Nalazi li se Egipat na putu prema kraju svoje revolucije koja traje već više od dvije godine? Nakon oružanog državnog udara protiv Mohameda Morsija, čini se da je odgovor na to pitanje negativan
Kako u Egiptu tako i u drugim arapskim zemljama, ne možemo govoriti o arapskom proljeću. Danas svjedočimo revolucionarnom procesu koji traje godinama. Egipat je živi svjedok toga u ovom trenutku. Nakon godinu dana islamističke vlasti, moć je po drugi put srušena. Egipćani su suočeni s još jednom političkom tranzicijom čiji su akteri na ulicama mahom isti oni koji su prosvjedovali protiv Hosnija Mubaraka.
Političke sile su uvijek podjednako oprečne, a prema Gilbertu Achcaru – francusko-libanonskom istraživaču, profesoru na School of Oriental and African Studies Sveučilišta u Londonu i autoru knjige The People Want: A Radical Exploration od the Arab Uprising (Saqi Books) – iz tog novog tranzicijskog razdoblja zasigurno neće proisteći stabilizacija Egipta.
Situacija u Egiptu danas
Možemo li trenutno situaciju u Egiptu usporediti sa situacijom prije Morsijeve vladavine; prošlo je više od godinu dana otkad je vojska osigurala političku tranziciju prije predsjedničkih izbora? Prave li Egipćani korak unazad?
U nekom smislu Egipat se vratio u situaciju iz veljače 2011. godine, kada je vojska, nošena snažnom narodnom mobilizacijom protiv Hosnija Mubaraka, intervenirala kako bi svrgnula tadašnju vlast. Taj se scenarij ponavlja, no ipak postoji bitna razlika među ta dva događaja. U veljači 2011. godine Hosni Mubarak je bio na vlasti, dok je Muslimansko bratstvo prosvjedovalo na ulici; a danas je Muslimansko bratstvo na moći, dok su pristaše starog režima na ulici.
Za vrijeme trajanje te prve narodne mobilizacije, pripadnici svih političkih uvjerenja u Egiptu, od ekstremne ljevice do selefija, mobilizirali su se u jedan jedini pokret koji je bio razjedinjen po svojim osnovnim postavkama. Je li to slučaj i danas?
Kao i u siječnju 2011. godine, nalazimo se pred skupom veoma heterogenih političkih sila. Godine 2011. prosvjednici su bili ujedinjeni oko zajedničkog protivljenja Hosniju Mubaraku, a pokret su činili Muslimansko bratstvo, selefije, kao i lijeva opozicija te liberali.
U današnjoj narodnoj mobilizaciji protiv Morsija i potpori oružanoj akciji, isto tako pronalazimo otpor ljevice, liberala pa čak i selefija, zajedno sa simpatizerima nekadašnjeg Mubarakovog režima.
Znači taj savez je tek proizvod okolnosti?
Kratkoročno gledano, takav savez vjerojatno može opstati. Liberali i ljevica oslanjaju se na vojno posredovanje u njihovom usponu na vlast. No hoće li sloga potrajati i nakon toga?
Na socijalnom planu se nalaze na sasvim suprotnim stranama. Liberali tu nemaju što predbacivati Mohamedu Morsiju – oni se tek protive političkom djelovanju Muslimanskog bratstva, poput namještanja svojih pripadnika u javne institucije – dok mu ljevica predbacuje što slijedi socioekonomske politike neoliberalnog predznaka nastavljajući se tako na politiku prethodnog režima.
Budućnost egipatske revolucije
Situacija se dakle čini bezizlaznom. Što bi se moglo desiti u budućnosti?
Trenutno se svakako odvijaju sporazumi između vojske i Muslimanskog bratstva koje vode Sjedinjene Države uz posredovanje Katara. Ti pregovori bi mogli dovesti do vlade široke koalicije. Muslimansko bratstvo je konzervativna stranka kojom dominiraju članovi iz srednje klase, ali među njima ima i mnogo kapitalista. Teško je zamisliti da bi htjeli ući u sukob s vojskom. Danas se ponajviše mobiliziraju vodeći računa o pregovorima, i to ne kako se ne bi vratili u situaciju prije 30. lipnja, već kako bi uspjeli spasiti svoju čast i postići prihvatljiv kompromis s obzirom na buduće parlamentarne i predsjedničke izbore.
Dakle, upustili su se u taj izborni proces koji bi naposljetku mogao dovesti do uspostavljanja koalicijske vlade. Ali sve se to odigrava unatoč njihovim međusobnim političkim razlikama koje su slabo artikulirane i koje potvrđuju da je ono što je započelo u prosincu 2010. godine – revolucionarni proces na duge staze koji bi se mogao odužiti na više godina. Stabilizacija Egipta se ustvari ni danas ne pomalja na obzoru.
A kakva je situacija sa selefijama? Kakvu su ulogu u narodnoj mobilizaciji oni odigrali?
Najveća selefistička organizacija, koju financiraju Saudijci, podupirala je državni udar koji je izvela vojska. Muslimanskoj braći predbacuju da su sami doveli do toga da ih se uklonilo s vlasti.
Utjecaj na arapski svijet
Bi li se ta druga egipatska revolucija mogla prošiti i utjecati na neke od svojih susjednih zemalja poput Tunisa, Saudijske Arabije i Bahreina?
U Tunisu se revolucija ne bliži svom kraju i zemlja je konstantno na rubu ključanja od prosinca 2010. godine. Prije nekoliko dana je nastao mladi pokret po uzoru na kolektiv Tamarrod (“pobuna” na arapskom) koji se začeo za vrijeme egipatske mobilizacije 30. lipnja 2013. godine.
U Tunisu, kao i u drugim zemljama regije, nalazimo se tek na početku dugoročnog procesa. Upravo zbog toga izraz “arapsko proljeće” nikada nije bio prikladan da ga opiše jer se odnosi na jedan događaj koji se odužio na najviše nekoliko mjeseci.
Kao i Francuska revolucija, koja se nije dogodila u jednom danu, arapski revolucionarni proces potrajat će još nekoliko godina, možebitno čak i nekoliko desetljeća. Nalazimo se tek u trećoj godini revolucionarnog vrenja u arapskom svijetu, a to vrenje neće stati tako brzo.
Što se tiče Saudijske Arabije, ona je posljednji bastion reakcije u regiji. Onoga dana kada se stanovništvo kraljevstva digne protiv saudijske kraljevske dinastije, srušit će se posljednji potporni stup Washingtona u regiji. Saudijska Arabija, kao zemlja regije s najviše fundamentalizma, najmanje demokracije i najviše reakcije na svijetu, kao glavni promicatelj islamističkog fundamentalizma, dojučerašnji financijer Muslimanskog bratstva i današnji financijer selefističkih pokreta – najvažniji je saveznik Sjedinjenih Država u arapskom svijetu.
Utjecaj Sjedinjenih država u regiji je pao na dosad neviđene razine. Čak im prijeti rizik da u slučaju ustanka u saudijskom kraljevstvu neće biti u mogućnosti da djeluju, nakon što su im dosad uvijek držali stranu