1. Koju preživljavam
Lastavice lete s cikom
nisko
između raspucane zemlje
i natmurenog neba
Ne očekujem sezonu
manje isušenu od ove
koju preživljavam
Samo joj se nadam.
2. Cameo
Živim, znam,
od onog čega više nemam
A ponajviše
zbog onog čega još nema.
3. Cikorija
Za vrijeme rata
(onog narodnooslobodilačkoga)
umjesto kave
morali smo piti cikoriju
kao nadomjestak
Sada nadomještam život
razgovarajuć sa stvarima
ili osobama koje bijahu
Jedan balkon jedno brdo
jedna pjesma jedna riđokosa
sjećanja
koje uporno dozivam
Sigurno ih još uvijek ima
sigurno će ih opet biti
ali za mene su:
Bivši.
4. Kroza stoljeća
Desi se da odjednom propadnem unutar sebe
ponirući kroz stoljeća gdje bijah netko drugi
Jači, hrabriji, krvaviji,
pobijeđen ili poražen
Ali neposredan, tjelesan,
u krvavim stoljećima (kao ovo)
Pobunjen uvijek
to što radite nema smisla.
5. Zatočeni
Dakako da mi fali bijeli dan
dakako da bih volio izaći kroz ova vrata
dakako da bih volio živo društvo
veselo ili rasplakano na mom ramenu
Ali sâm nisam: s onima sam dalekima,
majstorima, dragima
koje stalno volim
koje postojano slušam
I žalostim se najgorče
kad pronađem da su i oni
bili zatočeni
u svoje granice.
6. Žive boje
To mi je ostalo od djetinjstva
u snu vidim žive boje
kojih na javi nema
U snu patim i likujem dublje
budim se sa suzama pod trepavicama
rijetko sam tako drhtao
Ah kad bi java
bila propusnija za snove
kakva divna osmoza
Kakve žive stvarnosti.
7. Stanovi
Zamišljam katkada nepoznatog nekoga
koji je živio u ovom stanu
i nepoznatoga koji će ovdje živjeti
Ah jadniče ne znaš što te čeka
ah jadan ja, nisam
znao što me čeka.
8. Što je voda
Tko zna što je voda?
je li tekuće stanje H2O?
ili ono što plaćamo Gradskom vodovodu?
Kad se oko tebe sasušene
raspucaju grude zemlje
i pijesak prodre kroz prozore i vrata
Znat ćeš što je voda.
9. Imenovanja
Djece nisam imao:
previše sam se bojao
za sebe, za njih
Previše sam znao
premalo sam vjerovao
u sigurnu budućnost
Imenovao sam samo
knjige, pjesme, prijatelje—
moj svetački kalendar
Prolazan, dovoljan.
10. Dekoviljski kolosijek
Kad smo bili na radnim akcijama
bogati i rasipni vremenom, gurali smo
vagončić dekoviljskog kolosijeka, uskotračni,
Težak kad je pun zemlje i kamenja
škripav po čeličnim tračnicama
jedva nas je dvoje uspijevalo
Tegobno je izgurati ga uzbrdo
još teže zadržati nizbrdo
sila teže umara živi rad
Još uvijek guramo ga
vagončić dekoviljskog kolosijeka
nikako ne postaje lakši.
11. Pijetet
S vremena na vrijeme sjetim se
svojih mrtvaca koji još žive
Vidim: nesigurno se smiješe,
pogled im ne shvaća, ruke dršću,
Brige o klozetu i toaleti,
sobe u staračkom domu
I mislim: sve sam im bliže.
12. Teže
Kad ne znaš da te gledam
vidim da hodaš sve teže
Tereti leže na plećima
slike čuče za očima
To su tereti koje smo nosili zajedno
i nekada su nam bili laki.
13. Slika tebe mlađe
Ništa ne osjećam za slike zgodnog mladića
nisam se viđao starjeti
Gledam tvoje slike lijepe žene
na balkonu Buconjićeve, u štrikanoj košulji,
S plavom keceljom na Lošinju
gdje se smiješiš ispod oka, malo stidljivo,
I na drugom kontinentu, učiteljice,
i sa mnom po najraznijim izletima
Vrijeme koje nas razdvaja
vrijeme je koje nas spaja.
14. Istina je
Istina je
što se o meni šuška:
Živim u izgubljenim nastambama
raspravljam s nestalim ljudima
O propalim stvarima
koje se mogu ponovno pronaći.
15. Fugit tempus
Vrijeme juri, vele,
odgovaram, i ja sam uvijek jurio
Tek sada, kad me napušta,
možda imam vremena
da stanem uz prozor
da ga vidim kako dahće
na usponu.
16. Nježni lav
Iskusni je mudrac Lav Tolstoj
ratovao, gospodario, stvarao. "Najčudnije
Mi je u životu", reče,
"bilo stariti“. Ah da!
Čudno je to da smo stareći
još tako mladi, još mladi
Unutra u starim tjelesima, nježni
i lomni kao maslačci —
Samo duni.
17. Bitka jučer
Vrijeme slabo trpi
postojane istine
Neki dan sam se po noći
bolno spotaknuo o divan
Mog stana u Montrealu
pred četiri desetljeća.
18. Dvostruko knjigovodstvo
Ovo naše knjigovodstvo
primitaka i izdataka
Jedva je rješivo aritmetikom:
toliko sam u živom
Računao s tobom da sad ne znam
koliko ti dugujem, a koliko
Ti meni, jer kad želim
nešto predložiti ti me
Preduhitriš, ili pak obratno;
kad se razilazimo, ostajemo
Kao sijamski blizanci, spojene posude:
jedan povlači drugoga, pa ti govoriš
Kao ja prekjučer a ja
kao ti prošle godine.
19. Što si to tražila
Što si to tražila
po svim kutcima kuće
Onog dana kad si se tako iznervirala
da si se skoro rasplakala
Nije bilo što si mislila — prsten,
naočale, pismo: nešto
Se odijelilo od tebe, i više
Vratiti se neće.
20. Zamukla je muzika
Sve je već rečeno o piscima
jer oni pisce dakako interesiraju, pa
Kako reći bolje no “Kako u sebe samoga
vječnost ga pretvori”? Nikako.
Možemo dodati fusnotu za manje važne
ali ne udaljenije od nebesa:
U dvadesetom vijeku strava, nade i krvi
držasmo se nekih vjernosti. Hoagy
Carmichael promuklo je pjevao
“Sometimes i wonder where you are…”
A drug Tito pođe preko Romanije
i povede svoje divizije.
21. Pohvala nestalnosti
Nestalnost me svijeta frapira
željezo hrđa tigrovi crkavaju
Potres svija armirani beton mostova,
kroz asfaltne autostrade probija drač
Groblja auta prekrivaju svijet:
gadni savijeni metali razbijeni
Prozori plastike da ne govorim
o državama i bankama, rekorderima
Laži i prevare, nikako čistima
kao bijele kosti mamuta i Lucy
Ipak, to me umiruje.
22. Krilata kočija
Danas riža
sutra meso (bijelo)
Napisah članak
o socijalizmu za Srbe
Još preostale u Hrvatskoj
(reliquiae reliquiarum)
To je valjda u redu
možda i dosta
Ali zapravo nije
gdje su lanjski snjegovi?
23. Na Mirogoju
Na Mirogoju koči se crn kamen
s lijepim zlatnijem slovima. To mi je
Posjed u rodnoj zemlji sad se
zove grobište: valja li ga prodati?
Nema mjesta, nek si drugi
goje mir.
24. Pastirska priča
Kakva je to duga priča
između nas dvoje
kao akvareli koje treba pomno čuvati
recimo Turnerovi
Uskoro neće preostati ništa opipljivoga
a kamoli trajnije od bronce
Pastirice, more je izdublo barku Jadrana za tebe,
jedna armirana Arkadija
Nije uopće loše za život u distopiji.