Dinamični procijep

Nataša Petrinjak

Festival Mediteranske igre, u organizaciji udruge Drugo more, od 2. do 6. travnja, Zagreb i Rijeka

Kao neprekidnu bujica riječi, kao razorne valove riječi, Mediteran vidi Dragan Rubeša, selektor dugometražnih filmova 3. festivala Mediteranske igre, koji se u organizaciji udruge Drugo more, paralelno u Rijeci i Zagrebu, održava od 2. do 6. travnja. Zamišljen kao mogući oblik komunikacije s Mediteranom kojem Hrvatska nesumnjivo pripada – geografski, politički, ekonomski i kulturološki – a da zapravo nema razvijene odnose prema njemu i s njime, Mediteranske igre nude priliku za bolje upoznavanje svega što Mediteran jest, kao i sagledavanje živog i efikasnog “procijepa” u hegemonijskom tkivu jedne ideologije. Upravo tim tragom kretao se i selektor koji konačnu verziju programa definira i kao svojevrsnu dinamičnu lekciju iz komparativne lingvistike. Ponajprije, tu je retrospektiva filmova Roberta Guédiguiana u kojima glume isti glumci i snimani su isključivo u Marseilleu. Bit će prikazani: Moj je otac inženjer (Mon p?re est ingénieur, 2004.), Marius i Jeannette (Maris et Jeannette, 1997.), Marie-Jo i njezine dvije ljubavi (Marie-Jo et ses 2 amor, 2002.), Tamo gdje je srce (? la place du coeur, 1998.), Grad je tih (A ville est tranqille, 2000.).

Mediteran danas

Iz recentne mediteranske produkcije bit će prikazani: Okus kus kusa (La Graine et lem ulet, 2007.) Abdellatifa Kechichea, Sklonište (Riparo, 2007.) Marca Simona Puccionija, Mjehurić (The Buble / Ha-Buah, 2007.) Eytana Foxa i Karamel (Caramel / Sukkar banat, 2007.) Nadine Labaki. Odabrani filmovi propituju položaje etničkih i seksualnih manjina, poziciju žena u fundamentalističkom društvu, no nipošto nije riječ o emigrantima, kuriozitetima ili bizarnim pojedincima. Svi govore o suvremenim društvima, današnjici mediteranskih zemalja s kojima je prepoznavanje vrlo lako ostvarivo. Da razgovor ne bi tekao samo filmskim govorom, u Galeriji Kortil u Rijeci prvog dana festivala bit će otvorena i izložba radova Marie Adele del Vecchio, Pascuala Pennacchioa i Marise Argentato te Moire Ricci, a koje je pod naslov Long time ago last night okupila kustosica Francesca Boenzi. U atriju Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku bit će predstavljena knjiga Dejana Durića Filmska slagalica, a potpuni doživljaj Mediterana nezamisliv je bez glazbe; mediteranski party u prostorijama Saveza udruga Molekula vodit će – Ilko Čulić.

“I am writing from a café in the Hamra district of West Beirut. The electricity has been cut off for a while now, and the city has been surviving on generators. The café is dark, hot and humid. Espresso machines and blenders are silent. Conversations, rumours, frustration waft through the room. Occasionally the sound of Israeli warplanes overwhelms us. They drop leaflets” – zapisala je Rasha Salti 14. srpnja 2006. godine. Bilo je to tri dana po njenom povratku iz New Yorka u Bejrut i dva dana nakon izraelskog napada na Libanon, a njezin blogerski dnevnik obići će svijet i postati jedan od najpoznatijih svjedočanstava tzv. srpanjskog rata. Rasha Salti selektorica je kolekcije kratkometražnih filmova nastalih kao “odgovor na izraelski napad koji je probudio raskole, napetosti i neriješena pitanja koja presijecaju socijalno i političko tijelo Libanona”. Kolekciju We are now čine: Građanima Libanona (To the Lebanese Citizens, 2’) Ali Cherry, Libanon/Rat: Dnevne snimke rata (Lebanon/War: Dailies of the War, 47’ ) Rania Stephan, Tank You (12’) Ziad Antar, Nema spoja (No Connection, 10’) Myriam Sassine, Između (In-Between, 10’) Nadine Ghanem, Izvanredne vijesti (Breaking News, 10’) Hisham Jaber, Slobodno uđi (You Can Come In, 23’) Mahmoud Hojeij, Sklonište (Slippage, 12’) Ali Cherri, Skoro da miriše (Merely a Smell, 7’) Maher Abi Samra.

Život buja izvan metropole

Premda je Davor Mišković voditelj udruge Drugo more poznat po sklonosti povezivanja i suradnje, premda je poznato i da su prava na prikazivanje tek neznatno skuplja za dvije i više projekcija, ipak nam se čini da bi održavanje festivala samo u Rijeci imalo daleko veći efekt. Ne zbog kreiranja kakve elitističke, isključive pozicije, nego upravo zato što je metropoli čak i više potrebno upoznavanje s pripadnošću Hrvatske Mediteranu. Zbivanja izvan kruga Črnomerec-Sava-Dubrava-Mihaljevac uvijek nose jasnu i po njenu samodopadnost korisnu poruku da nije – centar svijeta. Život postoji i buja i izvan njenih granica.

Program na www.drugo-more.hr