Na meti
Nova spomenička slika Hrvatske
Andrea Dragojević
Monumenti, spomenici i ostali dijelovi hard memorije uglavnom se rade za veličanje nacionalnih vrijednosti, oni govore “istinu”, zapravo su oni ta materijalizirana istina. Ono što iz tog kruga nacionalnog ispada, ono što je nadnacionalno ili čak izvannacionalno, to se nevoljko ili nikako pripušta u polje materijaliziranog sjećanja. Odatle i ta nesvakidašnja volja i trud oko uništavanja antifašističkih monumenata. Na tom je tragu otprilike, htjela to ona ili ne, i inicijativa ravnateljice Spomen-područja Jasenovac. Inzistira se na tekstualnoj, pismovnoj i slikovnoj građi, dok tvrdu materijaliziranu verziju događaja treba strpati u deponije (kame i maljeve u deponij jasenovačkog Muzeja, Džamonjin spomenik u spremište zagrebačke Gliptoteke)