Prvi građanski referendum u Hrvatskoj o golf parku na Srđu propao je zbog niske izlaznosti
U članku 1. Ustava Republike Hrvatske između ostalog stoji i sljedeće: “Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Jedan od oblika neposrednog odlučivanja građana je i referendum. Međutim, u zakonskoj provedbi ovog ustavnog prava na lokalnom nivou građani nailaze na niz prepreka. Raspisati referendum na građansku inicijativu i to na lokalnoj razini tako je pravi poduhvat u Republici Hrvatskoj. Dok je 10 posto potpisa biračkog tijela za pokretanje referenduma na nacionalnom nivou jedan od najviših pragova u Europi (npr. u Italiji on je samo cca. 1 % birača1), za referendum na lokalnoj razini prag iznosi čak 20 posto birača. Predvođeni Inicijativom Srđ je naš, Dubrovčani su tu prepreku uspjeli savladati, tj. u zakonski propisanom roku od 15 dana sakupiti gotovo jedanaest tisuća potpisa, što je otprilike četvrtina ukupnog biračkog tijela grada.
Već samim tim jasno je izašlo na vidjelo da velik broj građana smatra da njihovi izabrani predstavnici, kako u lokalnoj tako i nacionalnoj vladi, ne zastupaju njihove interese. Premda se o zahtjevima Inicijative Srđ je naš dosta pisalo, pristranost nekih medija i vlasti investitorima kod mnogih građana onemogućilo je jasno sagledavanje činjenica. Kroz referendumsko pitanje “Jeste li za usvajanje urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ?” probat ćemo ukratko sažeti bit zahtjeva.
Golf nije glavni problem Srđ je Grad je Srđ kao jedan od slogana inicijative jasno ukazuje da se radi o problemu odlučivanja o javnom prostora grada, zajedničkog resursa svih građana i budućih generacija. Tako je referendumsko pitanje usmjereno na usvajanje urbanističkog plana uređenja kao posljednjeg dokumenta koji je potreban za izdavanje dozvola za realizaciju golf resorta na Srđu, dozvola i rješenja kao što su rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, lokacijska dozvola i građevinska dozvola. Kroz dodatno objašnjenje u samom pitanju, naglasak se ne stavlja na golf, koji je i sam po sebi u najmanju ruku ekološki i razvojno neprihvatljiv, već na nesrazmjernu izgradnju smještajnih kapaciteta u obliku vila, hotela i apartmana u zoni sportsko-rekreacijske namjene čime se dodatno naglašava otimanje javnog prostora od privatnog i stranog kapitala. Četiristo apartmana, dvjestočetrdeset vila i dva hotela tako zahvaćaju gotovo cijelu površinu prostora platoa Srđa, površinu deset puta veću od stare gradske jezgre, te bi provođenjem ovog projekta Dubrovnik ostao bez jedinog preostalog prostora za promišljanje budućeg ekonomskog i društvenog razvoja grada te planiranja prijeko potrebnih javnih i razvojnih sadržaja. Način na koji je taj vrijedni gradski prostor postao teren privatnih investicija dobro ilustrira samo jedna činjenica iz cijelog procesa koji se odvijao oko Srđa. To je činjenica na koju se civilno društvo poziva svaki put kad želi osporiti legalnost ovog projekta. Županijski prostorni plan je prvotno projektu dodijelio 100 ha na Srđu, ali je 2006. godine povjerenik Sanaderove Vlade za Dubrovačko-neretvansku županiju, van svojih ovlasti, izmijenio Županijski prostorni plani i povećao obuhvat projekta na Srđu na 310 ha. Uložena ustavna tužba joj uvijek nije riješena, ali 2012. godine Ministarstvo uprave na zahtjev Inicijative Srđ je naš očitovalo se zaključkom da povjerenik Vlade nije imao ovlasti mijenjati Županijski prostorni plan. To nije spriječilo investitore da nastave s projektom.
Cilj referenduma bio je donošenje novog urbanističkog plana uređenja Srđa koji bi razmotrio stvarne potrebe grada i građana iz perspektive odgovornog korištenja zajedničkih resursa, na izradi kojeg bi sudjelovali građani, struka i gradske vlasti. Važnost uključivanja struke, uz građane, u donošenje novog plana očit je iz podataka koje iznose stručnjaci Instituta za turizam, a koji vlasti ignoriraju. Tvrdnje da ovaj projekt ne može produžiti turističku sezonu, značajno pridonijeti turističkoj ponudi niti bitno uvećati prihode od turizma2 rezultati su znanstvenih istraživanja koje Institut provodi i pobijaju upravo one podatke kojima kako investitori tako i gradske te državne vlasti zagovaraju projekt.
Promjena zakona Pred sam referendum koji se dogodio 28. travnja u Dubrovniku izgledalo je kao da je poruka Inicijative Srđ je naš doprla do većine građana. O važnosti izlaska na referendum pričali su mladi i stari u gradskim autobusima, časne sestre pozivale su starije o kojima se skrbe na referendum. Na svakom koraku sretali su ljudi s majicama i bedževima Srđ je naš i klimali glavama jedni drugima bez obzira poznaju li se ili ne. Izgledalo je da su građani prepoznali snagu zajednice, vrijednost Srđa za grad i buduće generacije te postali svjesni svoje dužnosti da sami odlučuju o njima. Izlazni rezultati s glasačkih mjesta ipak nisu pokazivali ono što je izgledalo izvjesno. Na referendum se odazvalo skoro 12 000 građana što čini nešto više 31 % biračkog tijela grada Dubrovnika. Od toga je njih 10 000, tj. 84 %, glasalo protiv apartmanizacije Srđa3. To nije bilo dovoljno da referendum bude obvezujući za vlast. Da bi lokalni referendum bio važeći, zakon propisuje kvorum od 50 posto plus 1. Kada uz primjer referenduma o Srđu razmotrimo i nedavno održani referendum u Fužinama, koji također nije prošao zbog nedovoljnog odaziva građana, te se prisjetimo činjenice da je 2010. godine vlada u okviru promjena Ustava ukinula uvjet odaziva 50 posto plus 1 birač, što se zakonski primijenilo samo na državni referendum u svrhu lakšeg provođenja referenduma o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju, te svemu tome dodamo opću slabu izlaznost na izbore, jasno je da je uvjet od 50 posto plus 1 ograničavajuća stavka za svaku građansku inicijativu koja bi htjela neko pitanje riješiti referendumom, pa se samim tim dovodi u pitanje i ustavno pravo na neposredno odlučivanje građana.
I premda je referendum u Dubrovniku u zakonskim okvirima neuspješan, za Inicijativu Srđ je naš on nije bio demotivirajući. Deset tisuća građana koji su prepoznali važnost referendumskog pitanja znak je uspješnosti djelovanja inicijative. U njihovo ime Đuro Capor, član inicijative Srđ je naš nakon objave poraznih rezultata izjavio je: “Nastavit ćemo se boriti za viziju Srđa koja će na prvo mjesto staviti građane, a ne investitora”.
“Država je narod i narod je država” Tako na referendum u Dubrovniku možemo gledati kao na potvrdu nečeg što se u današnje vrijeme događa i na globalnom nivou. Maksima “država je narod i narod je država” na kojoj se temelje demokracije nastale nakon Francuske i Američke revolucije danas, u doba naprednog neoliberalizma je poljuljana. Kako država sve manje i manje daje građanima i zagovara privatne interese, rascjep između građana i vlasti raste. Civilno društvo preuzima sve veći broj funkcija koje je nekada obavljala država, a građani traže direktnije oblike odlučivanja. S primjerom Srđa, kao i s Varšavskom, Marjanom i drugim sličnim primjerima, imamo potvrdu o razvoju građanske svijesti i kod nas. Sa stavkom o neposrednom odlučivanju imamo i ustavno pravo na direktne oblike odlučivanja. Pitanje koje se nakon dva neuspjela lokalna referenduma otvara nije ono jesu li građani voljni sami odlučivati već jesu li vlasti spremne ustavno pravo prevesti u primjenjiv zakon i tako pokazat povjerenje prema svojim građanima ili ne. Tako dok čekamo da se Zakon o referendumu promjeni, što je sadašnja vlada obećala u predizbornoj kampanji a nije provela, civilno društvo traži druge načine djelovanja. Kao što je iz civilnog sektora proizašla politička stranka Za grad u Zagrebu, tako se i dio aktivista okupljen oko Inicijative Srđ je naš odlučio ući u Gradsko vijeće Dubrovnika formiravši nezavisnu listu za nadolazeće lokalne izbore. Ako je suditi po broju glasova koje su dobili na referendumu, mogli bi dobro proći i na izborima. Ulaskom strukture vlasti, “vođeni kriterijima općeg dobra i održivog razvoja Dubrovnika koji ne ugrožava njegovu osobitost i životne resurse”, kako su sami izjavili na presici povodom kandidature, uz savjetovanje s nezavisnim stručnjacima, građanima bi vratili pravo odlučivanja o gradu. Deset tisuća građana ih je podržalo na referendumu, ako to naprave i na izborima projekt investitora će zasigurno izgubiti podršku gradskih vlasti.