svjetski ,,,

Njemačka

Potonulo egipatsko blago

U Berlinu je 13. svibnja u izložbenom prostoru Martina Gropiusa otvorena izložba Potonulo blago Egipta. Uz pomoć elektromagnetskih aparata podvodni su arheolozi u Sredozemnom moru blizu Egipta pronašli blago koje je ondje ležalo stotinama godina. Berlinska izložba, koja će biti otvorena do 4. rujna, predstavlja 500 eksponata; umjetničke predmete, predmete za svakodnevnu upotrebu, kipove i skulpture koje je u podmorju u blizini Aleksandrije i susjednih gradova Kanopusa i Herakliona, nestalih ispod razine mora, pronašao tim francuskoga podvodnog arheologa Francka Goddia. Vaze, amajlije, zlatarski radovi i kovanice svjedoče o bogatstvu antičkih kultura u razdoblju od petnaest stoljeća.

U morskoj vodi predmeti su ostali dobro očuvani, ali uglavnom ne u jednom komadu, jer su morska strujanja i potresi ostavili traga. Krov Naosa u obliku piramide otkriven je već u 18. stoljeću i dopremljen u pariški Louvre. Još je jedan dio pronađen tridesetih godina prošloga stoljeća. Zajedno s dijelovima koje je 2000. iz mora izvadio Franck Goddio, tamni je granitni blok u Izložbenom prostoru Martina Gropiusa složen kao astrološki kalendar, što dokazuje koliko su mnogo Egipćani znali o tijeku vremena. Njemački povjesničar Manfred Clauss je izjavio: Zbog toga se govori o Naosu dekada. Egipatska je godina bila podijeljena u trideset šest dijelova po deset dana. To je otprilike jedna godina, s još nekoliko prijestupnih dana. Takva podjela godine predstavljena je s objašnjenjem kako te periode štite božanstva. Postoji pet božanstava koja se stalno ponavljaju i koja određuju faze tih perioda, a time konačno i sudbinu. Ona štite Egipat, a njegovim protivnicima nanose štetu.

Jedna škrinja bio je prvi predmet koji je otkriven u ruševinama i koji je bio posvećen bogu Amun Gerebu, a antički izvori su dali naslutiti da je riječ o gradu Heraklionu, potonulom u poplavi nakon potresa. Istraživački tim je najprije uz pomoć elektromagnetskih aparata pretraživao uvalu i uspio utvrditi da se ondje nešto nalazi. Prije otkopavanja trebalo je najprije ukloniti dva metra visok pješčani nanos. Istraživači su tek tada shvatili da su otkrili ostatke Herakliona. Nalazište se nalazi sedam kilometara od obale, usred mora.

U dvorištu Izložbenog prostora Martina Gropiusa izložena su i tri golema kipa visoka pet metara, također izvađena iz mora, a koja su nekad bila postavljena ispred hrama u Heraklionu. Ostali predmeti koji su uz velike napore izvađeni iz mora izloženi su u odveć mističnoj tami izložbenog prostora. Oni prikazuju svakodnevicu i vjerski život u potonulom gradu. Kamena uzglavlja svjedoče o prilično grubim navikama odmora, pokraj malenih figura božice Izis, koja se štovala u redovitim godišnjim procesijama. Jedna ploča prekrivena hijeroglifima potvrđuje da Franck Goddio nije otkrio samo nekadašnju trgovačku metropolu Heraklion: Kad smo otkrili ovaj hram, pronašli smo potpuno sačuvanu ploču na kojoj je pisalo da se na svu robu koju se uvozi iz Grčke naplaćuje deset posto poreza. Po faraonovu nalogu ploča je trebala biti postavljena u gradu Thonisu, a pronašli smo je u Heraklionu, pa smo po tome shvatili da je to isti grad – Thonis je bilo faraonsko ime, a Heraklion grčko. Nakon smrti Aleksandra Velikog, vlast su preuzeli ptolomejski kraljevi, a uz vlast i faraonski stil, baš kako pokazuju njihovi portreti. Kip jedne kraljice u prozirnoj haljini podsjeća na egipatsku božicu Izis, ali i na grčku božicu Afroditu. Antički je čovjek vjerovao u svoje bogove, a ako je u drugim religijama vidio nešto slično, to je jednostavno prihvaćao. Što je Grcima bila Afrodita, to je Egipćanima bila Izis, a Rimljani su od nje učinili Veneru, dodaje Goddio.

Njemačka

Büchnerova nagrada

Njemačko-rumunjski pisac Oskar Pastior ovogodišnji je dobitnik Büchnerove nagrade, koja će mu  ove jeseni biti uručena u Darmstadtu, objavila je 14. svibnja Njemačka akademija za jezik i pjesništvo.

Oskar Pastior rođen je 1927. u Rumunjskoj u obitelji njemačkog podrijetla. Godine 1945. deportiran je u Sovjetski Savez, a po povratku u domovinu četiri godine je u logorima morao raditi kao prisilni radnik. Od 1969. živi u Berlinu. Kritika ga hvali kao autora s izrazitim smislom za jezične igre. Žiri u svojem obrazloženju nagrade navodi kako je Pastior metodični jezični čarobnjak koji je napisao vrlo radikalno djelo stvarajući uvijek nove poetske svjetove na duhovit način. Pastior, koji se etablirao i kao prevoditelj Petrarce, piše eksperimentalnu poeziju i prozu. Dobitnik je nekoliko prestižnih književnih nagrada.

Büchnerova nagrada jedno je od najznačajnijih književnih priznanja, a dodjeljuje se uz iznos od 40.000 eura. Prošle godine nagrađena je Brigitte Kronauer, a među prijašnjim dobitnicima ističu se Gottfried Benn, Friedrich Dürrenmatt, Heinrich Böll, Erich Kästner, Günter Grass, Elfriede Jelinek, Friederike Mayröcker i Alexander Kluge.