28. 06. 2007. h o m e

broj 209



















TEMA BROJA

Pierre Klossowski

John Taylor

Francuska sklonost konkretizaciji ideja u opisima putenosti dostiže vrhunac u Klossowskijevoj fikciji, koja u nekoliko aspekata doista podsjeća na de Sadeovu. Pored toga, Klossowski je vjerovao da bi opsesivne negativne vizije trebalo egzorcirati. On pisanje nije smatrao retoričkom igrom, nego činom koji se bavi izmišljenom tematikom, a zatim je egzorcira

Raymond Roussel

Trevor Winkfield

Danas smo na vrhuncu još jednog Rousselova revivala, koji se događa gotovo u svakoj generaciji. Djela tog Mount Everesta francuskog modernizma toliko su gusta i istančana da zahtijevaju cjeloživotnu posvećenost

Lydie Salvayre

Warren Motte

Promatrajući oko sebe suvremeno francusko društvo, Salvayre je prestravljena i zgranuta onime što vidi. Ona primjećuje kulturu pogođenu raširenom otuđenošću, nejednakošću i institucijaliziranom brutalnošću. Prikazujući bez straha te fenomene u svojim romanima prisiljava čitatelja da se suoči s oblicima organizacije francuskog društva koje bi on možda radije previdio

Louis Calaferte

John Taylor

Autor koji je predstavio ljudsku vrstu u prezira vrijednim, apsurdnim ili lascivnim stanjima te sirovo prikazao žensku seksualnost, tragao je, ni manje ni više, nego za brisanjem granice između tijela i uma, ili duše, a da bi to postigao doista je prizivao riječi ili radnje u kojima ljudska bića pokušavaju, čak i zbog taštine, nadići tu “odvojenost”

Jean-Philippe Toussaint

Warren Motte

“Najmaštovitiji pisac svoje generacije” piše o likovima koji su po svojoj prirodi nepripremljeni za surovost suvremenog života i čije bi se posrtanje doimalo tragičnim, da nije toliko komično. Njegov tipičan lik je posve amorfan, bezobličan u svijetu koji zahtijeva formu i prezire sadržaj, inertan je i besposlen, što je apsurdna parodija homo erectusa, čovjeka od akcije, djelatnika, osvajača

Razgovor sa Jean-Philippeom Toussaintom

Čovjek koji ne izlazi iz kade

Laurent Hanson

Autor kod nas prevedenih romana Voditi ljubav i Pobjeći govori o odbojnosti prema pričanju priča, autobiografskim elementima u vlastitim knjigama, o odnosu prema Japanu i općenito o osjećaju izmještenosti, te o važnosti pisanja o sadašnjosti

Marcel Bénabou

Warren Motte

Bénabouove knjige nemoguće je klasificirati – nisu ni memoari, ni romani, ni ispovijesti, ni autobiografije; one istražuju sam čin pisanja i čitanja knjiga, tragajući za konačnom Knjigom