19. 10. 2006. h o m e

broj 190



















TEMA BROJA

Razgovor s Olivierom Tambosijem

Don Giovanni nije Don Juan

Trpimir Matasović

Postoji taj onostrani glas koji kod Mozarta nije definiran na katolički način, premda se predstava zbiva u Španjolskoj, u kojoj je katolički ritual vrlo snažan. No vjerujem da je Mozart svojom glazbom uspio izraziti čežnju za nekim višim zakonom, koji može vrijediti natkonfesionalno, za bilo koju vrstu religioznosti

U povodu režije Mozartova Don Giovannija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu razgovaramo s redateljem

Komedija u znaku katastrofe

Stefan Kunze

Mozartova je glazba u Don Giovanniju natopljena bolju i iscrpljujućom strašću. Možda je još bitniji drugi element koji najjasnije dolazi do izražaja u rečenicama ansambla: ovdje zapravo izričito započinje zajedništvo, istodobno, pak, i nespojivo disparatno. Ovdje djeluju snage koje neopozivo otkazuju zajedništvo. Sredstva komedije prerušavanja i zamjene preuzimaju smisao koji povređuje ljudsko dostojanstvo

Glasnik kaosa

David Cairns

“Tko sam ja, ti znati nećeš”: odgovor zamaskiranog napadača Donni Anni u triju na samom početku je poput epigrafa samom djelu. Tko je on? On može uzeti bilo koju ulogu. Privlačnošću koja djeluje kao da je postignuta bez imalo truda on se prilagođava glazbenom stilu svakoga koga namjerava zavesti ili zagospodariti njime

Don Giovannijeve žene

Jane Glover

Tekst Zerlinine arije Batti, batti, o bel Masetto mogao je biti uglazbljen na potpuno grub, pa čak i nasilan način. No, Mozart razumije da je to Zerlinin osobni oblik zavođenja, i to takav koji je prilično uspješan, baš kao i onaj Giovannijev – to je arija beskonačno zavodljive jednostavnosti

Kamenčić u seksualnom stroju

Nataša Govedić

Oba se djela bave žudnjom, posebno njezinom repetitivnošću, prisilom, terorom istoga, čija pornografska mehanika zarobljuje svog vječito nezadovoljivog i vječito pohotnog konzumenta

Uz opernu premijeru Mozartova Don Giovannija u režiji Oliviera Tambosija, te plesnu premijeru Victoria Bekham ima migrenu koreografkinje Marjane Krajač i dramaturga Olivera Frljića