmantni podaci o padu prodaje i krizi nakladničko-knjižarske industrije doći – makar putem ovog i sličnih novinskih napisa – do Ministarstva kulture i raznih vijeća za knjigu, dakle do onih koji o politici prema knjizi odlučuju.
Kurdska poezija
Nataša Petrinjak
Nova Istra, br. 3, glavni urednik Boris Biletić, Pula, 2005.
Neobično i neočekivano – tim bi se riječima najkraće mogao opisati treći ovogodišnji broj časopisa Nova Istra, koji se krajem rujna pojavio na tržištu. Ta mu obilježja daje blok pod nazivom Mala antologija kurdske poezije koji je s talijanskog prevela i prepjevala Ljerka Car Matutinović, a u kojem se možemo upoznati s narodnim pjesmama čije redigirane transkripcije nose datume s kraja 19. i početka 20. stoljeća, iako se smatra da su mnogo starije. Kako ističe autor predgovora Ibrahim Ahmad, inače najveći suvremeni kurdski romanopisac, do svršetka Prvoga svjetskog rata kada je područje Kurdistana podijeljeno između susjednih zemalja, u kurdskoj je poeziji bilo malo rodoljubnih tema koje bi isticale značenje slobode. Potiranje kurdskog identiteta suvremene pjesnike usmjerio je najviše upravo prema temama slobode i samosvojnosti kurdskog naroda, pa Cahit Kulebi, Dildar, Hejar, Ahmet Arif, Kemal Burkay, Latif i mnogi drugi kurdski pjesnici, a koji najvećim dijelom žive u izgnanstvu, u svojoj poeziji najviše progovaraju o godinama terora što ih Turska, Iran, Irak i Sirija provode nad Kurdima, kao i vjeri i odlučnosti da će jednog dana živjeti u svojoj, objedinjenoj zemlji. Uvod Laure Schrader, novinarke i stručnjakinje za politička pitanja Srednjeg istoka, koja je većinu svog rada posvetila upravo tumačenju kurdske tragedije, promicanju kurdske kulture, napose literature, daleko je važnije objašnjenje nastanka i opstanka kurdskog jezika koje bitno određuje isprepletenost poezije, glazbe i plesa, zbog čega nisu prihvatili islamsku zabranu stvaranja glazbe izvan vjerskog konteksta, kao i za opstanak Kurda u cjelini iznimno važnu činjenicu – kako su izdržali antifeminističku navalu Kurana.
Posljednji broj Nove Istre sadrži još dva velika temata vezana za stručna okupljanja tijekom 2004. Riječ je, prvo, o Trećem simpoziju o modernoj i postmodernoj arhitekturi koji se održava u Raši, a koji je prošle godine bio posvećen arhitekturi racionalizma koja je bitno odredila modernu gradnju u Istri. Drugi temat čine radovi sudionika Drugog dana eseja u Puli – Daše Drndić, Božice Jelušić, Alda Klimana, Irene Lukšić, Milana Rakovca, Gabriele Reiterer i Tomislava Žigmanova a na temu Grad – esej.
Objavljivanje tih radova korespondira, dakako, s održavanjem Trećih dana eseja koji će se u Puli održati od 20. do 22. listopada s dvije teme: Ogled o eseju i Kako čitam(o) Europu?, a u kojem će sudjelovati Tea Benčić Rimay, Igor Grbić, Zvonko Kovač, Bogić Rakočević, Stjepan Vukušić, Aleš Debeljak, Fedora Ferluga Petronio, Jelena Lužina, Boris A. Novak, Márió Papp i Aljoša Pužar. Dvodnevnom druženju o i s esejima prethodit će i jednodnevno obilježavanje 15. godina postojanja Istarskog ogranka DHK.