Accessories

Accessories

Na autobuskoj stanici

ipak

rastanci nisu tako jednostavni

nije načinjena muzika iz filma

da poprati svaki naš pokret

iza čega bi uslijedio uzdah

onih ubijeđenih

da nas na kraju

uvijek kao tren za pamćenje

čeka sretan kraj

samo na one što putuju

dragocjeno kao šapat

osipa se raspršeno ljeto

konobar donosi hladnu vodu

oko stolova ganjaju se djeca

dok na šalter naslonjena žena

sanja ljubav u potkrovlju

u tišinu nabire se nebo i

neosjetljivo na nas

zalazi veliko sunce

kao heroj iz stripa

koji u par dobrih poteza

pobjeđuje zlo

i zadovoljan napušta

sada već opet miran

grad

Mir

tišinu zauzima padanje kiše

no sve je opet dovoljno tiho

kao momenat u kome se

u nijemom filmu

kao trik

nagovještava smijeh

Tebi

dok

sasvim mirno

oblaci se sumrakom kreću

a između nas

umjesto tišine

vlada ovaj svjetlucavi grad

trenutak

lijep kao gledanje prvog mjuzikla

stanka u kojoj će nepoznata cura

iza plesne scene

popraviti karmin i

navući prozirne štrample

na svoje

već dovoljno nestvarne noge

Napuštajući grad

svjetleći natpisi saopštavaju mrak

i utišana svjetla grada

kao ljubavni oglas samca

sve ružno prešućuju

pored puta

stvari preostale iz filmova

rublje na konopcima

žene na prozorima dozivaju

tišina oklijeva

na ogledalu povrh vozača

raznobojna

svjetlucaju praznovjerja

preuzeta iz bajke

da čuvaju junaka

dok

za nama

svjetla zaostaju

umire se

kao osmijeh pred fotografisanje

i još jednom

tišina nas premošćuje

naizgled

dovršena

odložena

kao svjetlucavi grad na razglednici s mora

Piščeva sloboda

moji prvi pismeni radovi u školi

prije najljepšeg događaja, najljepšeg doživljaja

i kako smo proveli ljetni /zimski raspust

bili su opisi ljudi

rijetko je iko opisivao oca

i svi ikada opisani očevi

ličili su jedni na druge sa svojim velikim

od pjesnika za djecu preuzetim

žuljevitim dlanovima i

brkovima spremnim da uplaše lava

i to je kada je mašta u pitanju bilo sve

s majkama je bilo drugačije

moja majka je uvijek imala kao rijeka zelene oči

smeđu kosu i smeđe obrve

i bila je

srednje visine i

srednje debljine

u tim nemogućim proporcijama

ljubavi

kao mačiji kašalj

dešava se sreća i

djetinjstvo

kao gradić u staklenoj kugli

mirno počiva

dok na njega pada

pokretom ruke oživljeni

snijeg

Pjesma

moja

ponekad

kada je dan lijep

zastane

kao u čuđenju

podignuta obrva

Jutro

u tvojim kretnjama započinje

jednostavno kao sličice

sa starih porculanskih servisa

u prostor odloženo

plavo

kao usporeni snimak

nameće detalje

u kafanama ljudi

otvaraju novine

radio svira

iznad njih

vjetar je nebo u prolazu

na horizontu

galebovi potiskuju daljinu

u hotelskoj sobi

nas sanjare

na tren prozru

cvjetne tapete

staromodne kao

nanosi pare na željezničkim peronima

filmski motiv podešen

za kišni mantil stegnut u struku

buket ruža

kafu na uglu

Bliskost

slušaš li kako kiša dotiče zrak

dok

u blistavim kapima

usitnjeno nebo

smjelo pada na nas

blago kao

sreća ugledana

iz velike daljine

Osjećaj

Dok

Guraš biciklo uzbrdicom

Rumeni trag dopunjava dan

Osjetiš umor u listovima

Sitne biljke

Pridaju pažnju oblacima

Dok ih jednog po jednog

Nepostojane usvajaš

U kretnjama

Ostvariš tišinu

I odjednom

Sasvim jednostavno

Nastupi olakšanje

Kao da radošću ohrabren zamisliš želju

Prije nego zažmirenih očiju

Čvrsto uvjeren

Puhneš u svijeće

Trenutak

poslijepodne kupači

odlaze prileći i

sada već

opuštenu morsku daljinu

riječima privlačim k sebi

sunce blago sija

uvjereno u ovu pjesmu

Novembar na obali

Kao

Da smo

Prevareni ili

Neželjeni

Ovdje sumrak pada hitro

Kao što se u krimi filmu u blistavu čašu

Oprezno sasipa sumnjivi prah

Od kojeg će oči

Nakon odbrojanih sekundi brzo da se sklope

Vozovi

Su mjesta

Sa urođenim darom

Za sunce

Doručak

Otvoren prozor

Sendvič u foliji i kafu iz termos boce

Haljinu na kopčanje

Šnalom učvršćen pramen kose

Razgovor  sa neznancem naspram tebe

O vožnji i cd-u koji držiš u ruci

Predjele što se izdvajaju iz brzine

Svježinu jutra

Malo prije nego još jednom započeto nebo

Ukloni svaku sumnju

I pojave se prve naznake topline

Sa kojima treba polako

Decembar

u predvečerje

spokoj je ruka

sa porodične fotografije

odložena na nečije rame

na trenutke

blago zaravnjena tišina

opušta

kao topla linija svjetla

što dopire ispod vrata

tik pred san

napolju

pale se praznična stabla

lijepa kao

sreća ostavljena za kraj priče

otvaram pećnicu

mirišu kolači

razgovaramo o svemu

dok

prozori nastavljaju prostor na

vrhove grada

ponad kojih

snijeg se od visine odvaja

prizor

sklopiv kao mir

u tvojoj ruci

Težina

U oblacima

Kiša pada

Kada ni tamo ni ovamo

Zastane u grlu

I nemir

Kao dječiji strah

Pred jezivom pričom

Iznenada

Naraste

Nešto da kažem

O suhom lišću koje se mrvi u kosi

Maglici oko rijeke

Odlascima na trg

Toplim rukavicama

I svjetlima

Grada u naznakama

Vidljivim sa autoputa

O trenucima

Koji postaju oblaci

Onda kada ih niko ne vidi i

Kada između nas nešto zacakli

Kao u starim filmovima

Kada aparat škljocne

U trenu kada diva

Malenim dlanom u

Mekanoj rukavici

Mahne sa platforme

Glossy

meko

kao ulegnuće

pokret se spušta na njeno rame

gore na nebu

tišina vidljiva golim okom

i nježne riječi

sačuvane za mjesečinu koja

lagano klizi kao

muzika za ples u kristalnoj dvorani

gdje ispred plišanih zavjesa

orkestar svira

za blago opijene goste

velikog prekookeanskog broda

Usamljenost

Kroz prozor

Posmatram

Otpor u oblacima

Potkraj je jeseni i

Sivo se nebo navlači

Dok se sprema da odgovori na svoj način

Ispred mene

Kafa se hladi i

Na ekranu

U nekom starom tv spotu

Mutno sjaje obojena svjetla

I gusti dim se provlači

Ispod nogu

Pjevaču u finom odjelu sa tankom kravatom

Iza kojeg pleše djevojka sa šljokicom u kosi

Fotografija

sasvim iza

uklonjena

crno bijela daljina

potom

iza ograde nepredviđena

proviruju radoznala lica

bliže

djevojčica u poravnatoj haljinici

uredna smješka

i manji

dječak

nenaviknut na

šareni buketić cvijeća

između njih

na travi

kućni drveni stolić

i saksija najljepšeg cvijeća

skinuta sa prozora

da bi se ukrasila slika

i ispala bolje onda

kada fotograf uradi svoje

a oni po prvi put ubijeđeni

da  tamo s druge strane

u fotografskoj kutiji žive oni sami

samo malo

sretniji

dovoljno da se

uokvireni na zidu

uvijek smiju

Na plaži

Sladunjav

Odspojen zvuk

Igre u pijesku

U produžetku

Brodice upotpunjuju daljinu

Koja se nježno drži po strani

Još malo i

Stanjuje se glas

Prodavača

Koji gurajući kolica nastavlja dalje

Ispireš pijesak iz plastičnih sandala

Udahneš duboko da napušes veliku loptu

Miris gume

Namakanje tijela u vodi

Toplina se prepušta

Platno na suncobranu treperi

Mir doveden na rub

Sumrak u gradu

na balkonima

ljudi udišu rashlađeni zrak

ispod

prodaju se sitnice

odmahujem momčiću s naočalama

koji bi da je junak iz filma

poželio da bude frajer s juga i ima svoje ljude

kupuješ mi cvijet

na uglovima

mirišu ugrijane sjemenke

pozdravi i par krugova prije filma

dok

prizori izmiču suncu i

otklanjaju se u noć

ulica popušta i

odjednom

prosto

kao ljubav pročitana iz taloga kafe

reklame zablješte

za vrijeme dok se okićene djevojčice

krišom ogledaju

uz trotoar parkiranim staklima

i odmjere svoj

odveć nesiguran hod

Zaključak

U nastojanju da mi usade osjećaj za

Debelo/tanko, veliko/malo, toplo/hladno

Neko se sjetio pitanja

Da li je toplije ovdje ili na planini

Odgovoram na planini sa

Obrazloženjem da je ona bliža suncu

I zatim se svi smiju dok

Suze padaju u

Keks zaliven zaslađenim mlijekom

I u drage uspomene

Prerasta vrijeme

U kome su me

Palindromi i sličice iz žvaka činili neizmjerno sretnom

I kada su prve patnje mog malog bića

Obično bile

Tada baš i ne sasvim jasna

Šarena laža

Isječak

nesigurno kao svjetlucavi rub karmina

na licu žene

noć nas namiče

dok

na dohvat ruke

dešava se

zalazak sunca

izgovoren naglas

Ambicija

Na slavlju

Povodom sretnog sklapanja braka

Poslušno otvaram usta

Da mi mama izvadi nesažvakani zalogaj žilavog mesa

I čupavog medu držim za uho

Dok pogledom pratim

Rezanje snježne torte

I veliki komad

Na kojem će ubrzo da završi

Ta šećerna

Ukrasna

Sa zelenim listićima

Glazirana ruža

Sa same sredine

Praktičan savjet

Dok ispituje za najnovije detalje iz mog života

Moja stara tetka

Koja je još prije deset godina

Mentolom zamijenila cigare

Često mi kaže

Dok jedem posute kolače i

Osjetim šećer na nosu

Naslonjena na heklani komadić na naslonjaču

Sa odrazom u staklu lakirane vitrine

Među kristalnim zdjelicama

I vjenčanim servisom za kafu

Fino ti to

Samo 

Prepuna si sine srkleta

Odvadi to malo

Odvadi  malo

u šetalistu

mi

svedeni

na stabla naleglo sunce

i lišće sto treperi

dok dolazi vjetar

u nekom ranijem životu

osluškivan

Vjetar

Sočna

Mekana šupljina

Jedra se kao usne iza mikrofona miču

Strah

U uspomenama 

Za avion vežem nekoliko lijepih stvari

Avionu avionu baci mi letku daću ti tetku

Trud  da zapamtim

Sve korake u pravljenju papirnog aviona

Minijaturni jat-ov avion koji je stajao na stalku i

Kojeg je tata donio s puta

Stjuardesu kao četvrtu u odgovoru na pitanje

Onih vječitih optimista

Šta ću biti kad porastem i napokon

Pjenušavi avionsku trag koji me podsjećao

Na trag miksera u smjesi za kolače

Ipak

Za razliku od svih drugih lijepih stvari

Ove nemaju moć

Da ohrabre dok

Okružena torbama

Sa kartom u ruci

Osjećam nezamisliv strah i

Sa zavišću mislim

Na film u kojem

Šarmantni pilot u kožnoj jakni

Zavrti propeler i poleti

Nepomičnim nebom filmskog studija

U kojem taj stari dobri ventilator pokreće glumčevu kosu     

Nedjeljom

pjesmi

priuštim ovu jednostavnost

dok se skupljene kose krećem po stanu

ispod slavine stavim zaleđenu ribu

dok čekam

obično prstom procijenim prašinu nagomilanu na stolu

uzimam krpu premještajući

kutiju od keksa

novine

knjigu

pazim da ostavim otvoreno na istoj strani

dok vadim kaškice i mrve hljeba

nastojim da sparim poklopce i tegle

na balkon iznosim još toplo rublje

da se izmaše na jutarnjem suncu

rastresem ga i redam po veličini

primjećujem otporene šavove

ostavljam otvorena balkonska vrata

palim radio

na glatku površ stola

prosijavam brašno i zatim ga poljevam mlakom vodom

i nakon što dodam

začine šećer i mlijeko

dugo ga gnječim

laktom sklanjam kosu sa čela

oblikujem kuglice

i redam ih na nauljeni lim

i onda

kada već miris ispuni prostor

skidam papuče

sjedem u fotelju

i sa čašom vode u ruci

neko vrijeme

gledam napolje

Buđenje

Jutarnja hladnoća

Prislanjam se uz radijator

U ruci

Jos vrela

Kafa i

Komad kolača sa

Jabukama natopljenim rumom

Pogled na ulicu i

Poželim se vratiti u krevet

Na jutarnjim vijestima

Živahni diplomata

Stišavam

Taj tako poznati noir      

Kada se desi misterija

I upravnik hotela

Zatečene goste uvjerava

Da nema mjesta panici

U inače mirnom planinskom odmaralištu

Do kojeg vodi uska cesta

Gdje se igra tenis i uče plesni koraci

Pjesma

Tiho svira i

Sumrak me uzima pod svoje

Zvuk kaškice u porculanu

Poneki gost

Konobar odnosi tvoju šolju 

Mlaka se rumen koncentriše u daljini

I ne vrijedi zadržati dah   

Jer

Nakon rastanka

U mene

Uđe praznina

Precizno i

Mirno

Kao što u romanu od prije dva vijeka

Gost finih manira

Otrese pa sklopi kišobran

Odloži rukavice na stolić

Poravna sako

I osvrne se po predsoblju

Rani anarhizam

Bez obzira

Na mnogo puta uz vrisak ponovljeno 

Upozorenje da ne meljam hranu

Kada je svi drugi jedu u jednom komadu

Ostaje moje najdraže uposlenje

Odvojiti žele od jafa biskvita

Bijelo od crnog na mačmalou

Sa čokoladne bananice

Poskidati čokoladu

I ono najgore

Praviti kuglice

Dok jedem hljeb

Po maminim riječima

Mekan kao duša 

Poetry review

Čas

Kada se

U poodmaklu jesen

Dok puše hladni vjetar s mora

U opustjelom odmaralištu

Niz stube spustiš u toplu kuhinju

Gdje se na stolu puši čaj

I pričaju ribarske priče

A domaćica iz navike povremeno proviruje kroz prozor

Grad noću

U svjetlećim nagovještajima sreće

Izaberi nešto i

Uvjeri me

Prije nego

Na osvjetljenim ulicama

Među curicama

Lakiranih valova u kosi

Oživi

Legenda o

Platinastoj plavuši

Tankih obrva

U haljini sto se veže iza vrata

Koja napućenih usnica

Sitnim glasom pjeva

I¨am in love

Sreća 

Navučem frotirnu  pidžamu

Koja se prije toga

Neko vrijeme grijala na radijatoru

Uvučem se kraj tebe

Zagrliš me

Dodirneš po kosi

Killer Queen

Uz prigodnu muzičku pratnju

U klubu biblioteke

Uzbuđenoj publici

Stihove čita

Kao atleta u rano jutro

Odlučan

Da postigne poentu

Nije onako kako se čini

Skinuo je prvo ruke

Zatim glavu i trup

Spustio ih u kut

Sjeo na gradski autobus

Da bi se našao sa mnom

Koja na putovanju provodim dan

U njegovom novom gradu

Priča mi

Kako je i šta radi

O poslu maskote u gradskoj dvorani

O svirkama ovdje

Susjed mu radi u restoranu

O tajlandskoj kuhinji je naučio mnogo

Otkriva mi u čemu je fol

Bojim se da ne shvatam

Smijemo se

Dio je godine

Kada vidljiv postaje dah iz usta

Naljepnice na pločicama

Piletina po posebnoj cijeni  

Dok se njišu neposkidani

Novogodisnji ukrasi i

Na radiju

Već skoro zaboravljena

Kantri pjevačica

Pjeva o mladosti i zelenim poljima zavičaja

O danima  koji su prošli i danima koji će doći

Lakoća

Na ogradu naslonjene

Smiju

Se djevojčice

Crn konac na džemperu

Crn momčić misli na tebe

Lijepo smo ti govorili

Kako vrijeme odmiče

Sve brže uviđam

Da bi mi dobro došla

Ona

Iz zadnjeg zalogaja

Snaga

Tako nepotrebna onda

Kada su

Tete sa špicastim grudnjacima

I šuškavim podsuknjama 

Predstavljale moj jedini strah

 

Dobre želje

Da ga sunce ojača

Na betonsku ogradu poredano

Nanino raznobojno cvijeće

U konzervama od graška, gulaša i salate

Čaše od jogurta presvučene celofanom

U njima mladice rastu

A uz samu ogradu veliki crni dud

Prsti mi postaju slatki i plavi

Pravim se da sam strašna

Pravi se i nana

Dok nanin oprani beton plavi

Kazat ću ja tebe dedi

Nana ruži

Dok me nježno kune

Dabogda te starina ubila

Šta si to uradila

Iz taxija

Uz ulice

Kišobrani se pomjeraju

Kao šarene gumene kape

Po površini bazena

Za vozača ovaj je dan ionako gotova stvar

Još jedna poslijepodnevna gužva

Ispred semafora

Nestrpljenje

Naglašeno kao pakao na licu filmskog mafijaša

U to ime s vremena na vrijeme zatrubi

Svejedno

Meni se ne žuri

Niz staklo se slijeva kiša

Kao glas sa radija

Neumoljiva

Tek onako

Dobro je

Jer ne treba ništa reći

Ničemu posvetiti ovaj trenutak

Sa rukama naslonjenim na koljena

Sjedimo na obali

Iza naših leđa

Sada već iznutra osvijetljene kafane

Povremeno poneki šetač

Na terasi hotela tiha muzika uljuljkuje svjetlo

I glas kubanskog  pjevača kazuje

Bete porfavor

Osjećaj da smo nečim zaokruženi

Na zapadu sprema se mir

I sumrak se proteže u tišinu

Dok čekamo da

Sunce zađe

I dan se

Premetne u uzdah

Kada taj veliki skakač nestane ispod vode

Značajna stvar

Jedno izdvojeno sjećanje

Na jesen kada sam sa roditeljima

Išla brati šipke

Obukli smo tople jakne

I navukli gumene čizme

Trebalo je pronaći svaki grm

Ono što pamtim je oduševljenje

Kada bih prva opazila jedan

I bez obzira što su bodljikave grane

Ostavljale crvene pruge po mojoj ruci

Pamtim i sreću koja je srazmjerno

Broju crvenih plodova

U mojoj kesi rasla

I mora da mi je to bilo zaista važno jer

Ako bi mi se i to učinilo malo

Promrljala bih

Mogu li malo iz njihove kese

Presuti u svoju

U prolasku

Na prozor barake naklaćena žena

U dvorištu stara obijena kada

Djeca vuku željezna kolica

Jedno od njih uporno vrišti

Tuga

Kao svjetlo na semaforu

Neumorna

Odnekuda

Sa preglasnog radija

Popularni glas

Baby, you´ll be mine 

Za kojeg negdje drugo

Ovaj dan

Kao pljesak u sali

Čeka da počne

Alma Bešlagić rođena je 1982. godine u Sarajevu. Apsolventica je na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Do sada je objavljivala poeziju u sarajevskom Albumu.