toponimija. nered.
sonata
jesen se razlistava
u mokro
u crveno
u žuto
sad, baš sad
hoću uroniti ruke u vlažnu zemlju
(ne znam kako reći vozaču da zaustavi autobus)
moja majka, ruska balerina
uvijek je zateže
vrat, rame, kičma, ruka
svaki dan doda novu bol,
okrene svoj top
i ispali novu kuglu
u svih oko sebe
moja majka,
ruska balerina
moj otac, utvara
danas posvuda vidim oca,
priviđa mi se po ulicama,
izlazi iza uglova
plaši me to
on je živ
a ja ga već umišljam
babette
ona mi kaže:
siromašne žene kupuju skupe ruževe
i bude mi hladno,
negdje unutra
sitne opsesije
kupila sam buket mimoza
stavila ih u vazu
i onda ih danima vukla za sobom
ako sam u kupatilu one su na mašini za robu
ako kuham stavim ih pored štednjaka
ako radim vire iza kompjutera
dok spavam žute se na noćnom ormariću
sitna opsesija,
miris koji smiruje
neki ne vole cvijeće u vazi
uznemiruje ih izvjestan kraj
ali i mi venemo,
umiremo i sušimo se svakoga dana
pa se isto gledamo, volimo, njušimo
mijenjamo vodu
za sve naše sitne opsesije
što učiniti sa životom
(prije ili kasnije)
ščepati ga za vrat
ugristi ga silovito, bez zadrške
da poteče krv
da se svi zgroze
da konačno budeš sit
nered
svašta sam do sada izgubila
ali pjesmu još nikada
sada se evo i to desilo
ukratko,
bila ja o tome
kako bi ja da me ti voliš
nosive konstrukcije
***
zbog nje je dobio artritis
i ubio se
svima je dala
njemu nije
***
daj mi svoju ruku
da je odrežem
kad dođem kući stavit ću je
u vazu
bit će to skandalozna priča
čak i ako joj budem
mijenjala vodu
***
anatomija ribe
poljubac
poslovni dogovor
u obraz
prekrižene ruke
uvijek se branim
očima
***
ljubav ni približno ne veže ljude
kao što to čini bolest
možda baš to čekamo
sve ove godine,
dragi
***
mogla bih poreći
okus krvi u ustima
stidne dlake urasle u kožu
i umjetne nokte
ali, kakva bih onda bila žena?
sabiranje
***
to je veliki uspjeh
imati takva koljena
tvoje poglede skupljati u plastičnu vrećicu
u kojoj se kasnije usmrde
bio je utorak
zar je važno?
kad sam ih zavitlala preko balkona
pali su dolje
na travnjak
meni je važno
u ništa
***
odlaženje. staviti ga na papir. u slova.
prazan prostor zbiti u rečenice.
mirise i ne-mirise neutralizirati.
promijeniti posteljinu, motoriku ruku, vrstu očiju
ne ispuniti ništa ničim.
ne raditi stvari koje te odaju.
ne dolijevati još jednu čašu vina.
ne dodirivati prstima usne.
***
ta plavokosa djevojčica koju sanjam
nije moja
znam po boji kose
i teatralnom uzmaku od sebe
kažem si
idi,
drugdje se nadaj
***
treba odležati ovu tugu
baciti komad pljesnjivog kruha
pokvarenu rajčicu
ostatke salate
promijeniti telefonski broj
(ne mogu više primati pozive
od kojih ni jedan nije tvoj)
***
mnogo toga ne stigne do mojih glasnica
ostane u želucu, plućima, zapetlja se u alveole
napišem, ali ne držim do riječi
one su malo manje od dvotočke, malo više od zareza
stvaran je
pokret
pogled
stvarna je misao,
samo je ona
iskonski moja
***
kako je došlo do napadaja ludila?
tako što si mi se obratio velikim slovom
Ti, napisao si
s predumišljajem
***
čekaj da padnem
rasiječem koljeno
čekaj da zaboli
bez glasa molim
kao scijentolozi dok rađaju
niti jedan zvuk
ne smije omesti krv koja se suši
***
stvari su nazubljene, trule, bez mirisa
sve me to plaši
i ove sjene koje stvaram dok hodam
rado bi se odlijepile i pobjegle
daleko od mene
i mojih suludih očekivanja
u nagibe na tvojim prstima
da ih savijaš i mijenjaš
onako kako treba
***
sve zalihe
moje stabilnosti
izlile su se u meni
i cure
niz moje obraze
niz moj struk
niz moje prepone
spremna sam
za reciklažu
***
ugrizi me za usnu da se nasmijem
pošalji nedjelju na spavanje
skuhaj mi poljupce bez ulja i soli
izvedi me u proljeće
igrajmo se rata tulipanima
i onda umorni krenimo tamo gdje zaista živimo
***
klaustrofobična večer na izmaku
vjetar prodire kroz prozore
vidim pješčane satove
steže me u grlu
sve je naoko u redu
pobrisala sam prašinu
sjedim i osjećam da dolazi