Ratujem protiv
Bacača suza
I realnog
Rovovi su puni cvijeća
I njihovih lešina
Sedamnaest planeta
Ti kruži oko glave
I navija za nas
Ja im se smiješim
Da se zaljube
A ti ih vrtiš
Kao šarene
Prekidaš me dok
Mislim!
Prekidaš me dok
Kraj glave mi je proletio
Asteroid
S repom od vatre
Na trbuhu mu piše
Ne mogu se
Koncentrirati
Tako te
Hrabro sam otresla
Prašinu s hlača
Iz zolje su mi izašli
Vilin konjici
Tako te jako
Tako te
Novi horizont mi se
Rasprostro na dlanu
Kroz prste mi je ispao
Lančić od zlata
Privjesak je bio od
Dijeliti je
Lijepo
Raspuknuo se
Točno po sredini
I teško
Kao po nekoj
Drevnoj kletvi
Starih žena
S vretenima i
Deseta unuka desete unuke
Neka priveže čovjeka sa
Sedamnaest planeta
Velikaši neka jašu
Na svojim konjima
Riječi ću im uzeti
A zemlja ionako
Nikad nije bila njihova
Oprosti što
Nisam koherentna
Cijelu noć sam
Ubijala
Komarce
Odvezala sam
Djevojkama
Ruke i noge
I pustila ih
Da pjevaju
Kraj izvora
Neka se razbježe po svijetu
U mošusu i tercama
Žive relikvije
Oslobođenja
***
Ja ću doći u zoru
S dvije krvi na obrazu
I donijet ću ti skalpove
Suznih i realnih
Ti zavrti planete
I raznesi asteroid
Tako te
Duboko
Volim
Ožiljci su oranice
U koje sadimo ječam i proso
Srca su zemlja
Izrahljena plugovima
Goveda
Kojima se klanjamo
Iz godine u godinu
Oči su staklastije
Kao u ribe
Pa sam se bojala
Nedostatka svjetla
Što ako izgubim vid
Od dehidracije
Što ako
Kad isplačeš previše
To dođe kao vremenska nepogoda
Nastane suša
I usjevi uginu
A ako isplačeš premalo
Nastane močvara
U kojoj uspijeva jedino
Ogorčeno bilje
Agrikultura tijela je
Čudna
U ljudima rastu
Svakakva čudesa
I to u vrlo neočekivanim
Podnebljima
Tako neki osjećaju
Glad
U očima
A u trbuhu im raste
Kamenje
U prazno srce su im se
Uselile ptice
A ljubavi se sjećaju
Kao davno izgubljenog grada
Ožiljci su zato zanimljiva stvar
Nastali su od plugova
Goveda
Kojima se klanjamo
Narastu onda iz njih
Svakakva čudesa
A nekad čak
I potpuno nov čovjek