Souci de soi

Neven Jovanović

Deset brojeva nove serije profilirali su Gordogan u pažljivo uređen časopis, okrenut prvenstveno ozbiljnom promišljanju politike; kako politike prošlosti, tako i sadašnjosti. Posljednji su pak brojevi pokazali određenu tendenciju prema one-man-show-Gordoganu, u kojem jedan autor sudjeluje s nekoliko priloga, a rezultati su različiti...

Gordogan: kulturni magazin, glavni urednik: Branko Matan, Udruga za kulturu Gordogan, Zagreb, 2006., broj 10 (54), zima 2006., godište IV (XXIII)

Nova serija kulturnog magazina Gordogan (glavni urednik Branko Matan) stigla je do desetog broja i četvrte godine izlaženja. Bogatstvo je Gordogana u raznolikosti i kvaliteti štiva; i ovaj broj to potvrđuje. Ondje možemo čitati o proslavi 50. obljetnice televizije u Hrvata i (zabranjenom) unošenju bicikala na Filozofski fakultet u Zagrebu; o Eustonskom manifestu – programu skupine ljevičara-blogera, radnika i studenata – i o odnosu Poljaka prema zločinima u vlastitoj prošlosti; o Michelu Foucaultu i “licima s naslovnice” hrvatskih tiskovina. Esej o sustavima kategoriziranja na Internetu – zapravo o načinu ljudske spoznaje – u susjedstvu je trećeg, završnog nastavka knjige Josipa Horvata o idealima njegove mladosti, Pobuna omladine 1911-1914. U blok Kronika ušuljala se, iznenađenja radi, i satira o digitalnom “popravljanju” slikovnica, frapantno nalik humoreski Kako se stvarao Robinzon Iljfa i Petrova; među recenzijama se kritičkom oštricom ističu one o novom povijesnom romanu Veljka Barbierija i o filmskim portretima Ive Škrabala.

Deset brojeva nove serije profilirali su Gordogan u pažljivo uređen časopis, okrenut prvenstveno ozbiljnom promišljanju politike; kako politike prošlosti, tako i sadašnjosti. Zbog toga je zanimljiv, i donekle iznenađujuć, gore spomenuti iskorak u svijet Interneta, ma koliko sitan bio. Hoće li časopis dalje istraživati Internet kao novi politički (i spoznajni) medij? 

U novoj se seriji Gordogan predstavio i kao vrlo autoreferencijalan časopis, kao publikacija kojoj je stalo do svoje recepcije – časopis nas, recimo, redovno obavještava kako su prošli brojevi “odjeknuli” u tekstualnom svemiru (koji uključuje i blogove i internetska izdanja). Posljednji su pak brojevi pokazali određenu tendenciju prema one-man-show-Gordoganu, u kojem jedan autor sudjeluje s nekoliko priloga. E sad – bude li to Nenad Ivić, rezultat je zanimljiv: upoznajemo jedno pero u rasponu od hermetičnog ogleda (o Foucaultu), preko oštre, ali jasne i argumentirane kritike (o Barbierijevu Dioklecijanu), do sarkastične “crtice iz života” (o biciklima i Filozofskom faksu); usto su Ivić i bicikl Gordoganu pridonijeli i likovno. Pripadne li, međutim, one-man-show broja svađalački raspoloženom Denisu Kuljišu (kao u pretprošlom Gordoganu, 7-9/2005.), ishod je ružan: stranice zbog kojih i čitatelj mora crvenjeti.

Možda su upravo Kuljiševi ad hominem prilozi naveli Gordogan na novi oblik fukoovske “brige za jastvo”, ujedno i na značajan doprinos hrvatskoj kulturi javnog dijaloga. Gordogan pokušava prihvatiti odgovornost. Čini to objavljujući Kuljiševu ispriku zbog netočnih podataka, kao i opsežnu repliku jednog od napadnutih autora (kako to već biva, najlošiju na mjestima gdje se napadnuti s napadačem natječe u zločestoći), te presudu cehovske udruge o napadu na drugog autora. No, prihvaćanje odgovornosti tu ne staje; Gordogan 10 donosi i ideološku kritiku prošlog Gordogana – kritiku tekstova koje kritičar (Ivo Banac, jedan od suurednika časopisa) čita kao antimuslimanske.

Ova spremnost na prihvaćanje odgovornosti, na istraživanje prostora samokritike – u Hrvatskoj daleko rjeđe posjećivanog od prostora kritike – može postati nova Gordoganova vrlina, dati još jednu konotaciju njegovoj odrednici “kulturni magazin”.

Navijam za to.

4. Human Rights Film Festival

5. – 10. prosinac 2006.

Multimedijalni institut | URK u suradnji sa Studentskim centrom

www.humanrightsfestival.org  

ulaz besplatan

Četvrti Festival filma o ljudskim pravima nastavlja istim tragom kojim se i do sada kretao ka istom cilju – kroz medij filma otvoriti medijski i javni prostor kako bi se osvijestile i što širem krugu ljudi približile neke društveno relevantne i aktualne teme. Uz sadržajni kriterij, filmski program jednako je tako određen i onima kvalitete. Festival je organiziran kao široka platforma koja kroz različite aktivnosti uključuje niz subjekata aktivnih na promicanju ljudskih prava i želi stvoriti stalni prostora proizvodnje kritičkog javnog diskursa. Pored filmskog, festivalski program sastoji se od niza događanja kao što su gostovanja, prezentacije i okrugli stolovi, a poslije središnjeg zagrebačkog događaja i ove godine dio filmskog programa bit će predstavljen u nekoliko hrvatskih gradova u suradnji s lokalnim kulturnim inicijativama i aktivističkim grupama.

Ove godine festival će se održati od 5. do 10. prosinca u prostorima Studentskog centra – filmske projekcije smještene su u Kino SC i MM Centar, a popratni glazbeni program u Galeriju SC. Tribina na temu azila održat će se u prostoru net.kulturnog kluba mama kao i prezentacija festivala Animateka.  

Na ovogodišnjem festivalu bit će prikazano tridesetak naslova koji načinom obrade teme i filmskim tehnikama odgovaraju dosada uspostavljenim selekcijskim kriterijima. Festival će otvoriti film Bamako Abderrahmanea Sissaka, jednog od najboljih afričkih dokumentarista, koji je za najnoviji film – spoj fikcije i fakcije – u dvorištu svoje obiteljske kuće ugostio pravnike, advokate i suce kako bi pred sud stavio Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond. Kao i u svojim dosadašnjim filmovima, bavi se Afrikom i njezinim nesrećama – a kako objašnjava i jedan od likova u filmu, njezina nesreća nije u siromaštvu već upravo suprotno - u bogatstvu. Američki dokumentarist James Longley u filmu Fragmenti Iraka slika zemlju pod ratnom spremom razapetu između triju grupa – Shiita, Sunita i Kurda. Uz Jia Zhang Keov film Mrtva priroda, pobjednik ovogodišnjeg venecijanskog festivala, bit će prikazan i drugi Zhang Keov film Dong, kao svojevrsna najava i uvod Mrtvoj prirodi, koji se bavi istom tematikom – promjene na području jedne od najljepših regija u Kini izazvane gradnjom velikog projekta Brane triju rijeka. Kroz realnu situaciju Zhang Ke zadire u drugu razinu promatrajući sudar tradicije i suvremenog brzog razvoja. Film brazilskog redatelja Joela Pizzinia 500 duša priča je o plemenu Guatos i njegovom polaganom nestajanju, ali istovremeno i o ustrajnosti, borbi za opstanak i vlastiti prostor. Prošle godine festival je predstavio film Stav skinheada, a ove godine donosi posljednji naslov iz Schweizerove trilogije o skinheadima, mržnji i rasizmu. Film Bijeli teror bavi se porastom rasističkih i nacističkih strujanja među mladom generacijom potaknutih brzim i relativno slobodnim komunikacijama novog doba. U filmu Povratak, antologijskoj epizodi serijala Kraljevi horora, Joe Dante izražava protest protiv Busha i njegove vlasti. Dante u filmu oživljava iračke veterane kako bi sabotirao nadolazeće izbore i naštetio predsjedniku koji ih je poslao u rat. Posljednji komunist Amira Muhammada biografija je Chin Penga, vođe komunističke partije Malaje.

Film slavnog redatelja Richarda Linklatera A Scanner Darkly, rađen tehnikom rotoskopije, ekranizacija je polu autobiografske priče SF pisca Philipa R. Dicka.  Keanu Reeves tumači glavnu ulogu, u stvari dvije, ovisnika Arctora i tajnog agenta Freda koji prolazi kroz halucinantne faze i brkanje identiteta, žensku pratnju u filmu igra Winnona Ryder.

Film Novi svijet, ekranizacija je mitske priče o princezi Pocahontas u režiji Terrenca Malika, redatelja proslavljenog filmom Tanka crvena linija. U ovoj prekrasno slikanoj priči Malick oživljava osvajanje američkog kontinenta i sukobe osvajača i domorodaca kroz ljubavnu priču u kojoj glavne uloge tumače Collin Farrell, Christopher Plummer i Christian Bale.    

Jake Perlin, kurator retrospektivnog filmskog programa naslovljenog Ljudi - Životinje sabrao je devet naslova velikih imena filmske umjetnosti. Među njima je film Bijeli pas Samuela Fuellera o njemačkom ovčaru bijele dlake treniranom da napada crnce. U filmskoj razglednici Slon Tango Chris Marker zabilježio je ples slona u ljubljanskom zoološkom vrtu. Dva filma Friedricha Wiesemana slikovito, ali i suzdržano od komentara, prikazuju odnos ljudi prema životinjama, prepuštajući govorni dio slici. Na prvi pogled pomalo neobičan izbor za festival koji se bavi ljudskim pravima, no cilj ovakvog izbora jest napraviti iskorak iz ovog uskog kuta i promatrati ga iz jednog drugog očišta. Vidjeti u kojoj mjeri ljudsko pravo zadire u prava nekih drugih bića. Što je s čovjeku inferiornim bićima? Može li se uopće govoriti o inferiornosti kada je u pitanju život? Perlin će uz filmski program održati predavanje na zadanu temu osvrčući se kroz odabrane filmove uvaženih filmskih stvaraoca poput Chrisa Markera, Samuela Fullera i Friedricha Wiesemana na načine na koje ulazimo u prostor nekih drugih bića boreći se za svoja prava.

Centar za ljudska prava u suradnji s Multimedijalnim institutom održat će okrugli stol pod nazivom “Prava tražitelja/ica azila i azilanata/ica - hrvatska praksa”.  Kao uvod u razgovor bit će prikazan dokumentarni film Hrvatska (k)raj na zemlji Olivera Sertića. Nakon filma, o pravima tražitelja/ica azila i azilanata/ica u Hrvatskoj - kako se provode i koja prava bi trebali/e imati govorit će Miroslav Horvat (MUP RH), Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), Goranka Lalić (Hrvatski pravni centar) i Jasna Barberić (UNHCR).

Hrvatsku selekciju na ovogodišnjem festivalu čine tri dokumentarna filma u produkciji  FADEiNa koja pokušavaju ocrtati neke od problema današnjeg socijalnog sustava u Hrvatskoj. Boje nevidljivog Magdalene Petrović uvode nas u svijet slijepih osoba kojima birokracija otežava ostvarivanje temeljnih prava. Uvjete obrazovanja i mogućnosti zapošljavanja u današnjem hrvatskom društvu intimističkim pristupom nastoje oslikati dokumentarci Zaposli me, Prijavi me Roberta Orhela i  Kamerom preko duge Martine Globočnik koji nam nastoji približiti teške uvjete obrazovanja u jednoj od romskih zajednica u kojoj djeca pohađaju nastavu u starom autobusu na ledini.

Nakon uspješnog trećeg izdanja, Festival filma o ljudskim pravima i dalje naglasak stavlja na kvalitetu filmskog programa što ga i čini jednim od najzanimljivijih i najkvalitetnijih kulturnih manifestacija prepoznatim kako od publike, tako i od medija i kritike. Ove godine festival će posjetiti David Benchetrit, redatelj izraelsko- francuskoga filma Dear Father, Quiet, We’re Shooting, Nicolas Rey, redatelj filma Schuss! i Boris Jukananov, redatelj filma Esther (37 Chapter of Crazy Prince).

Nadamo se da će ovogodišnji program opravdati očekivanja i doseći uspjehe dosadašnjih izdanja.

Festival organiziraju Udruženje za razvoj kulture i Multimedijalni Institut u suradnji sa Studentskim  centrom.

Partner: Centar za ljudska prava

Financijeri: Ministarstvo kulture RH, Gradski ured za kulturu grada Zagreba, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Francuski kulturni institut i Austrijski kulturni forum

Medijski pokrovitelji: Feral Tribune, Zarez, Monitor, InZg i Kulturpunkt

Sponzori: Arto, Digital print, Presscut, DHL i Hotel Laguna

Ljudi i životinje

srijeda, 6. prosinca | 16:30h | Kino SC

Slon Tango

Chris Marker

Francuska, 1982.

Trajanje: 4’ 9’’

U ovoj zadivljujućoj, suzdržanoj snimci, slon u ljubljanskom zoološkom vrtu polagano se kreće uokolo svog kaveza izvodeći sinkopirane plesne pokrete u glazbenoj pratnji Tanga Igora Stravisnkog. Životinje u filmovima Chrisa Markera često su kulturne ili pak političke metafore. U antologij kratkih filmova o životinjama, Marker izbjegava tendenciju komercijalnog filma da antropomorfizira životinje u svrhu slavljenja egzotične ljepote, prirode i misterija.

srijeda, 6. prosinca | 16:30h | Kino SC

Zoo | Zoološki vrt

Frederick Wiseman

SAD, 1993.

Trajanje: 130’ 

Nakon Primata i Racetracka, Wiseman se vraća odnosu čovjeka i životinje. Snimljen u Miamiju, film je postao važan dokument: svega nekoliko tjedana nakon snimanja, ciklona je pomela Floridu i teško oštetila zoološki vrt. Za razliku od Primata, životinje su ovdje odgajane, zbrinute, prema njima se odnosi s pažnjom… za zabavu ljudima. Na neki način, zoološki vrt je mjesto na kojem čovjek, svjesno ili ne, izražava svoju dominaciju nad živim svijetom.

četvrtak, 7. prosinca | 16:30h | Kino SC

Primate | Primat

Frederick Wiseman

SAD, 1974. 

Trajanje: 105’

Većina ljudi u Americi misli kako je ovo film o istraživanjima na životinjama, no to je najmanje bitno. U nekom smislu Primati su svojevrsna srednja škola jer predstavljaju istu vrstu discipline, kontrolu seksualnog ponašanja i agresivnosti. – Frederic Wiesman

Yerkes Primate Research Center u Atlanti koristi majmune kao pokusne kuniće za znanstvena istraživanja. Film predstavlja seriju portreta znanstvenika. Nalazimo se u predgrađu Atlante, u centru Yerkes, specijaliziranom za studije i istraživanja na primatima. Wiseman otkriva svakodnevni rad istraživača koji među ostalim proučavaju njihovu seksualnost. Redatelj vodi gledatelja kroz različita iskustva – poneka imaju zanimljive rezultate, druga posve komične, a poneka pak izazivaju zgražanje... Film nježno pokušva razjasniti ideju hijerarhizirane totalitarne mašine: na vrhu, maskulini svijet znanstvenika, većinom bijelaca, zatim asistenti i službenici, uglavnom žene crne puti, a na samom dnu primati. Trideset godina nakon objave filma rasprava i dalje nije privedena kraju.

petak, 8. prosinca | 16:30h | Kino SC

Au Hazard Balthazar | Baltazar

Robert Bresson

Francuska, 1966.

Trajanje : 95’

Balthazar je životinja farme, magarac, rođen kao sluga, zvijer namijenjena radu u polju, potlačeno biće koje povremeno služi i kao prijevozno sredstvo. Au Hasard Balthazar nježno je uznemirujući i tematski beskompromisan portret čovjekove urođene okrutnosti i destruktivnih nagona. Kroz transfiguraciju životinje koja podnosi nedoličan tretman kao alegorijski simbol vrline, čistoće i iskupljenja, Robert Bresson stvara vizualno oskudan i neizbrisiv film začudnog intenziteta. Život magarca Baltazara zaranja u središte ljudske drame. Bresson je izjavio kako je njegova zamisao bila da magarac prošeće među različitim grupa ljudi kako bi prikazao ljudske poroke.

subota, 9. prosinca | 17h |Kino SC

White Dog | Bijeli pas

Samuel Fuller

SAD,  1982.

Trajanje: 84’

Iako je Bijeli pas priča o njemačkom ovčaru bijele dlake treniranom da napada crnce, Samuel Fuller nije namjeravao ovaj film učiniti kontroverznim. Za Fullera on je trebao biti film koji potiče na razmišljanje razotkrivajući glupost i nerazumnost rasizma u našem društvu. Krivo shvaćen i protumačen kao izrazito rasistički i nacistički intoniran rad, film je izazvao prigovore mnogih angažiranih grupa, pa je tako spriječeno njegovo puštanje u distribuciju prije no što su u njega unesene mnoge preinake. Osim u narativnoj strukturi i sadržaju, odvažnost Fullerovog stila vidljiva je u raznolikosti tehnike. Fuller u filmu korist uobičajene tropove horor filma stvarajući razonodu opuštanjem postojeće napetosti, istovremeno potvrđujući da životinje u horor filmu utjelovljuju neizgovoreno i neizrecivo.

nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SC

Unsere Afrikareise | Naš put u Afriku

Peter Kubelka

Austrija, 1966.

Trajanje: 13’

Kubelkin film Unsere Afrikareise, relativno je konvencionalna slika lovačkog izleta u Africi.  Snimke bilježe bijele lovce, domorodce, životinje, prirodu i građevine na način da svaki segment zadržava individualnost. Istovremeno, montažom zvuka i slike postavlja svaki od sistema u odnos u kojem su oni u usporedbi i koliziji postižući tako kompleksnu, višeznačnu strukturu, pridajući im značenje i ironizirajući ih.

nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SC

The Whale | Kit

Ron Finne

SAD, 1971.

Trajanje: 7’

U jesen 1970.,  u vrijeme Američkih priprema za napada na Kambodžu, osam tona težak kit nasukao se mrtav na napuštenoj plaži u Oregonu. Državne vlasti smatrale su to velikim problemom i naručile da ga se s pola tone dinamita raznese u tisuću komadića. Ovaj film snimka je tog događaja.

nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SC

Le Vampire | Vampir

Jean Painlevé

Francuska, 1945.

Trajanje: 9 min

Jean Painlevé režirao je više od dvije stotine prirodoslovnih i znanstvenih filmova potvrđujući svoj kredo: znanost je fikcija. Portretirao je morske konjiće, šišmiše, gmazove poklanjajući im ljudske osobine – erotičnost, komičnost, surovost. Film Vampir kratki je dokuemtarni zapis o jednoj vrsti šišmiša koji žive u Južnoj Americi. Prikazuje njihove tehnike napada i načine na koje love plijen. Film je aluzija na Murnauov mit o Nosferatu.

nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SC

Blood of the Beasts | Krv zvijeri

George Franju

Francuska, 1949.

Trajanje: 20’

U Krvi zvijeri redatelj George Franju postavlja lijepo i uznemirujuće jedno uz drugo kako bi stvorio u cjelini zastrašujući film. Ovaj kratki filmski rad otvara se idiličnim pogledom na život u predgrađu Pariza. Zatim prelazi na scene iz klaonice gdje pratimo radnike kako ubijaju ovce i krupnu stoku. Snimka bijelog konja s prerezanim grlom jedna je od najjednostavnijih, a istovremeno i najuznemirujućijih sekvenci filma. Potom se vraća u život predgrađa dajući tako prostor za mali predah. Zanimljiv moment filma je naracija - umjesto dubokog muškog glasa popularnog u ono vrijeme, Franju koristi dva glasa - muški i ženski.