#440 na kioscima

22.6.2016.

Lara Mitraković  

140 sladoleda

Pjesme sa Zarezovog i Kultipraktikovog natječaja "Na vrhu jezika" za najbolju poeziju autora do 35 godina starosti.


 

 

 

Bog vidi

 

na željeznim vratima ograde

u seoskom naselju

piše:

Bog vidi

Jozo češe jaja pred crkvom

župnik pije iz ploske

koju skriva pod haljom

Ante vara Maru s rodicom Katom

Mare ogovara Katu

Kate ogovara Maru

kasnije zajedno pletu

i ogovaraju Ivu

jer se nikad nije udala

a ima dijete

i završila je fakultet

najvažnije je da nedjeljom

svi zajedno idu na misu

zornicu, jutarnju, popodnevnu

nekad i večernju

ovisno o popijenom vinu

djeca psuju i trče

životinje samo trče

Bog vidi

piše

velikim tiskanim slovima

hvala Bogu da Bog vidi

 

 

Svi umiru ljeti

 

ovoga ljeta svi su 

odlučili umrijeti

tako će, barem misle,

ostali više pa(m)titi

treba obući crnu odjeću

pržiti se na suncu

piti više vode

suze dehidriraju tijelo

smislila sam pravu stvar

postat ću čovjek

koji ljeti zlatnim pribadačama

kači osmrtnice

na oglasnu ploču

ako slučajno nestane

tinte ili papira

stajat ću na glavnom trgu

izvikivati podatke

opisivati fotografije

izmišljati pustolovine preminulih

u crnoj odjeći 

na plus četrdeset

ispod cvjetnog suncobrana

 

ja ću umrijeti u jesen

ožalošćeni će doći 

u ribarskim čizmama

 

 

Jesen

 

da sam na jedan dan

Bog ili bog

sažela bih jesen 

u žuto-narančastu kockicu leda

pa bih ljeti

posebno vrućeg dana

kada poželim da sam

netko drugi 

negdje drugdje

negdje nigdje

ubacila kockicu jeseni

u vrući čaj

sjela ispod palme

a ispod mene

množilo bi se pastelno lišće

gnjilo

mirisalo bi

kao da je baš sve

u savršenom redu

 

 

Jednoga dana

 

jednoga dana mojom zbirkom

podbočit ćeš stol

u svojoj radnoj sobi

 

bit će vruć ljetni dan

kroz otvoreni prozor

mrzit će te vrijeme

 

pomislit ćeš 

možda će i ona jednoga dana

učiniti isto

 

ali ona nikada ne piše za stolom.

vrući ljetni dani

obično donesu kišu

 

 

Gusjenice

 

dok ležimo u sobi sami

i kosti nam pucketaju

poput plamičaka u kaminu

govori mi riječi

gomilaj ih u gusjenice

i pusti da mi puze po tijelu

ostavit će zelene tragove

koje će kasnije veliki antropolozi

postaviti kao dokaze

mape neupitne ljubavi

a kamo će poći

ti ćeš im narediti šaptom

najplahijeg vojskovođe

kad jednom napustimo sobu

spalit ćemo plahte

i oprati ruke benzinom

u strahu da prolaznici ne prepoznaju

što smo te noći stvorili

a ni sami nećemo znati

 

 

140 sladoleda

 

sve je snovizorno 

zamijeniš četvrtak za srijedu 

večeraš doručak 

pojedeš desert, predjelo 

pa glavno jelo 

prošećeš majku 

psu pričaš kako si proveo dan 

nije bilo loše 

nije padala kiša

nije padala

i i i 

onda zamijeniš sladoled 

za kartu do doma

dobiješ 140 sladoleda

to je dovoljno za barem

28 dana

smrznutih usana

pod stablom za koje ne znaš 

kako se zove

dobar je bio dan

bio sam malo manje sam

pas zalaje

pa shvatiš da si svezao majku

u dvorištu kuće

 

 

Govorila je

 

okrenuvši šalicu

ispijene kave

naopačke

obrazi bi joj poprimali oblik

polovica marelica

govorila je

okrenuvši šalicu

na pravu stranu

bit ćeš sretan

do tvoga cilja

čeka te dug put

s bezbroj prepreka

gdje god da kreneš

nećeš stići

gdje god da kreneš

nećeš me naći

bit ćeš sretan

govorila je

drsko koketno

isprekidanim smijehom

grlica za vrijeme parenja

usnama potrošenim

od laganja

govorila je

sve ovo vrijedi 

i naopačke

 

 

Golobradi muškarci plaču kao žene

 

Ljeti im se djeca kližu

na obrijanim torzima

i rade salta savršeno lako

kao da smiju

i kao da nisu zakasnila na večeru

 

U proljeće im žene kače

tratinčice iza uha

potapšaju ih po ramenu

zagrle i odu

u puloverima iste boje

 

Zimi im majke pletu

debele šalove od ovčje vune

ali oni i dalje zebu 

pod slabim svjetlom stolne lampe

pišući majkama da ne pletu

 

U jesen im nokti na rukama otpadnu

od previše slojeva žute

pa ih zamijene otpalim lišćem

zaogrnu vjetar

i zaplaču kao da se boje

 

***

 

Lara Mitraković rođena je 28. lipnja 1992. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Komiži na otoku Visu. Trenutno boravi u Zagrebu gdje studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu. Tijekom školovanja sudjelovala je na mnogim literarnim natjecanjima, a trenutno sudjeluje na književnoj radionici Prirok. Njeni su radovi objavljeni u više časopisa i zbornika. Članica je mlade književne grupe "90+".

 

preuzmi
pdf