Klub studenata etnologije

Mario Katić

Kratka povijest Kluba studenata etnologije “Domaći” Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Prvi pisani trag Kluba studenata etnologije vodi nas u davne osamdesete, točnije 11. studenoga 1985. kada prvi put, koliko je poznato, Klub studenata etnologije, bez nekog posebnog imena, organizira gostujuće predavanje. U to vrijeme predsjednik je Kluba bio Jugoslav Adamović, a gosti predavači bila su dva docenta s bratskog Filozofskog fakulteta u Beogradu. Mirjana Prošić-Dvornić govorila je o Etnologiji savremenog života te o Tradiciji i modi odevanja u Beogradu u 19. stoleću, dok je Ivan Kovačević održao predavanje Semiologija rituala. Nakon tih ranih početaka dolazi do prestanka rada Kluba ili barem do nedostatka pisanih izvora o njegovu radu. Klub se “ponovno” osniva tek 2001. godine, ali ovaj put pod imenom “Domaći”, te je registriran u Gradskom uredu i Ministarstvu znanosti i tehnologije. Donosi se i statut Kluba a tadašnja je predsjednica Tihana Rubić. Uz predsjednicu, Klub ima i tri potpredsjednika i tajnika, Ivanu Vuković, Anu Rajner, Ivu Bulić te Lidiju Dokuzović. Klub je tih godina dosta aktivan; 2001./2002. ima tridesetak članova, radi se web-stranica, surađuje se s Etnografskim muzejom u Zagrebu te s Klubovima studenata i Odsjecima za etnologiju (i antropologiju) na Filozofskim fakultetima u Ljubljani, Beogradu, Skopju i Sofiji. Klub je 2003. organizirao etnološko-lingvističko istraživanje u Posavini, organizirao je tribinu Etnološki razgovori s temom Kustos/ica u Etnografskom muzeju i Muzejski pedagog/inja u Etnografskom muzeju te je sudjelovao s desetak studenata na Roaming Anthropology seminaru IV. održan u travnju 2005. u Novoj Gorici (Slovenija) pod nazivom Tito – stara ikona v novih konteksti.

Od tradicije do web stranice

Nakon toga plodnog razdoblja djelovanje Kluba ponovno stagnira sve do 2006. kada novo predsjedništvo na čelu s Koranom Radman te Krešimirom Bermanecom, Sandrom Urem te Tomislavom Orozom, kao tajnikom, ponovno oživljava Klub. Organizira se terensko istraživanje u Pirovcu od 19. do 22. listopada 2006. pod vodstvom profesora dr. sc. Tome Vinšćaka i dr. sc. Marijane Belaj. Terenskim istraživanjem obrađene su teme antropologije religije koja obuhvaća procesije kroz prošlost i osobnu pobožnost, te teme tradicijske medicine, načini liječenja te istraživanje tragova slavenske mitologije u prostoru. Ovo istraživanje rezultirat će objavom znanstvenih radova. Klub izdaje i bilten Mogut te organizira Roaming Anthropology seminar V., koji se održao u Zagrebu od 17. do 21. srpnja 2007. s temom Kultura mladih i sudionicima iz Slovenije, Slovačke, Velike Britanije, Srbije i naravno Hrvatske. Radovi koji su bili prezentirani obuhvaćali su teme kao što je glazba, supkulturni životni stilovi, identiteti manjina, odnos politike prema mladima, “menstrualnog folklora” itd. Krajem 2007. dolazi do smjene generacije i bira se novo predsjedništvo; novi predsjednik postaje Krešimir Bermanec, a uz njega su Inja Cahun, Anastazija Cvitković, Mario Katić te Matija Koružnjak kao tajnik. S novim predsjedništvom Klub ima i novu “politiku”; naglasak se stavlja na aktiviranje studenata nižih godina uz veliku potporu starijih kolega, čime se želi osigurati dugogodišnje neprekinuto funkcioniranje kluba. Predsjedništvo je izabralo i peteročlano uredništvo časopisa koji je u planu za 2008. godinu pod imenom KULT.

Druga radna grupa od tri člana prišla je izradi web-stranice Kluba (http://www.domaci.my-webs.org) na kojoj se mogu naći sve informacije vezane za Klub, njegov rad i razne korisne stvari za studente. Tijekom 2008. organizirat će se nekoliko predavanja kolega studenata ali i profesora s raznih fakulteta te znanstvenih djelatnika iz raznih znanstvenih ustanova kao što je Filozofski fakultet u Zagrebu, Etnografski muzej u Zagrebu te Institut za etnologiju i folkloristiku. Klub je pokrenuo i terensko istraživanje pod nazivom Za križen koje je trajalo od 19. do 22. ožujka 2008. na Braču i Hvaru. Uz financijsku i organizacijsku potporu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog Fakulteta u Zagrebu autobus studenata uputio se na Brač i Hvar gdje su podijeljeni u radne grupe proveli istraživanje procesija “za križen” koje se već stoljećima održavaju na tim otocima. Postoji i mogućnost da se na osnovi tih istraživanja napišu i objave znanstveni članci u suradnji s profesorima Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju FF-a u Zagrebu.

Promocija Hrvatske kroz suradnju

U planu je i organizacija međunarodne konferencije interdisciplinarnog karaktera s temom Mitovi, bajke i narodne pripovijesti od 21. do 25. svibnja 2008. u Ogulinu. Održavanje konferencije omogućit će Filozofski fakultet u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju FF-a Zagreb te Hrvatsko etnološko društvo, na čemu im zahvaljujemo. Razlog odabira te teme jest naše mišljenje da se “moderna” etnologija i kulturna antropologija u Hrvatskoj sve manje bavi takvim temama za koje postoji velik interes i kolega u struci i kolega iz drugih znanstvenih disciplina. Ogulin kao mjesto održavanja konferencije izabran je prvenstveno zbog Ivane Brlić-Mažuranić, koja je živjela i stvarala u Ogulinu te je taj grad posljednje dvije godine postao domaćin Festivala bajke; uz to, područje koje okružuje Ogulin prepuno je predaja vezanih uz određene toponime, što nam omogućuje i istraživanje i obilazak terena. Cilj nam je bio i posvetiti pozornost području koje inače nije u centru nekih značajnijih kulturnih događaja, osim već spomenutoga Festivala bajke, te upoznati kolege studente koji dolaze iz drugih europskih zemalja s gorskom Hrvatskom, koju će rijetko kad imati priliku posjetiti. Osim predavanja studenata potrudit ćemo se u program uključiti i znanstvene djelatnike/ice i profesore/ice s raznih institucija (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, Etnografski muzej iz Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru...), a koji se bave tim temama. Želja nam je objaviti i zbornik radova, na hrvatskom i engleskom jeziku, koji bi obuhvatio sva predavanja održana na konferenciji te nekoliko radova koji su vezani uz ovu temu, a nisu bili dio konferencije. Zbog raznovrsnosti sudionika Konferencije zbornik će na jednom mjestu skupiti usmene pripovijetke i predaje različitih europskih zemalja i regija.

Sve informacije vezane za konferenciju bit će dostupne na web-stranici Kluba, a ovim putem pozivamo sve zainteresirane da u što kraćem roku kontaktiraju predsjedništvo Kluba. Veselimo se suradnji i druženju.

Komunikacija

Grozdana Cvitan

Uz događanja Excentar ili slike vremena, organizatori Jasmina i Darko Bavoljak, suradnik na projektu: Mario Kovač; sudionici: Alfred Pal, Željko Malnar i ekipa emisije Noćna mora, Ivica Malčić, Vladimir Dodig-Trokut, nizozemska umjetnica Pépé Smit i sudionici ispovjedaonice posljednjeg događanja; u Galeriji Josip Račić, Zagreb, od 11. do 29. travnja

Nisam smio u Otok gledat – glasi rečenica ribara koji je život proveo u blizini Golog otoka a da na njega nije smio stupiti 40 godina. Štoviše, nije ga smio ni gledati. Ni on ni bilo tko drugi. Oni koji su ga gledali mogli su samo to jer su tamo dospjeli po više-manje imaginarnoj kazni koja se bez suda i pravnih odredbi mogla produžavati onoliko dugo koliko se to sviđalo tamničarima. A njima se sviđalo. To im je sviđanje bilo i honorirano.

U kontekstu kulture komunikacije Goli otok je mjesto dokidanja, promjene i uništenja komunikacije. Nekoliko je razloga tome: načini mučenja bili su toliko teški da ih se nitko ne sjeća rado, stigma onih koji su se vratili s Golog bila je toliko snažna da je većina s njima izbjegavala komunikaciju, sve žrtve vlast je pokušala pretvoriti u suradnike tajnih službi... U prvim godinama na Otok je dovedeno oko 25 000 ljudi kojima je trebalo promijeniti mišljenje. Alfred Pal smatra da su to unaprijed izabrani ljudi i njih nije u taj odsječeni logor okružen morem, logor čiji je simbol kamenolom, doveo neki već završeni čin: njihov čin i krivnja tek su se trebali dogoditi. Naime, očekivalo se da nitko neće izdržati mučenja i oni koji prežive imali su malo šansi: mogli su vlastitom ludošću biti izuzeti od plana ili pokolebani pred mučenjem pristati na suradnju s tajnim službama (i sam Pal ponekad govori o OZNI, ponekad o UDBI). Otok koji slikar naziva “Duhovna samica” bio je stvoren da bi od određenog broja časnih ljudi proizveo nečasne. Iz tog vremena on dijeli ljude na “dvije vrste: Oni koji čuvaju obraz, za razliku od onih koji samo čuvaju vlastitu guzicu”. Nitko nije smio izići “čistih ruku” ili kako je poručivala jedna parola: “Mi vjerujemo tebi samo onda kad ti sam sebi više ne vjeruješ”. Oni koji su izgubili dostojanstvo postali su još veće žrtve od onih koji su kao Alfred Pal postali “ponavljači preodgoja” na Golom otoku. Uostalom, Goli otok ne prestaje u određenom akvatoriju otoka. To je prostor koji se prostire cijelim životom, svim putovima i kontaktima što ih pojedinac koji je na njemu preživio određeno razdoblje trpi – na različite načine – do kraja života. 

Jasmina i Darko Bavoljak osmislili su niz događanja pod zajedničkim nazivom Excentar ili slike vremena. Suradnik na projektu im je Mario Kovač. Sudionici su brojni: Željko Malnar i ekipa emisije Nightmare Stage, Ivica Malčić, Vladimir Dodig-Trokut, nizozemska umjetnica Pépé Smit te sudionici ispovjedaonice posljednjeg događanja. Fragmentima Bavoljakova dokumentarnog filma (koji bi trebao biti završen do jeseni) o slikaru Alfredu Palu događanja su počela u petak, 11. u Galeriji Josip Račić i izmjenjivat će se svakog utorka i petka do 29. travnja. Excentar ili slike vremena autorski su nastavak ciklusa Intime prezentiranog u podrumu Galerije Klovićevi dvori 2006. godine. Umjetničke ispovijesti ovom prigodom “izranjaju” iz podruma na trg, tj. u Galeriju Josip Račić koja bi prolaznike i ljude s trga, dakle život s trga uvukla u intimističko događanje umjetničkog čina koje svojom otvorenošću trgu postaje i univerzalno događanje.

Nastojeći potvrditi vlastito nadanje kako život ipak i još nije postao samo umjetna slika života, Jasmina i Darko na tragu maksime “Estetika umjetničkog događaja je sam događaj” i naslanjanjem na Intime iz 2006. pokušavaju zamijeniti teze: “Ono što je na trgu umjetna je slika stvarnosti, a ono što je u Galeriji njezina je stvarna slika”. Zamišljene kao slike vremena, događanja u Račiću utorkom i petkom nude susrete s različitim umjetničkim osobnostima, ali i marginalcima koji bi raznovrsnim izričajem pokušali ispitati mogućnost komunikacije/umjetničkog čina ljudi s trga. Vrijeme prošlo u tim je zbivanjima podsjećanje na nešto što već nosimo u memoriji, znanje različita porijekla te emocionalne i intelektualne obojenosti koje bi novom komunikacijom trebalo pronaći mjesto u sadašnjosti, ponekad parafrazom prepoznatljivog u neočekivanom ili pak u cinizmu na svakodnevno.

Stalno prisutan fotoaparat i kamera u funkciji su nove bilješke o događanjima koja bilježe novu komunikaciju, nov čin. Mogućnost komunikacije uvijek je neizvjesna, a njezino postojanje ili izostanak dokument. Pa i umjetnički čin, nadaju se autori Jasmina i Darko Bavoljak. U slučaju događanja Excentar ili slike vremena to nije samo ostvarivost interakcije, nego i mogućnost da se ne nađu ljudi koji bi trebali komunicirati. Tako bi posljednji dan događanja publika mogla – poželi li – komunicirati s izloženim sudbinama. Kako će se pronaći sudbine i posjetitelji galerije, možete isprobati sami ili čekati neko buduće izvješće o tome. Želi li to publika uopće ili ne želi, ostat će neizvjesno do kraja. Ali ono što bude rezultat tih događanja i želja bit će i prilog kulturi komunikacije, nov događaj i vrijeme u kojem se svatko odazvao iz osobnog konteksta pojedinca na trgu smještajući se u kontekst (tuđeg?) ispovjednog prostora.