#440 na kioscima

14.7.2005.

Aida Bagić  

gubitak sjećanja nije poremećaj


gubitak sjećanja nije poremećaj

i.

gubitak sjećanja

nije poremećaj

to je lijek

iznenada nije više

devedesetiprva nije ni

osamdesetideveta

sedamdesetiprve kao da

nikada nije ni bilo

još manje ima šezdesetiosme

(ako sam uvijek sada i ovdje

kako da se sjetim bilo čega?)

ii.

propisujem zaborav prošlosti, govora

i otvorenih rana

uzimati svakodnevno

odmah nakon buđenja

da ne navru snovi

u snovima sjećanje

u sjećanju jasna slika trenutka

kad je sve krenulo

naopako

ako se ne sjetim, nije se dogodilo

u snu bude bijelo

i sigurno, ne boli ništa

iii.

      dubokim vodama

zalijevam zaborav          

na prozorskoj dasci

rastu zaboravci

govore u zboru:

volimenevolime

volimenevolimje

limen ime mi je

ruke mi limene

kose limunove

zabravljujem vrata

zaborav nek vlada

neka bude zemlja

neka bude voda

neka bude noć i dan

iv.

      ako zaboraviš

svijet je lak i tvoj

tek

taj ožiljak

na tvojoj nadlaktici

oduvijek je tu

s tobom raste

malo me umre

malo me umre svaki put                kad odem

iako svaki put odlazim

onima drugima koje zovem svojima

malo me umre svaki put                kad se vratim

kad ne izgovorim

da bih ovaj put rado

da mi unaprijed

ali

ako to kažem

mogla bih ostati

i još

ako to kažem

izgubila bih jedno nedostajanje

ionako

svaki put kad                                  malo umrem

otkine se komadić

krhotina

kao da

stresem malo prašine                     pa odem dalje

bolje je biti vani

maja kaže

ne provodi toliko vremena u svojoj glavi

maja je mudra

poslušno odem van

ali

u četvrtastoj sobici iznad lijevog uha

stanuju moji roditelji

prepirem se s njima kao da sam malo dijete

u glavi su mi

vani sam a glava me boli boli boli

iako

bolje je biti vani na svježem zraku

nego u vlastitoj glavi

distymia

jedini još sram i strah koje imam

sram su i strah što ih više nemam

pokreću me radosti

trenutne

vjerujem da je tako

zahvaljujući ciklonalnim mijenama

nema li radosti

mirujem

sve duže mirujem

da se vratim

da se vratim samoj sebi valjalo bi da zastanem. u tišinu

da se slijem i da čekam tamo u tišini i da čekam. ne znam

što i ne znam koga. da se vratim samoj sebi

to sam htjela.

tu sam nisam i tamo sam. posvuda sam. rasuta. u vlakove

avione i brodove u ljubavi strast i ceste. u ženama i ženama

u svakoj me malo ima ali mene nema ostala sam

na stanici.

poštarima domahujem a oni me ne poznaju jer ja nisam

odavde ja sam odande. iza sedam brda i dolina. i vlakova

sedam sedam sedam. ja sam stigla s vjetrom s vjetrom ću

i da odem. sa košavom i sa burom. samo vjetra nema.

utiha je.

pesma za p[...]

lepoto moja lepotice najlepša

lepotuško lepa i lepljiva [...]

medna moja mazna mila i melemna

morskasta i mirisna [...]

klizava i poklizla i klasasta (žuto)

i sva klitorisna i klitoreskna [...]

ljubavna moja ljubljena ljupkasta

ljuljuškasta (dok me ljuljaš) i ljubičasta [...]

plavooka moja pliskavice ponosna

plavokosa i plimasta (kad vode nailaze)

i prpošna sva moja p[...]

u vagon restoranu

konobar prisno polaže ruku na moja ramena

gotovo da me grli

nježni konobar

nestalo nam je plina

šapuće u povjerenju

njegov se osmijeh skupio pod

brkovima brcima brčinama

domaćinska je ovo kuća i kafa je ovde turska

najavljuje

još nepun sat do granice

vlakovi na Istok ne voze

vlakovi na Istok ne voze, stoje začarani

(ili su omađijani)

ne vjeruju da još ima Istoka

(tamo iza Lipovca)

ne vjeruju da ih tamo ambis ne čeka

(ili vojska neka)

a vojska sakuplja prašinu rasula se

(kao kuća od lutaka i karata)

vlakovi na Istok ne voze

(ne vjeruju da još ima Istoka)

ima tuge ako nema vlakova

mu’mey lob Hol, jatlh!

klingonska je kletva

koja djeluje

pod sasvim posebnim okolnostima

uputi li je žena u borbi

sasvim je sigurno da neprijatelja čeka

dug i težak život

izgovori li je muškarac

dok vodi ljubav s pripadnikom druge vrste

obojica se pretvore u cvijet

s dovoljno latica da Neelix pripremi

ukusnu salatu za cijelu posadu

preuzmi
pdf