19. 10. 2006. h o m e

broj 190



















TEMA

Brkanje znanosti i duhovnosti

Tom Huston

“Jednom u sto godina pojavi se film koji može promijeniti svijet, a ovo je jedan od takvih”, izjavio je na web stranici jedan obožavatelj ovog filma, ambicioznog i zabavnog pokušaja da se teške teme poput kvantne fizike, prirode Boga i neurokemije, pretvore u zabavne i lako probavljive koncepte. To je postignuto vješto montiranom mješavinom dijelova intervjua, dramatične fiktivne priče, animiranih, kompjutorski stvorenih “likova” i vizualnih efekata koji više iskrivljuju prostor-vrijeme nego što to uspijeva većini holivudskih uspješnica. No, takvo spektakularno stapanje znanstvenih i duhovnih ideja zapravo je vrlo problematično

What the #$*! Do We Know!? (aka What the BLEEP Do We Know), red. William Arntz, Betsy Chasse, Sjedinjene Države, 2004.

Razgovor s Carlosom Atanesom

Politički korektan matrijarhat

BRAINTRUSTdv

Redatelj filma FAQ komentira političke implikacije filma i preispituje njegovu neizbježnu vezu s mračnim utopijama poput filmova 1984, Brazil, Farenheit 451 i Specijalni izvještaj, te govori o zamkama političke korektnosti i suvremenoj zombijevskoj Europi

Razgovor s Billom Dayom

Kako je kršćanstvo postalo uvredljivije od pornografije

BRAINTRUSTdv

Prvi dokumentarni film Billa Daya – Spasitelji šume (Saviors of the Forest) emitiran je na javnoj televiziji i programu National Geographic, prikazan je u Sundanceu i dobio je najveća priznanja na Međunarodnom filmskom festivalu u San Franciscu.

Dayov novi film Misionarski položaji (Missionary Positions) nije doživio takav uspjeh. I dok ga se većina festivala klonila, taj je film postao sredstvo kojim protestantske crkve pokušavaju informirati svoju pastvu o opasnostima pornografije. A na drugom kraju svijeta, taj mali zarazni film pretvoren je u televizijsku seriju na kanalu VH-1. Takva neujednačena recepcija mogla bi upozoravati na to da je film Misionarski položaj dinamično iskustvo koje nije moguće kategorizirati: nije dovoljno ciničan da bi bio zabavan, a nije ni dovoljno pobožan da bi bio – strogo uzevši – ozbiljan.