12. 07. 2007. h o m e

broj 210-211


















KAZALIŠTE

Slavlje kazališnih (i)zdanja

Olga Vujović

Uz glavnu izložbenu zgradu dodan je manji izložbeni paviljon za predstavljanje škola za kazališne dizajnere i ta je izložba svojom svježinom, duhovitošću i raznolikošću nedvojbeno pokazala da se za budućnost vizualnog u kazalištu ne treba brinuti (već sam napomenula da nas tu nema…)

Uz praški Kvadrijenale 2007. ili najveću svjetsku izložbu kazališne scenografije, kostimografije te kazališne arhitekture

Razgovor s Agatom Juniku, Oliverom Frljićem i Borisom Bakalom

(De)legitimizacija nezavisne kulture

Nataša Govedić

O položaju nezavisne kazališne scene, posebno s obzirom na novoimenovano kazališno vijeće

Goli i mrtvi

Boris Bakal

Kada bi Antonio/Tom znao sve to (i sve drugo) i uvijek objasniti, možda se ne bi ni bavio time nego bi samo snimao i pisao... Nije on lijeni umjetnik postmoderne kojemu je dovoljno objašnjenje djela, neki retro obrat na slično ili prizivajuće, nego je čovjek uronjen u djelo, u krv i meso

Uz gradska razodijevanja, s umjetničkim potpisom ili bez njega

Kratke noge za duboko džeparenje

Ivan Kralj

Politička je zajednica prilično jaka i složna kad treba dramatizirati o novinarskoj interpretaciji i “vađenju rečenica iz konteksta”. Hrvatska zajednica kazališnih kritičara, unatoč glasnosti na papiru, u stvarnosti je prilično šutljiva na kazališnu praksu koja već godinama degradira njihov rad, manipulira njihovim imenom i prezimenom, baš kao i autorskim pravom na napisani tekst

Kako hrvatska kazališta lažu svoje posjetitelje, prikazujući predstave osobitim montažama kritičarskih citata. U toj praksi predvode zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Gavella i Teatar Exit

Titokaz ili gledanje unatrag

Ivana Slunjski

Aparat je konstanta, mase su povodljive, mijenja se samo predznak pristaša i protivnika, ovog ili onog režima. Takav je stav nadasve ekplicitan iz replike koju glumci opetuju nekoliko puta: Revolucija jede svoju djecu, a dodatno je pojačan kostimografsko-scenografskim elementima glavosjeka koju većinu predstave glumci nose na vratu

Uz Eurokaz

Razgovor sa Zlatkom Burićem-Kićom

Narušavanje teatra kao kocke

Suzana Marjanić i Anica Vlašić-Anić

“Tito i titoizam” bila je više metafora da se bavimo titoizmom tako da se bavimo sviješću ili svijestima ljudi koji su kritizirali ondašnju vlast s ljevije pozicije, a riječ je o ljevici s Filozofskog fakulteta

S osnivačem Kugla glumišta, filmskim i kazališnim glumcem, Zlatkom Burićem-Kićom, koji od raspada Kugla glumišta 1982. na tzv. tvrdu i meku frakciju djeluje u Danskoj, razgovaramo o estetici i etici tzv. meke i tvrde frakcije Kugla glumišta, o kazalištu kao socijalnoj situaciji...

Festival je posebno godišnje doba

Grozdana Cvitan

Iako je bilo nekih “kikseva” i zakazivanja, ovogodišnji festival je bolji od prošlog, jer uvijek ima nešto novo i svatko može naći nešto za sebe