#440 na kioscima

29.2.2016.

Irena Nevjestić  

Dvije priče


Brak



Brak je izgleda jedini projekt koji ne financira Europska unija, nema utvrđeni rok trajanja i ne dolaze vanjski procjenitelji koji vrednuju minuli rad.

Bračno jutro ne započinje tuširanjem nakon igre pod plahtama, zdravim doručkom u kojem dominiraju svježe iscijeđena naranča i žitne pahuljice pomiješane punomasnim golskim mlijekom s mirisom Jagode ili kako se već krava zvala. Bračno jutro ne završava na kućnom pragu uz podršku i poljubac i obećanje da će se scena na  kraju dana ponoviti. Bez doručka i pahuljica.

Brak nije eskalacija ljubavi koja završava rođenjem djeteta niti je svjetlost u tunelu Karavanke. Brak je riječ od samo četiri slova koja se čita

Bijes

Razvod

Alkohol

Kredit

Brak nije projekcija američkih filmova.

Brak je redukcija struje koja s vremenom potpuno nestane.

Brak pomaže izrađivačima svijeća jer zbog njega prodaja je u porastu.

U braku samo svijećom možeš tražiti slobodu. Jer struje nema. Kao ni slobode.

Brak je pegla, Ariel, Čarli i Arf.

Brak je slom ideala.

Brak je Balzac. Čisti realizam.

U braku kuhaš poparu, a jedeš govna.

Brak je tamnica, a ti si mazohista.

Brak je jedini narkotik koji je legalan, čije su posljedice pogubne za čovječanstvo, a prihvaćen je u svim društvima.

Brak je porez na ljubav, harač na mladost, snove i ludost.

Brak je riječ od četiri slova i tisuće sati rada.

Došla je struja...



Talentirana



I tako, često razmišljam o talentiranim ljudima. Pitam se zašto ja nisam. Ili jesam? I zašto se skriva? Taj moj talent. Ima tko svijeću da ga nađem? Toliko sam prosječna da sam nadprosječno prosječna. Hodam svijetom bež boje. A željela bih biti kričavo crna ili crvena, kao u Schwarzkoph reklami.

Neki dan sam imala izložbu. Imaginarnu izložbu najnovije kolekcije narukvica i ogrlica. Lava perle moji najnoviji prijatelji. Odaziv je bio dobar, prodaja izvrsna. Sad ću sve uložiti u materijale i plasirat ću novu kolekciju. Ee, ta će biti za pamćenje. Želite kupiti? Ma naravno da želite, samo je pitanje količine, ne i kupnje.

Jučer sam stavila fotografiju sina i sebe iz hale. Dobila sam 28 lajkova. 28 ljudi smatra da je vrijedno lajkati majku i dijete i njihove ponosne njuške iz svetog mjesta gdje i kraljevi idu pješice.

Šalković napiše kako je popio pivo, podrignuo i malo se usro kad je prdno, ali nema veze, Fata je Fata, a dvaput je dvaput i zaradi 2859 lajkova.

Ipak je to jače od ponosne majke koja pozira iz hale sa svojim usranim sinom. Koji čeka čistu pelenu. Da mu je promijeni ona ista prosječna majka koja je upravo došla sa imaginarne izložbe nove kolekcije nakita.

Evo, sine, samo da stavim u vazu buket ruža koji sam dobila od razdragane publike i očaranih kupaca, evo sad ću…

I tako, često razmišljam o talentima. Nedavno sam shvatila da moj talent ima autizam i ne želi izaći iz ljušture.

Pa da vidimo za što sam autistično talentirana.

Jučer sam dobila od prijateljice nove/stare Lee hlače. Sad da sam kandidatkinja za Miss America aplicirala bih kao talent trpanje 60 kg u hlače za 55 Kg. Jer ja to mogu. Jer imam jake ruke. Jer znam spojiti lijevu i desnu stranu i zakopčati gumb.

Ako taj gumb pogodi šeficu u čelo odmah u pon ujutro, smatrajmo to mojim talentom.

Jednom sam se upiškila u gaće. Imala sam 7 godina i mama me poslala u dućan po prašak za pecivo. Putem sam zaboravila kako se to točno zove pa sam prekriženih nogu meškoljeći se teti prodavačici rekla da mami treba pecivo za prašak, na što se ona nasmijala, a ja se upiškila.

Talentirano pravim kolače. Zadnji koji sam napravila izričito je receptom zatraženo da se u kolač ubaci prašak za pecivo. Naravno da sam se toga sjetila kad sam u hali posezala za wc papirom, a kolač je gorio u paklu na 190 Celzijevih.

Često zaboravljam. I guram ključeve od auta u krive brave. I mažem gomile suđa kad kuham. E sad lažem. Ja ne kuham. I svake nedjelje pečem kolače. Ok, opet lažem, ne pečem ja, pećnica to radi umjesto mene. I nisu kolači. Tehnički, to su palačinke. Talentirano namažem linoladu i šljivin pekmez.

Da, talenti su moja preokupacija. Istražujem zašto ih nemam i zašto oni koje imam ne žele van.

Irena Nevjestić (1981.) rođena je u Koprivnici u kojoj i živi. Završila je knjižničarstvo i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku

preuzmi
pdf