#440 na kioscima

18.3.2015.

Dijana Mateša  

Crveni rak


mali crveni rak



obilježja su je razastrla

postrance



bokom joj brza

mali crveni rak

zavijajuć u obline

vrtložastog trbuha



tu talasanje je tajno

i tek pod morem

upućuje na namjenu



a ona se u moru davi

i ne umije disati

što će joj obilježja

i lelujavo bujna koža



ona je mali crveni rak

hoda postrance

i čupka

palce



***



od čega bih te otkinula

kad te nema

od komada masnog neba

da mi se u ruci pjeni

dok te mijesi

poput tijesta si u meni

kad te nema

razvlače te

vrazi tankoćutni

svuda su po meni

kad te nema

vrvim od ganuća

mravinjak sam

posoljeni



***



ugasi svjetlo

izbit će iz tame

naša tajna moć:

tu gdje jesi ja te trebam

svinutog u pužu.

golicanjem te mami

slasna sjena

obla usta

paprom napućena.

zrnatog je zrak

oblika

kiše nosem

dahom slika.

ispružena stakla

glas

čuva šapat

oko nas.



jedro perom nježno plovi:

tu si. gdje si?

mreškaju se odgovori.





crni kufer na kotačiće



sve što stane

koljenima stisnuto

izdržat će



ostalo

oblijepit ćemo trakom

i poći



sumnje će nam diktirati

kotačići kaldrmom se spotičući



dok okreće se

odlazni karusel



bojat ćemo se da ne popusti

sva ta stega



imena

i bijega



jednom ipak morat ćemo samo doći



***



bio jednom jedan čovjek

koji se bojao

svoje kuće

svojeg psa

i u njoj sebe



na tavanu je svojoj ženi

od straha

odsijecao glavu

svaki puta

kad bi ondje vješala rublje i sobe



to ga je podsjećalo na drakulićke

i vampire



a kuhinja

penjala se do njega stepenicama

i za stolom

kad on zaspi (jalov boguhvala)

stihove olovkom zasijecala



što imaju tražiti

kuća

žena

pas

u životu jednog čovjeka







bolje im je da se ostave

ćorava posla

dok još imaju

oči



a i njemu je bolje da od straha

kroz jezovite zavjese skoči





Odiseja



kažeš

negdje daleko

ako ti dopusti srce

i izdrži lanac

kojim te vuče

ono što ne vidiš

i ne znaš

i ne kažeš

slutiš

ako ti zvijezda bude sklona

i psi ti razglasili namjeru

gdje i ne možeš čuti

što predu mačke

o nogama staraca

mazne

a starci kvrgaviji od puta

svaki puta kad se vrate

i još kažu

da još nisu

i još ne znaju

ali ako ti

da im svakako javiš

oni će već znati čuti

 

Dijana Mateša rođena je 1972. godine u Karlovcu. Studirala je engleski i talijanski jezik i književnost u Zagrebu. Nakon studija skitala je Engleskom i Australijom te se zaljubila u dramsku pedagogiju. Živi u Koprivnici i radi u srednjoj školi kao profesorica stranih jezika. U Dramskom studiju Ludens teatra s djecom i mladima živi svoje snove.

preuzmi
pdf