Dobar osjećaj za mjeru

Siniša Nikolić

Više nego korektan, čitljiv i zanimljiv dvobroj, koji nadilazi obzore svoje naslovne prostorne i intelektualne rezerviranosti

Nova Istra: časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, glavni urednik Boris Domagoj Biletić; br. 3-4, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2006.

Na hrvatskom tržištu časopisa za književnost i kulturu općenito, čini se da se, iz godine u godinu, stvara sve veća konkurencija kvalitetnoga štiva, a to je svakako dobra vijest. Još bolja vijest je činjenica da u tome ne prednjači samo svima nikada omiljeni fenomen “centra”, “metropole”, “prijestolnice”, kako vam drago, nego i “periferija” zadobiva svoju šansu. Presudna je problematika, međutim, koja temeljito pogađa svu našu kvalitetnu časopisnu produkciju danas, čini se mogućnost distribucije. Odbijanjem postojeće knjižarske mreže da u svoju ponudu uvrsti časopise, puno zanimljivoga časopisnog štiva ostaje nepoznanicom i u konačnici nepročitano. Ali to je jedna druga priča.

Kako bilo, već desetak godina za svoje se mjesto pod naši oskudnim kulturnim suncem bori i Nova Istra (od 1996.) iz Pule, da bi zadnjim svojim dvobrojem za prošlu godinu pokazala da se borba svakako isplati. Svi koji poznaju problematiku znaju da nije jednostavno urediti časopise ovoga tipa. Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika – to nije brand pod kojim bi se moglo očekivati štogod istinski zanimljivo. Boris je, međutim, Domagoj Biletić uspio složiti više nego korektan, čitljiv i zanimljiv dvobroj, koji začudo, nadilazi obzore svoje naslovne prostorne i intelektualne rezerviranosti (Istra/ogranak Društva). Ovaj dvobroj, dapače, izborom građe ima razloga pretendirati i na regionalnu relevantnost. O čemu je riječ?

Pa, riječ je prije svega, o koncepciji i dobrom osjećaju za mjeru. Za časopis od kakvih tristotinjak stranica, osam rubrika i nije tako mnogo, tim više ako su tri duže a pet kraćih, čime se izbjegava pretjerana šarolikost i “vašarski karakter” časopisa s jedne strane, i “asketska oskudnost”, siromaštvo sadržaja, s druge. Tu je također i uravnoteženi odnos poezije i proze, autorskih književnih tekstova i eseja i kritike, domaćih i stranih imena, lokalnih i univerzalnih tema a sve na finoj razmeđi tradicije i moderniteta, povijesti sadašnjosti i budućnosti. Sve u svemu, baš onako kako treba, i realno može biti – informativno, zanimljivo, relevantno, za svakoga ponešto.

Časopis otvara rubrika Suvremena književnost u kojoj su prezentirani radovi osam hrvatskih autora različitih generacija: poezija Borbena Vladovića, Ivane Šojat-Kuči, Miroslava Sinčića, Pere Pavlovića i proza Irene Lukšić, Tahira Mujičića, Daše Drndić, Ane Snježane Bilić.

Novi prijevodi donose poeziju Xhevariu Spahiua (Albanija), Josipa Ostija (Slovenija), Simone Mocennia (Italija) i posebno zanimljiva Ukrajinca – Aleksandra Šimonoviča Korotka. Prozni prijevodni dio posvećen je suvremenom makedonskom pripovjedaču Igoru Isakovskom. Već ovdje treba napomenuti da su svi prilozi u dvobroju popraćeni korisnim, kraćim ili dužim obavijestima o izvoru proznih ili poetskih tekstova, kao i informacijama o autorima i suradnicima i prevoditeljima, što nije uvijek slučaj u drugim časopisima, koji su nemarni prema tim, korisnim i vrijednim podacima.

U istom, internacionalnom duhu, tri iduće rubrike predstavljaju više nego zanimljive pjesme danskih modernista iz prve polovice i sredine 20. stoljeća: Gustava Munch-Petersena i Jensa Augusta Schadea; američkog, prilično “otkvačenog” suvremenog književnika Petera Markusa; esej o europejstvu kod nas već etabliranoga Iztoka Osojnika, te književno-povijesne priloge dičnih Crnogorki: komparativnu studiju Tanje Bakić o poeziji Jima Morrisona i Williama Blakea, te uvid “u mitsku estetiku Njegoševih umotvora” Vesne Vukičević Janković. Teško je reći što je zanimljivije, ali dobro je dok je tako.

Iz pustih “bjelosvjetskih” (točnije “bjeloeuropskih” i regionalnih) voda na tlo istarskog zavičaja, vraća nas Dražen Vlahov. U svojoj studiji on nam na znanstveno relevantan način podastire izvorni tekst dosad neobjavljene glagoljske isprave iz istarskoga Boljuna (datirane 1. ožujka 1611. godine), zajedno s faksimilom izvornika i vlastitim komentarom. I moram vam reći da mi je uvid u tadanju istarsku glagoljicu, jezik, i zamjetan napor da ti nama daleki ljudi ugovorima reguliraju neke svoje odnose izazvao upravo dirljiva, “nostalgička čuvstva” o zlatnom dobu pravne države u Hrvata.

Lector ludens, Miroslav Bertoša, povjesničar iz Pule predstavio je osobni izbor znanstvene lektire, što je dobar uvod u oveću rubriku Kritički osvrti i prikazi, u kojoj sedam kritičara, na povećem prostoru prikazuje 27 domaćih i stranih, književnih, ali i drugih djela. Milorad Stojević, Adrijan Cvitanović, Igor Grbić, Božidar Alajbegović, Stjepan Tomaš i Darija Žilić prikazali su na dubok i opsežan način djela u rasponu od studije Darka Gašparovića o Kamovu ili Josipa Šikljića o crkvi Sv. Nikole u Pazinu do najnovijih naslova na tržištu Damira Miloša, Senka Karuze, Toni Morrison ili Azar Nafisi itd.

Očito je, dakle, da u ovom dvobroju imamo dosta toga zanimljivog za pročitati. Časopis je, uz ostalo, prožet nizom dodatnih informacija, npr. katalogom nakladničke djelatnosti Istarskoga DHK-a, popisom svih domaćih suradnika i autora (njih oko 30), kao i sličicama svih autora, domaćih i stranih. Ti simpatični postupci, inače neuobičajeni u ostalim sličnim časopisima, svjedoče o dobrodošloj želji da se inače vizualno “slijepi i anonimni svijet” književnosti putem vizualiziranja autora malo popularizira i približi čitateljima. Dvobroj, dakle, za svaku pohvalu i preporuku za čitanje.

Budimo ono što jesmo

Izložba Lievena De Boecka letusbeus, Galerija PM, Dom HDLU-a, Zagreb, od 14. lipnja do 4. srpnja 2007.

Lieven De Boeck belgijski je arhitekt i umjetnik čija se aktivnost odvija simultano na dvije razine. S jedne strane zaokupljen je opservacijama domene javnog koja nas okružuje i definira našu svakodnevicu. S druge strane, njegov projekt u nastajanju Rječnik prostora (The Dictionary of Space) bavi se arhitektonskim temama kao što su zauzimanje, prisvajanje, granice, teritoriji, reprezentacija i identitet.

Izložba Making things public održana 2004. u galeriji Witte de With u Rotterdamu, na poziv kustosice Catherine David, bila je svojevrsni rezime njegove dotadašnje arhitektonsko-umjetničke prakse. Izložio je nekoliko eksponata: bijelu maketu kuće u omjeru 1:1, sedam staklenih kutija s riječima iz arhitektonskog vokabulara, osobni kalendar temeljen na mjesečevoj godini s reduciranim prikazima svih osobnih stvari koje je posjedovao u vrijeme dok nije imao vlastito boravište, i jednu bijelu zastavu. Na toj izložbi je predstavljena i publikacija Housing, prvi uradak dugoročnog projekta Rječnik prostora u kojemu su sabrani arhitektonski crteži i priče, čime je pokušao proniknuti u značenje pojma identiteta praksom stanovanja.

Svojom naizgled hladnom i distanciranom poetikom De Boeck podastire analitički pogled ne nudeći modele za neke bolje načine življenja niti prijedloge utočišta za bjegove od stvarnosti, nego se – često stvarajući podlogu za multiplicirane narativne perspektive – zalaže za zaokret optike, od općeg prema individualnom. U svim njegovim radovima, pa i onom posvećenom najstrašnijem terorističkom napadu u 21. stoljeću (Fireworks II, Le Bleu du Ciel) polazi od nekih općih mjesta kao sto su tradicija, identitet i povijest, postavljajući ih često u komplementarni odnos s postavkama moderniteta u kojemu navedene vrijednosti gube čvrsto uporište. Rezultat njegovih često radikalno minimalističkih i reduktivnih metoda suprotan je očekivanom. Postojeće stvari i pojmovi svedeni na modele, strukture i znakove, potiču na njihovo ponovno viđenje i nove mogućnosti iščitavanja.

Ciklus radova sa zastavama potaknut je boravkom u New Yorku, prijestolnici Ujedinjenih naroda, gdje dobiva umjetničku stipendiju. Čitajući povelju UN-a, čiji mu se sadržaj u obzoru nedavnih prošlih i još aktualnih sukoba učinio posve paradoksalnim, s obzirom na to da ga se malo tko uistinu pridržava, zastave izlaže kao artefakte (Soft Sides, Philadelphia, 2006., Institut for Contemporary Art), promatra ih kao ogoljene simbole javnog prostora koji na apstraktan način pričaju priču o zemljama ili grupama zemalja koje formiraju politički prostor. Na izložbi letusbeus u Galeriji PM 191 zastava članica UN-a sve su odreda bijele. De Boeck im oduzima boje i izrezuje simbole, raspoređujući ih jednako arbitrarno kao što su složene pred zgradom UN-a (prema abecednom redu i nazivima zemalja na engleskom jeziku). Stvara vlastitu abecedu sortirajući ih prema njihovu dizajnu u šest kategorija: pruge, križevi, zvijezde, polumjeseci, sunca i slike (ptice, oružje, drveće, lišće, životinje...).

Naizgled jednostavnim nazivom letusbeus (“budimo ono što jesmo”) sažima složeni smisao filozofskog poimanja singularne percepcije koja uvijek progovara kroz plural, jer je svijest o drugom i drugima nužno ugrađena već u same procese formiranja individualnog mišljenja. Načinom koji podsjeća na dječju igru i istodobno priziva asocijacije na Malevičev suprematizam, apelira na otvorenost prema neposrednijim, osobnijim interakcijama oslobođenih stega konvencija i predrasuda uz, dakako, nužan oprez na što diskretno upućuje jednim ready-madeom u vitrini: rukavicama za rukovanje staklom.

Pravo na grad i Zelena akcija – Tribina Uzurpacija grada

Pravo na grad i Zelena akcijapozivaju Vas na prosvjednu tribinu protiv izmjena GUP-a za Donji grad i pogodovanja Hoto projektu na Cvjetnom trgu pod naslovom UZURPACIJA GRADA. Na tribini će biti riječi o urbanističkim, socio-kulturnim i političkim posljedicama pogubnog djelovanja gradskih vlasti.

Na tribini sudjeluju: Vjeran Zuppa, Josip Kregar, Zvonimir Maković, Vera Petrinjak-Šimek, Mladen Škreblin, Mirjana Krizmanić, Ognjen Čaldarević, Frano Dulibić, Zlatko Uzelac, Boško Budisavljević, Krešimir Galović, Hrvoje Hrabak, Ive Šimat Banov, Sanjin Dragojević, Ivanka Reberski, Marko Sančanin, Dejan Kršić, Saša Poljanec-Borić, Goran Sergej Pristaš, Teodor Celakoski i drugi.

Tribina će se održati u četvrtak 12. srpnja u 17:00 sati u Novinarskom domu.

Ne ostajte po strani dok se odlučuje o sudbini Vašeg grada!

Obrazloženje:

Prijedlog izmjena Generalnog urbanističkog plana koji je već prošao prvo čitanje i kojeg Gradska skupština planira izglasati 19. srpnja drastično se razlikuje od prijedloga koji se našao na javnoj raspravi u svibnju. Ovaj je postupak proveden s očitom namjerom da se obmane i prevari javnost.

Novi prijedlog omogućuje neograničenu izgradnju u donjogradskim blokovima i dozvoljava ukopavanje ulaza u podzemne garaže u pješačkoj zoni. Time su ukinute sve prepreke za potpunu realizaciju Hoto projekta na Cvjetnom trgu i uzimanje pješačke zone u Varšavskoj ulici.

Gradska je vlast izigrala više od 50.000 građana i građanki koji su svojim potpisima na peticiju Stop devastaciji Cvjetnog trga i Donjeg grada jasno rekli NE Hoto projektu i novim javnim garažama u centru grada te zatražili proširenje pješačke zone i sudjelovanje građana u planiranju razvoja Donjeg grada.