Donosimo poeziju prerano preminulog makarskog pjesnika i novinara
Zašto mi ne sprašiš u lice (s iznenadnom interpunkcijom)
Do danas nisam, vidiš,
pročitao tvoja pisma
meni upućena.
Koga vraga si ih pisala
kad sam sjedio tebi nasuprot?
Mogla si mi sve reći
dok smo jeli juhu
a ti mi, nisam do danas znao,
potajice pišeš.
Ja sam sjekao luk,
ti si pisala.
Ja sam razmišljao o štednjaku i plinu,
ti si gomilala oblake,
bila si pametnija.
Pjesma o Bogu
eto
rođendan ti je
reče sat tako
neka je sa srećom
samo se pitam
u što tolike godine sprca
ulagao si u nekakvu stolariju
pa onda u neku PR agenciju
zaposlio si dvanaest radnika
a jedan je bio korumpiran
što ti je to trebalo
pa liježeš pa ustaješ
ne znaš ti dragi moj ni što hoćeš ni tko ti glavu nosi
čudni su putovi tvoji
ali neka je sa selametom danas
Priča o ljubavi
gledali smo film o tebi
sin i ja
onda smo otišli kući
putem smo šutjeli
hoćeš li da svratimo u dućan
upitao sam
zašto reče
kupit ćemo žvake koje volimo obojica
one s okusom jagode
jagode crvene kao sat na tvojoj ruci
volim te
tata ti si lud
Maja sluša Arsena
ušli smo
u ovo
bez plana
s puno plama
s puno plama
ušli smo
u ovo
bosi goli
jedno drugog žedni
bez plana
bez plana
4
imao sam četiri godine
toga ljeta
kupili su mi fruktalov gusti sok
na terasi hotela osejava
prvi put sam iz očeve čaše popio gutljaj hladnog bijelog vina
svijet je bio velik nikad veći ograđen tamarisima
onda smo otišli kući
putem smo kupili lubenicu i roj pčela
ljetno kino je davalo dvije predstave
film i film za odrasle
Priča o Bogu
čujem da ideš na skijanje u austriju
boli te dupe
može ti se
samo mi molim te reci prije nego te vrag odnese u alpe
(garant te spucala kriza srednjih godina
ti i skije ste dva pojma
a i čemu inače onoliko prašine kroz nos i
onih kokica kojima možeš biti otac
ali ne možeš sin i duh sveti
pa te stave ad acta čim skapiraju da ih samo ložiš
i onda kukaš okolo)
daj mi samo reci koliko dugo te neće biti
da ti provjetrim kuću tu i tamo
i onom psetu dam jesti
i drži mobitel uključen
brinem se da te ne zakači lavina
da se ne polomiš
a ako te na grani bude zajebavala pandurija
to rješavaj sam
ja s tim nemam ništa
Priča o Bogu
čovjek je drugo ime za tišinu
njegov urlik je sinonim bezglasa
poznaje krav magu i brzo sastavlja automatsku pušku
plijesan što se nakuplja
po knjigama kao imena strašila koja se nijemo dovikuju preko polja
ne misleći na prelijećuće nadzvučne vranetine
tračak slutnje i prekid
ti za koga ne znam postojiš li
prije ćeš me vidjeti
kako god to ludo i smiješno
zvučalo i pisalo
no ovi tu koje poznajem i gledam
od malena
tako me volja
tako je mene volja
Zvijezde
ledeni zvižduci zvijezda
koje ne vidim probijaju danje nebo
od kojega gubim oči
gunther grass je napisao jednu knjigu
rushdie je prošaptao drugu pred poznatim licem novinara
ja ovdje čekam
da otoci dovuku noć
Pjesma o Mjesecu
sunce urla mahnitom svjetlošću kao da nema sutra
ja pišem
sunce zavija kao millijardu vukova
ja pišem
sunce plače iza oblaka i muči se
ja pišem
sunce cijuče kao laserski štakor
ja pišem
sunce me proklinje kao što bi me klele čete crnih narikača
ja pišem
transrodno narodno sunce traži da mu joj operem noge i zlovoljno je
ja pišem
sunce hoće večernje nebo a la carte
ja pišem
sunce izvoljeva čas ovo čas ono
ja pišem
sunce mi se počinje onda dodvoravati kroz poluzatvorene kapke prozora
ja pišem
sunce otapa staklo
ja pišem
sunce mi nudi novac
ja pišem
sunce ne razumije ništa
ja pišem
ljubavne verse mjesečini
Čekam
čekam nadzvučne ptice natrag
već dugo
a sad se mijenja knjiga neba
ti je uređuješ
čekam ptice
nikako ih ne mogu dočekati
lete iz ledene daljine
već dugo
ali što su bliže hrabrije su
sve hrabrije
prozor je otvoren da uđu
već pada topla kiša
koju smo htjelinehtjeli
objavili
riječima izvađenim iz zamrzivača
za sutra
za ručak
Tvoje ime (no wave)
jutros mi je u grudima
bubanj rekao da sam sam
sam sam
jutros sam crnom bojom
na ruci napisao tvoje ime
tvoje ludo ime
čuvam u srcu
tvoje ime
ne izgovaram okolo
tvoje čarape ne perem
tvoje gaćice ne perem
tvoj miris na meni ne perem
nemam novčanik u kojem bih čuvao tvoj čuperak kose
tvoje ime
ne izgovaram okolo
Anarhist
imam pravo voljeti ptice
pjevam s njima
imam pravo voljeti pse
lajem s njima
Mi
mi smo mlazni avioni
mi smo zastave
odučene od straha
mi smo poljupci u noći
odapete strijele
mi smo žive riječi
mi smo namjerni
plan
Povijest budućnosti
kad se onda nađemo
šta kažeš
tek
čekaj koliko je sada
petnaest do pet
a kažeš tek oko jedanaest ili podne
jebote
znači skoro sedam sati
poluotvoren interval
čekanja
dobro
ja ću biti kod kuće
samo pozvoni u haustoru
O
Obuvši opanke odluči Otočanin Oliver Obilić Osmi onoga oktobra otići od oca Ostoje. Obere on onomad osam oskoruša, opankom odvali obijeljenu ogradu ovčjega obora, onda okuražen odmah otme omiljenu obrijanu ovcu Olju, okrastavljenu ojedinama opasnih obada, objesnijih od oštrožalnih osa. Ostavljeni otac, ojađen Oljinom otmicom, ogavno opsovavši odlučno otjera oboljeloga Olivera od ostalih ovaca. Otprati odjedared ostavljeni osteoporozni otac Ostoja, omamljen opojnim osamdeset odstotnim orahovcem, Oliverov odlazak opakim otrovnim očima. Očima orla. Odmahnu otresito opušak, otkri odbačen okrajak odlomljene opeke, odmjerujući odmičućeg Olivera. Oslobođen očinskoga obzira, obuzet osvetom, odbaci onako ojače okrajak, ovaj odleti, odbi Oliveru oko. Otkotrljano oko ostade oplakivati od oćoravljenosti ostravljenog Olivera, od osvete obnevidjelog Ostoju, od oluje opustošene oranice Obilićevih, osramoćenu obrijanu Olju, od olova okovane oblake obješene o osnježeno otočačko ogorje, od očaja opore ojkalice.
Check in/check out
poskliznuo sam se i prosuo uzduž i poprijeko
na brižno postavljenom i blistavom mramoru
međunarodnog moskovskog aerodroma šeremetjevo
da bi oni s juga i zapada bili zadivljeni
mramor je bio s urala
lososi iz rijeke ob
radari iz duša eksperimentalnih računala koje su projektirali
najbolji živi ruski matematičari
topli aerodromski barovi s izvrsnim crnomorskim vinima
galaktika svjetala, signala i avionskih repova
stjuardesa u čijim se očima caklilo žuto noćno nebo
skupljao sam sadržaj putne torbe sjedeći na mramoru
od hiljadu ljudi-kontinenata dvoje se nasmijalo a dvoje počelo opreznije hodati
prema svojim izlazima gdje su ih čekali niskopodni autobusi
da ih odvedu do mjesta na kojem ću zaboraviti njihova lica
moj let je broj 3004 u 19:00 za split via zagreb
pitam se gdje je točka na kojoj ćeš mi zaboraviti lice i ono
što ćeš možda zaboraviti zaboraviti
bio je prosinac nijedne pahuljice
Koješta
rekli su mi nekidan
da pišem koješta
i da sam patetičan
i pun grešaka
i da je bolje da naplaćujem račune
za vodovod
ali međutim
boli me kurac
ne pišu oni