Čudni efekti pulsiranja

Čudni efekti pulsiranja

Smišljena pjesma

prvi stih je uvod u moju smišljenu pjesmu

drugi stih neka vas zavije poput trnja

u ovom stihu trebali biste znati kako je to

u sljedećem stihu oslobađam vas

sada ste slobodni

kao i ja

Chains

Trzaji u tišini

remete stakleni

mir

Odjednom oluja,

riječi koje su toliko

SNAŽNE

da ih papir više

jednostavno ne može

trpjeti…

HOĆU VAN!

Program za crtanje

Promatram te ljude,

ako ih se tako može

nazvati, oni su samo

proizvoljna slika gdje

se linije jedinki preklapaju

i time je sjebana početna

čist OK ideja...

Prije sna!

Teško ulazim u drugo stanje uma,

koče me neki faktori koji mi

lome živčane stanice i u glavi

mi ostavljaju umornu tišinu.

Pijano jutro

jutros,

moj kraj je

poprimio čudan

okus, putujem

kući probijajući

se kroz onu

magletinu

kao kroz trnje

Čekao sam!

Iščekivanje, nešto što bih

opisao riječju neopisivo...

Kao: znaš nešto što u biti

nitko ne zna, znaš da živiš

u neznanju i to se širi po

tijelu poput plijesni,

svaki organ odreagira

na to iščekivanje

To je neznanje...

Riječ, dvije

Ova knjiga je bijesna!

takva je od prve do

zadnje stranice,

u njoj se roje bijesne

misli mog naravno bijesnog

uma koji nekim teoremima

logike negira negirano

i time

postiže čudan efekt

pulsiranja

Porta

Zašto da kontroliram

kaos misli? Podijeljene

i pomnožene misli

katalogiziram, a bitne

trenutke zbrojim i

oduzmem te ih interpretiram

na njima svojstven način

Mala

Uvijek sam čekao taj poziv

obožavao sam kad bi me nazvala

oko pet ili šest ujutro i zajebavala me

do izlaska sunca

kad bi sunce izašlo otišli bismo na čaj

topli čaj s okusom šumskog voća

s tri žuta šećera

tamo bismo čekali mrak

da nestanemo u njemu

Stolice

Jedan je sat i pedeset i četiri

minute, punog želudca

sjedim u restoranu

i tematski analiziram

svaku sjenku šutnje

Pazi što želiš

Tko zna zašto dosada

toliko umara čovjeka?

a neprosvijećenost je svuda

oko nas, sputava nas

u ostvarenju najstrašnijih snova

kad bismo svi ostvarili svoje snove

nastala bi sveukupnost

snažnih eksplozija misli, ideja,

projekata, čovjekovi snovi su

narušili onaj minimalni sklad

koji nam je dugo krasio jutra

Ne pitaj ponovo

Pitaš čega mi je žao?

žao mi je što me još

uvijek nasmijava pomicanje

granica ljudske gluposti

Ne znam, kada ta granica popusti

i pukne, hoće li ljudi ponovo

postati ljudi ili će se

transformirati u neku novu

vrstu, ponovo nevrijednu postojanja

Zanimljiv je

Dug, inače svijetao hodnik

zavit plaštom isprogramiranih

golubova , oni ostavljaju

antifašističke poruke duž

cijele građevine sve dok im

ne porežu krila pa da shvate kako

je biti doživotno prizemljen

bez

boje

okusa

mirisa

neba po kojem sada lete

ponovo mladi golubovi

Nemaš pojma

Ho-ho!

I tebi će jednog dana

na vrata zalupiti

veliki sijedi pas

upitati te za neki

agregatni pojam

a ti ćeš u čudu pogledati

nebo i tražiti od sunca

(koje u tome nema svoje

zrake)

da ti podari jednu

od milijardu nuklearnih

eksplozija koje će na

tebe djelovati kao

atribut intelektualnog

kapitala

Čudnovati letači bijesa

Skliske su ptice što glume

špijune nebeskog tijela

ispod nas, obrušavaju nam

se pod noge, neke se zaletavaju

usred čeone kosti, znojne,

od rada, kože, ne misle valjda

u našim umovima saviti gnijezdo

biološke revolucije o kojoj smo

ja i neznanac pričali uz čašu

piva, navodno dolaze u naletu

bijesa što smo im pružili

poznavajući ih

Ušli smo u priču

Ukidaju nam se i posljednje

elementarne funkcije kada

smo subjekti u rečenici

bez interpunkcijskih

znakova

Ivan Rafaj rođen je 12. ožujka 1988. godine u Bjelovaru. Osnovno i srednje obrazovanje uspješno je svladao u Čazmi. Prebiva u Grabovnici, a boravi u Rijeci, gdje studira ekonomiju. Piše za online novine fakulteta, čije je stranice i administrator, a piše i poeziju. Član je Hrvatske akademske zajednice (HAZ).