Međunarodna radionica Konstelacija – Urbani Hipertekst
Vanja Žanko
U Pisi (Italija) pokrenut je projekt Sidereus Nuncius posvećen propitivanju ostavštine Galilea Galileja kao humanista, znanstvenika i vjernika. Nizom kazališnih, video, literarnih, glazbenih i interdisciplinarnih radionica od siječnja do lipnja ove godine radilo se na oživljavanju dijaloga između umjetnosti, znanosti i vjere. Radionicu pod nazivom Konstelacija – Urbani Hipertekst organizirali su u svibnju Bacači sjenki, Boris Bakal i Katarina Pejović, u suradnji s redateljem Alessandrom Rossettom.
Raznim aktivnostima i medijima sudionici su postupno osvještavali važnost svjesnog recikliranja stvarnosti i resemantizacije svega što nas okružuje. Sustavno su uvježbavali taj proces u osobnim interpretacijama apsolutno svega: od automatskih radnji svakodnevnice i općepoznatih bajki do inih urbanih elemenata i dinamika grada. Svaki dio procesa temeljio se na vlastitom iskustvu sudionika, koje je omogućavalo različite aplikacije na zadane elemente: urbano tkivo Pise postalo je samo kontekst za pričanje priče iz nekoga drugoga grada i vremena, bajka je postala samo početna točka interpretacije ustaljenih odnosa, a specifične dinamike pojedinih zatvorenih sustava komunikacije, poput željezničke postaje, funkcionirale su kao nevidljive kulise predstave.
U procesu su sudionici, osim što su razvijali vještine resemantizacije i pričanja priče, ujedno stvarali sredstva preko kojih su ispričali vlastitu finalnu urbanu priču: audio i video uratke, pisane poruke, dorađivane nađene objekte i sl. Ta sredstva služila su kao tragovi postavljeni po gradu koje je publika nalazila i iščitavala. Tako je sama publika postala protagonist i autor priče, istraživač koji proživljava sve nedoumice i strasti potrage, umjetnik koji ulogom vlastitog iskustva doživljava na novi način sve što ga okružuje.
Ova radionica i finalna urbana priča bile su priprema za završni događaj projekta Sidereus Nuncius, koji se pod nazivom Ipse Dixit održala u Pisi 23. i 24. lipnja. U ta dva dana sudionici svih radionica su svojim performansima, kazališnim akcijama i multimedijalnim instalacijama pretvorili grad u veliki hipertekst. Radionica Konstelacije otišla je korak dalje od finalne urbane priče, tako što je svaki sudionik interpretirao urbani kontekst na temelju virtualnih putova kojima se Galileo svakodnevno kretao. Publika je, slijedeći tragove, otkrivala Pisu na nekoliko razina: grad u nekom drugom vremenu, s drugim protagonistima, u interpretaciji suvremenika... A opet je, a da toga nije ni svjesna, postala autorom priče koja slavi Galileja i otkrića Sidereus Nunciusa dijeleći osjećaj znatiželje, strasti i emocija koje provocira istraživanje.
Drugi 25 FPS
Drugi festival 25 FPS održat će se od 20. do 24. rujna 2006. godine u Studentskom centru u Zagrebu. I ove godine donosi programski vrlo jaku natjecateljsku selekciju, probranu od 1200 prijavljenih radova, koju će žirirati međunarodno poznati autori Peter Tscherkassky i Takahiko Iimura te producentica Claire Cook, a koji će se predstaviti programima koje su sami pripremili. Tako će Peter Tscherkassky (jedan od tri nagrađena autora na lanjskom festivalskom izdanju) i Takahiko Iimura predstaviti svoj dugogodišnji i uspješni rad u eksperimentalnofilmskom stvaralaštvu, a Claire Cook glavna producentica u britanskom Onedotzerou predstavit će istoimeni festival koji je ove godine proslavio 10. godišnjicu.
Uz glavni program na 25 FPS-u će se prikazati i retrospektivni programi hrvatskog videa 80-ih godina i radova francuske avangarde iz 20-ih godina 20. stoljeća, predstavljanje najjače britanske kuće orijentirane na eksperimentalnu animaciju – Animate te poseban program radova posvećen Nikoli Tesli, kao mali doprinos proslavljanju 150. obljetnice rođenja tog izumitelja, znanstvenika i vizionara. Također je sastavljen program glazbenih videospotova koje je za 25 FPS kustoski “obradio” Calmin Borel, jedan od programskih direktora festivala kratkog filma u Clermont-Ferrandu.
25 FPS programski prati put zacrtan debitantskim izdanjem – kombinaciju starijih eksperimentalnofilmskih ostvarenja, pojave videaške scene, te pregled estetičkih promjena koje je omogućila era digitalizacije u radu s hibridnim, cross-over formama i formatima u kojima se križaju animacija, razlomljena naracija, reklamokracija i dizajn. 25 FPS i ove će godine posebnu pozornost posvetiti vlastitom vizualnom identitetu, a koji je kao i prošle godine povjeren uspješnom i inovativnom dizajnerskom dvojcu Mileusnić + Serdarević. Festival se održava zahvaljujući potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu/Studentskom centru/Kulturi promjene.
Strpljen – spašen!
Zagreb, 12. srpnja 2006.
I
nicijativa Pravo na grad, koju su pokrenule organizacije nezavisne kulture s jedne strane i organizacije mladih s druge, prošlog je tjedna krenula s javnim akcijama kojima se protestiralo protiv nesposobnosti, nefunkcioniranja i odsustva sustavnog vođenja javnih politika zagrebačke gradske uprave. Jedina reakcija gradonačelnika bila je poruka “Strpljen – spašen!”, čime je potvrdio sve na što je i sama akcija ukazivala. Provedba politike prema mladima ne postoji niti će je biti, a mladima se preporuča da čekaju – valjda dok ne prestanu biti mladi.
Član Gradskog poglavarstva za područje obrazovanja, kulture i športa, Duško Ljuština Inicijativi je poručio da, ukoliko želi mijenjati upravu, izađe na sljedeće izbore. Ova izjava, zajedno s gradonačelnikovom, pokazuje da gradska vlast nije sposobna javno odgovoriti, niti ima ikakav odgovor na javno iznesenu kritiku. No, očito je da nije u stanju ni shvatiti logiku djelovanja civilnodruštvenih inicijativa i činjenicu da one nisu usmjerene na osvajanje vlasti, nego da djeluju kao njezin korektiv. Odnos vlasti i civilnog društva može biti partnerski i suradnički, ali ako vlast na to nije spremna, taj odnos nužno ostaje temeljen samo na sukobu.
Jedan od prigovora inicijative Pravo na grad tiče se prostornih potreba za mlade i nezavisnu kulturu, za koje Grad ne pokušava niti pronaći rješenje. Istovremeno, bez javnog natječaja, prostore daje u zakup komercijalnim subjektima po nekomercijalnim cijenama. Jasnu ilustraciju ovakve klijentelističke politike raspolaganja javnim prostornim resursima daju primjeri tvornica Badel i Gorica.
Do kraja prošlog ljeta zapušteni prostori bloka Badel-Gorica, manifestacijom Operacija:grad postali su atraktivno okupljalište šire publike, koje je tijekom ovog desetodnevnog događanja posjetilo 15 000 građana. To nedvojbeno ukazuje na interes i potrebu javnosti za novim kulturnim i društvenim sadržajima. Prenamjena prostora za ovakve svrhe omogućuje očuvanje industrijske baštine i kulture Grada Zagreba.
Pročelnik Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada prije nekoliko je mjeseci iznio gotovo nebulozno rješenje izmiještanja zaštićene središnje zgrade Badela na prostor Velesajma (Radio 101, 24. svibnja 2006.). No, u svjetlu nedavne “promjene režima zaštite”, tj. ukidanja spomeničke zaštite objekata Tvornice željezničkih vozila Gredelj, postaje opravdan strah da će se slično desiti i s Badelom. Time bi se uklonila i posljednja prepreka raspolaganju blokom Badel-Gorica temeljenom isključivo na ekonomskom interesu i omogućila konačna devastacija ovog kulturnog dobra.
U ovom kontekstu još više zabrinjava izjava pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i šport Pavla Kalinića o prostorima Badela i Gorice, u kojoj tvrdi kako “... kompleks na takvoj adresi nitko na svijetu ne bi dao samo za izvaninstitucionalne aktivnosti” (Vjesnik, 20. lipnja 2006.). Suprotno toj tvrdnji, upravo se ovakav tip industrijske baštine u mnogim svjetskim gradovima prenamjenjuje za kulturne svrhe. Primjeri toga su Wuk u Beču, Melkweg u Amsterdamu ili, bliže, Pekarna u Mariboru.
No, uz očiglednu neinformiranost čelnika gradske uprave, ova izjava ukazuje i na temeljno nerazumijevanje iznesenih prijedloga. Naime, kao jedan od prostora Centra za nezavisnu kulturu i mlade predložena je samo središnja zaštićena zgrada Badela, za koju je i primjereno da ima kulturnu namjenu, a ne čitav kompleks Badela i Gorice.
Konačno, predloženi model Centra temeljen je na međusektorskom partnerstvu javne gradske uprave s dva relevantna segmenta civilnog društva – mladima i nezavisnom kulturom. U tom smislu, ovdje nije naprosto riječ o izvaninstitucionalnim aktivnostima, nego o ustanovi mješovitog tipa. Ovime bi se s jedne strane osigurao javni aspekt institucije, tj. su-upravljanje Grada, dok bi s druge strane Centrom su-upravljali oni koji u njemu proizvode sadržaje.
Za ovakav centar svoj je potpis uoči lokalnih izbora dao i sadašnji gradonačelnik. Danas, više od godinu dana kasnije, vidi se da potpis gradonačelnika Bandića ne vrijedi ništa. Unatoč tome, predstavnici organizacija nezavisne kulture i organizacija mladih okupljeni u inicijativu Pravo na grad neće odustati od prostora bivše tvornice Badel.
Inicijativa Pravo na grad
| Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000 | Mreža mladih Hrvatske | Savez udruga Klubtura | Udruženje za razvoj kulture | Autonomni kulturni centar | Multimedijalni institut | – www.pravonagrad.org