Suzana Marjanić  

Agitka žicanja slovenske žilet-žice

Podsjetila bih na izvedbene reakcije na glupost žilet-žice, iz aspekta artivizma, umjetničkoga aktivizma, kako navedene prakse određuje Marion Hamm, odnosno Aldo Milohić. Izvedbeni Poziv na agitku meki terorist, kantautor, umjetnik performansa i društveni aktivist Marko Brecelj i riječki multimedijalni umjetnik Damir Čargonja 4. ožujka ove godine izveli su u Maloj Krčmi Skalinada, u povodu ponovnog otvorenja tog kultnog vološćanskog toposa vlasnika Alekseja Červara. Poziv na agitku umjetnici/agitatori odredili su kao Multimedijalnu performiranu koncertnu agitku u okviru koje je Marko Brecelj objavio konačnu Proslavu povišenja penzije – riječ je o autorovu kantautorskom nastupu u znak zahvalnosti zbog povišenja penzije Ministarstvu za kulturu Slovenije, a Damir Čargonja predstavio se subverzivnom instalacijom i performansom Strelice ljubavi za ministra kulture RH, projektom građanske hrabrosti koji nažalost nije prošao kod jedne natječajne komisije. Pritom je Marko Brecelj održao i radionicu sječe žice kao i mijenjanje paketa žilet-žice za, kako je navedeno, bocun istarskog refoška Igora Jakomina, a sve je navedeno ponovio dan kasnije u zagrebačkom Multimedijalnom centru tako da ZG-centar nije ostao zakinut za to političko-dadaističko izvedbeno žicanje. 

Neograničenost

U povodu multimedijske agitke U penziji mekoga teroriste Marka Brecelja (MM, Zagreb, 5. ožujka) možemo ovom prigodom istaknuti da je to subotnje MM poslijepodne i večernju Marko Brecelj dvostruko izvedbeno rasporedio tako da je prvi dio programa (koji nažalost nisam gledala) namijenio najmlađima, a drugi dio, samu večernju, koja je započeta u 21 sat i trajala do ponoći, namijenio je onima starijima od 16 godina. 

No vratimo se na istarsku agitaciju i podatak da je najavljena zajedničkim priopćenjem kulturnoj javnosti koju zbog snage njezine istine (a otvorenih istina sve je manje) citiram u cijelosti: "Pozdravljamo sve koji se odupiru podizanjima i učvršćivanjima granica. U trenutku dok se konzervativne, fašistoidne pudl-državice, Hrvatska i Slovenija, spore oko granice teritorija multietničkog kulturnog prostora Istre, kapitalističke snage preuzimaju posljednje što vrijedi u ovim našim malim državicama. Žilet-žica je prije svega nekulturan scenski čin ali i simbol velike nesreće i sramote. Nesreća je što su nas učlanili u NATO, a sramota što smo opet postali sluge".

Damir Čargonja svoj je performans o Amorovim strelicama ljubavi usmjerenima na malo srce velikoga ministra kulture najavio sljedećim performativima (neki su istaknuli da je riječ o najjačem društveno-angažiranom performansu izvedenom ove godine, što se tiče naše hrabre zemljice): "Pozivaju se amateri ali i profesionalni ispaljivači strelica ljubavi da dođu i ispale koju ljubavnu strelicu za ministra kulture RH. Korisnik strelice koja pronađe put do ministrovog srca bit će nagrađen čašicom crnog nektara, tekućine dobivene poštenom razmjenom prilikom realizacije projekta Change 2/ razmjena dva. Cjelokupnu manifestaciju će s nekoliko uvodnih riječi najaviti riječki filozof Branko Cerovac pod nazivom Ljubav je ne-nadjebiva."

Odnosno, kao što navodi etnolog i kulturni antropolog Duško Petrović iz vlastite izbjegličke perspektive iz Sarajeva tijekom rata u Bosni i Hercegovini – istovremeno se, iako su reprezentirane žrtvama, paradoksalno, na izbjegličke grupe gleda kao na grupe koje su stalni izvori opasnosti (usp. Narodna umjetnost, 50/2, 2013). Naime, ksenofobni cinizam smatra da na područjima gdje borave izbjeglice vlada konstantna opasnost od nasilja, zaraza; oni su navodno izvor prljavštine i nečistoće koja se mora što prije ukloniti, kao što dodatno navedene primjere zaraze dokumentira Liisa Malkki u svojoj knjizi Čistoća i egzil: Nasilje, memorija i nacionalna kozmologija među Hutu izbjeglicama u Tanzaniji (1995.).

Meki terorizam i dadizam

No zadržimo se na ludičkim aspektima vrlo ozbiljne strategije mekoga terorizma Marka Brecelja što njegov osobni pristup angažiranoj umjetnosti, odnosno umjetnost prema njegovu razumijevanju nije i ne može biti umjetnost ako ne ostvaruje reakciju na društveno-političku situaciju. Odnosno, kako je to jednom prigodom izjavio: "Moja domovina je ceo ovaj prostor. Ljubitelji država su napravili svoje države u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji, Makedoniji, Crnoj Gori... A ja nisam ljubitelj država, ja sam ljubitelj kulturnog prostora i saradnje među ljudima." U takvoj poziciji umjetnik je odabrao hamletovsku poziciju mekoga teroriste koja se time upisuje kao svojevrstan nastavak na vremenskoj lenti dadaističkih provokacija, na koje bih podsjetila ovom prigodom s obzirom na to da ove godine obilježavamo stotu obljetnicu dadaizma koji je začet 5. veljače 1916. osnivanjem Cabareta Voltaire u Spiegelgasseu broj 1 u Zürichu koji su zajedničkim snagama osnovali Hugo Ball i Emmy Hennings, nakon što su izbjegli iz ratom zaluđene Njemačke u neutralnu Švicarsku. Iz te emigrantske pozicije Hugo Ball pritom nekoliko puta mijenja i ime/prezime, izbjegavajući pozive za vojsku koji njemačkim državljanima stižu i u Švicarsku. Jednom je prigodom, kako je to zabilježeno u izboru bilješki iz dnevnika Huga Balla 1910.-1917, u izdanju Porodične biblioteke anarhija/blok 45 (u prijevodu Alekse Golijanina), i uhapšen i zadržan dvanaest dana u zatvoru. 

Matilda! open the door…

Krećem na dadaističku reakciju na glupost slovenske žilet-žice kako ju je performativno interpretirao pulski multimedijalni umjetnik Josip Pino Ivančić kao vlastiti odgovor na obrazloženje slovenske vlasti o postavljanju žilet-žice zbog potrebe preusmjeravanja izbgjelica prema određenim graničnim prijelazima. Riječ je o njegovu radu Matilda! open the door…, kojim naslovno aplicira na animirani film moderne prethistorijske obitelji Porodica Kremenko, a u okviru čega izvodi hakersku/crackersku akciju, ilegalno uklanjanje dijela žičane ograde na istarskom dijelu. Kako navodi, zapis je rađen mobitelom u trenucima zamjene aktivnosti/pauzama...

Pritom je umjetnik dolaskom u Pulu izveo performans ironijskoga naziva Slovenski Hulja Hop u kojemu je vesela dječja igra vrtnje plastičnog kruga zvanog hulahop oko tijela iskorištena za parodiju na postavljenu žilet žicu. Odnosno umjetnikovim riječima: "(...) simulacija izvedena ukradenom žicom s lokacije akcije. ali u gradu koji je i 'dalje' mentalno ograđen i na kružnom toku s građevinskom podlogom 'budućnosti'". Za sâm topos izvedbe performansa umjetnik je izjavio sljedeće: "(...) na novom rotoru na Kastanjeru, kod nove bolnice, Pula... i to je fejkanje i fotoigra."

I nekoliko mjeseci nakon postavljanja žile-žice, točnije nekoliko dana prije Uskrsa, na hrvatsko-slovenskoj granici odjednom su je predstavnici slovenske policije počeli uklanjati, s najavom da će umjesto te konlogorske žice postaviti panelnu ogradu, koja će, kao što su neki isticali "izgledati pristojnije" i neće ubijati tzv. divljač. Tako su među prvima aktivisti Prijatelja životinja na Međunarodni dan prava životinja, 10. prosinca prošle godine, akcijom privlačenja pažnje na glavnom zagrebačkom trgu ukazali na te smrtonosne zidove, ograde, kaveze i žice koje su sasvim normalne i slovenskoj i hrvatskoj vladi, kako onoj bivšoj tako i sadašnjoj.

Dobrodošli u tvrđavu Europa

Bila su to dva umjetnikova priloga izazova humanizmu ako ga je u ovoj izbjegličkoj, odnosno humanitarnoj krizi uopće preostalo. Naravno, bilo je i aktivističkih odgovora na antiutopijski i distopijski upit o vječnom svemirskom poslanstvu ljudske gluposti (bilo na tragu Erazma Rotterdamskog, Einsteina ili pak Krleže, svejedno), a ovom prigodom navodim slučaj iz sredine prosinca prošle godine kada su hrvatski i slovenski olimpijci, reprezentativci, sportaši, studenti, profesori, kulturnjaci i građani preko žilet-žice odigrali kratku prijateljsku odbojkašku utakmicu. Prvo poluvrijeme održano je na graničnom prijelazu kod Oprtlja, a drugo na graničnom prijelazu kod Buja. Riječ je o aktivističkim i artivističkim praksama koje bi trebalo nastaviti izvoditi na svim bedemima, mentalnim i metalnim, diljem kugle zemaljske koju nastajanju nevjerojatna količina glupih i tupih i zlih ljudi koji su spremni za podizanje novih konc-logora s obzirom da konc-logori za životinje industrijskoga uzgoja i tzv. humanoga klanja već postoje. I u ime te evropske gluposti mađarska žičana granica još uvijek ugrožava život šumskih i poljskih životinja koje stradavaju na njezinim žiletima i koja im sprečava normalnu migraciju s obzirom da životinje sasvim prirodno prekoračuju glupost ljudskih, državnih granica koje postoje u ime kulture država, nacija i ratova. Dobro došli/e u tvrđavu Evropa… Jedina potrebna putovnica: ljudska glupost. Vječna tranzicija u različite modeme gluposti.