svjetski ,,,

Njemačka

Počeci ekspresionizma

Osnivanje umjetničke grupe Die Brücke (Most) jedan je od najvažnijih događaja u njemačkoj umjetnosti 20. stoljeća, koji ove jeseni slavi svoju stotu godišnjicu. Vrhunac ovogodišnjih svečanosti je opsežna retrospektiva pod nazivom “Brücke” – Rođenje njemačkoga ekspresionizma, koja je otvorena 1. listopada u prostorijama Berlinske galerije, nakon gostovanja u Madridu i Barceloni. Izložba objedinjuje dvjesto dvadeset remek-djela iz brojnih javnih i privatnih međunarodnih zbirki – od kojih su neka rijetko izlagana, a neka se, pak, u Berlinu mogu prvi put razgledati. Velika retrospektiva predstavlja slike, crteže, grafike i plastike Ernsta Ludwiga Kirchnera, Ericha Heckela, Karla Schmidt-Rottluffa, Fritza Bleyla, Maxa Pechsteina, Emila Noldea, Otta Muellera, Cuna Amieta, Keesa Van Dongena, Axela Gallén-Kallela te njihovih srodnika Edvarda Muncha i Ferdinanda Hodlera.

U Dresdenu su 1905. studenti arhitekture Kirchner, Bleyl, Heckel i Schmidt-Rottluff s entuzijazmom osnovali umjetničku grupu čije je načelo bila sama volja da se stvara slobodno i neovisno od svih umjetničkih akademija. Njihov manifest ističe važnost emocionalnog doživljaja kao testa moralnih i umjetničkih vrijednosti. Die Brücke crpi poticaj od suvremenih francuskih pokreta poput fovizma i ranijih umjetnika Gauguina, van Gogha, Toulouse-Lautreca i Muncha. Njihovim načinom života i rada, slikarskim jezikom i kritičkim stavom prema tradicionalnome slikarstvu formirali su ekspresionistički pokret koji je uz umjetničke rezultate postao izraz, a ujedno i primjer novoga emocionalnog doživljaja. U težnji da se umjetnost iz temelja obnovi, Grupa je formirala sasvim novu zajednicu umjetnika; za vrijeme njihova djelovanja, sve do 1913. godine, slikari su pokušali ostvariti ideal harmoničnoga jedinstva umjetnosti i života. U središtu njihova stvaralaštva stoga se više nije nalazio prikaz vjeran viđenome, nego su htjeli prikazati vlastiti subjektivan osjećaj. Zajedničkim crtanjem i slikanjem pronašli su posve slobodan umjetnički izričaj, no on je uvijek ostao vjeran konkretnome i pripovjednome.

Retrospektiva je podijeljena u nekoliko tematskih poglavlja: najranija djela koja su nastala prije osnivanja Grupe, Dresden u svjetlu van Gogha, Primitivizam, Metropola Berlin i Aktovi u prirodi. Najomiljenije teme i umjetnički razvoj Grupe potkrijepljeni su reprezentativnim primjerima.

Njemačka

Privatni Pablo

U povodu dvadesete obljetnice pariškoga Muzeja Picasso, berlinska Nacionalna galerija predstavlja izložbu s devedesetak slika i skulptura te više od osamdeset crteža koje retrospektivno obuhvaćaju cjelokupno stvaralaštvo Pabla Picassa (1881.-1973.) Muzej Picasso posjeduje veličanstvenu zbirku onih umjetničkih djela koje je slavni slikar za vrijeme života zadržao u svom vlasništvu Nakon njegove smrti, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, Picassovi su radovi došli u posjed francuske države. Nacionalni muzej Picasso utemeljen je 1985. i otada je smješten u Hotelu Salé, gospodskome dvorcu iz 17. stoljeća u središtu Parisa. Ti radovi danas čine najopsežniju i najznačajniju zbirku univerzalnoga umjetnika koji je u velikoj mjeri obilježio umjetnost 20. stoljeća. Izloženi su rani radovi plavog i ružičastog perioda, radovi koji su utrli put kubizmu u kojima je prvi put oblik prevladao nad sadržajem, te erotski nabijeni kasniji radovi. Najomiljeniji su mu modeli bili njegove žene i ljubavnice te njegova djeca. Mnoge portrete zadržao je za uspomenu, kao i djela koja su mu se u njegovu umjetničkom razvoju učinila posebno značajnima. Slike poput one njegova sina naslovljene Paul kao harlekin iz 1924., te radovi poput Bikove glave iz 1942. pokazuju nevjerojatnu raznovrsnost njegova stvaralaštva.

Italija

Leonardova Marija Magdalena

Talijanski povjesničar umjetnosti Carlo Pedretti, direktor centra Armand Hammer pri kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, tvrdi da je jedna slika Marije Magdalene – koja će ovoga mjeseca, prvi put nakon pedeset godina, javnosti biti predstavljena u Anconi – zapravo djelo slavnoga Leonarda da Vincija (1452.-1519.), a ne slikara Giampietrina, kako se dosad smatralo. Pedretti pretpostavlja da je slika veličine 58 puta 45 centimetara naslikana 1515., samo četiri godine prije da Vincijeve smrti. Slika obnažene Marije Magdalene pripisuje se Giampietrinu, jednome od Leonardovih učenika, čija su djela izložena u najvećim svjetskim muzejima, poput Ermitaža i londonske Nacionalne galerije. Pedretti smatra da slika ima mnogo veću vrijednost no što se smatra. Zbog veoma visoke kvalitete slike vjerujem da nije samo riječ o djelu učenika kojega je nadzirao veliki majstor. Ona jest karakteristična za Giampietrinovo slikarstvo, ali nadilazi njegove sposobnosti, izjavio je za Reuters u telefonskome razgovoru. Pedretti je ujedno spreman proći cjelokupni proces laboratorijske verifikacije kako bi dokazao svoju tvrdnju.