20.03.2008. h o m e

broj 227



















GLAZBA

Klinički uredno

Trpimir Matasović

Zamisao paralelnog odvijanja dviju radnji u različitim planovima u Plaštu ostala je nedorečena, a gotovo ekspresionističke asocijacije koje donosi pretvaranje samostana u sanatorij u Angelici utopile su se u prečesto upravo grotesknoj scenskoj gesti. Režijski je stoga u potpunosti uspio samo urnebesno zabavan Gianni Schichi, što je ipak nedovoljno za posve pozitivnu ocjenu cjelokupne produkcije

Giacomo Puccini, Triptih, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 7. ožujka 2008.

Arhetipska heterofonija pokreta

Trpimir Matasović

Pažljivo gradeći svoj izraz, stvarajući najprije manje koreografije, pa onda postupno, kroz niz godina, sve veće i veće, Zurovac je danas konačno autor kojeg se može smatrati dostojnim Šparemblekovim nasljednikom, premda ne nužno i sljedbenikom

Staša Zurovac i Marjan Nećak, Danse macabre, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 15. ožujka 2008.

Susret Bizanta i suvremenosti

Trpimir Matasović

Rautavaara u drevnoj tradiciji pronalazi elemente koji se na začudan način uklapaju u zvuk sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jer, klasteri, glissanda, mikrotonalitetni intervali i liturgijska recitacija, bez obzira što su ponovo otkriveni tek u novije vrijeme, svoje korijene, zapravo, vuku iz tisućama godina starih obrednih praksi, i to ne nužno samo onih bizantskih

Einojuhani Rautavaara, Vigilia, Muzej Mimara, 17. ožujka 2008.