Trajni čas umetnosti -izložba novosadske neoavangarde
60-ih i 70-ih godina 20. stoljećaFINALNA IZLOŽBA, 2. TURNUS, Galerija NOVA, Teslina 7,
od 17. do 28. siječnja 2006.
U
mjetnici predstavljeni na izložbi Trajni čas umetnosti
Ana Raković, Bálint Sombathy, Branislav Štrboja, Branko Andrić, Bogdanka Poznanović, Boro Dragaš, Božidar Mandić, Čedomir Drča, Darko Hohnjec, Dejan Poznanović, Dušan Bijelić, Dušan Sabo, Februar, Janez Kocijančić, Januar, Judita Šalgo, Katalin Ladik, Kiss Jovák Ferenc, Kôd, László Végel, Mirko Radojičić, Miroslav Mandić, Miša Živanović, Ottó Tolnai, Peđa Vranešević, Slavko Bogdanović, Slobodan Tišma, Tibor Várady, Vladica Mandić, Vladimir Kopicl, Vojislav Despotov, Vujica Rešin Tucić, Zoran Mirković, Želimir Žilnik
Trajni sat umjetnosti je projekt koji mapira i otkriva umjetničku i društvenu praksu novosadske neoavangarde šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Umjetnost tog vremena dio je mreže međunarodne avangarde i predstavlja trajni korpus evropskog i regionalnog kulturnog nasljeđa.
Izložba Trajni sat umjetnosti dio je istoimenog, dugoročnog projekta koji je simbolički nastavak akcije Javni čas umetnosti, koju su realizirali protagonisti novosadske konceptualne scene, na Dunavskom keju, u Novom Sadu, 1970. godine.
Projekt Trajni sat umjetnosti putem dokumentacije, akcije, izložbe i performansa želi predstaviti tu plodnu i kreativnu produkciju, koja ima širu evropsku i regionalnu važnost. Realizacija ovog projekta predstavlja zajedničko uvjerenje da se može promijeniti dosadašnje tumačenje dosega tih praksi, za povijest umjetnosti tog vremena. Neophodan je interdisciplinarni pristup u verifikaciji tog razdoblja i prakse, na sličan način kakva je ta praksa i bila, a ona je prožimala polje vizualnih umjetnosti, lingvistike, performansa, konceptualne umjetnosti, kao i filozofskog, sociološkog i književnog rada.
Projekt Trajni čas umetnosti postavlja i pitanje tzv. novih medija danas, kao i istraživanja u tom području, koja su kvalitativno identična problemima s kojima se susretala neoavangarda šezdesetih i sedamdesetih godina dok je eksperimentirala s instalacijama, videom i elektronskim zvukom. Ti se problemi bave odnosima medija i sadržaja, tj. pitanjem što je novo u novim medijima?. Istraživanje u području medija je povijest istraživanja komunikacije, ekstrovertnosti i traganja za kanalima kojima se poruke prenose društvu. Želja avangarde da prodre u društvo i vodi ga u utopijskom projektu stvaranja pravednog društva u tijesnoj je vezi sa suvremenim medijskim istraživanjima.
Produkcija izložbe:
Centar za nove medije_kuda.org,
Novi Sad
Trajni čas umetnosti dio je Finalne izložbe. Finalna izložba je projekt u sklopu platforme Zagreb - Kulturni Kapital Evrope 3000 (CK3000), dugoročne intenzivne suradničke platforme nezavisnih organizacija u kulturi, čiji su članovi Bacači sjenki, BLOK (lokalna baza za osvježavanje kulture), Centar za dramsku umjetnost (CDU), Community Art, Kontejner (biro suvremene umjetničke prakse), Multimedijalni institut (mi2), Platforma 9,81 i Što, kako i za koga / WHW.
Finalna izložba ne označava završetak ili finale suradničkih procesa koji su pod imenom Zagreb - Kulturni Kapital Evrope 3000 počeli djelovati 2003, niti je riječ o reprezentaciji suradničkih projekata, organizacijskog modela ili ciljeva CK3000. Finalna izložba nastoji trasirati kulturni teren na kojem se u razdoblju trenutne ideologije “normalizacije”, koja djeluje u području simboličkog i produkcije značenja proizvodeći konsenzus i pristanak, sukobljavaju i rekonfiguriraju pozicije instituticionalnog i izvaninstitucionalnog kulturnog sektora i šireg shvaćanja kulture i umjetnosti. Finalna izložba odvija se u turnusima u Galeriji Nova od 22. prosinca 2005. do 14. ožujka 2006. i sastoji se od izložbi, performansa, publikacija, predavanja, prezentacija, radionica itd. koje konceptualiziraju i organiziraju partnerske organizacije CK3000 i srodne inicijative u regiji (Kuda.org, Novi Sad; Prelom, Beograd; Proba, Sarajevo).