U Debussyjevu je Gudačkom kvartetu Kvartet Parisii ponovio svoje sjajno sviranje iz prvoga dijela, ovaj put potkrepljujući svoje znanje i sposobnosti u izvođenju cjelovitog cikličkog djela
Koncertna direkcija Zagreb, Hrvatski glazbeni zavod i Francuski institut u Zagrebu, odlučili su koncertom 22. studenog 2014. u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda obilježili stotu obljetnicu početka Prvog svjetskog rata. Taj je nemili događaj, koji je promijenio povijest čovječanstva, neupitno izvršio utjecaj ne samo na one koji su se u ratu borili, nego i na sve one koji su proživljavali strahote Velikoga rata.
Hrvatski glazbeni zavod kao institucija ima nešto ambiciozniji plan obilježavanja ne samo početka, nego i čitavoga trajanja Prvoga svjetskog rata. Taj je četverogodišnji program započeo tematskim koncertom pariškog Gudačkog kvarteta Parisii. Kvartet je to nezanemarive biografije s brojnim međunarodnim koncertnim i diskografskim uspjesima, uglavnom posvećenimaviše ili manje suvremenoj glazbi. Pred zagrebačkom je publikom nastupio u sastavu Arnaud Vallin, prva violina, Doriane Gable, druga violina, Dominique Lobet, viola i Jean-Philippe Martignoni, violončelo.
Mimoilaženje “ciljane” godine S obzirom na temu, odnosno povod za organizaciju koncerta, Kvartet Parisii doskočio je idejom o programu kojim će dati presjek francuskog glazbenog stvaralaštva u razdoblju oko 1914. Gledano u širem smislu, to mu je i uspjelo, s obziromon na to da su se izvodila djela skladatelja koji su doista preživjeli Prvi svjetski rat. U užem smislu, nijedno izvedeno djelo nije nastalo 1914., pa ni oko te godine, nego ili mnogo ranije ili kasnije, tako da publika nije imala prilike dobiti uvid u stvaralaštvo oko “ciljane” godine. Unatoč tome, Gudački kvartet Parisii svojim tehničkim umijećem i sjajnim muziciranjem nije razočarao. Neprestana komunikacija među članovima koji sviraju kao jedno, homogeno izvođačko tijelo bila je prisutna od početka do kraja koncerta.
Prvi dio zauzeli su pojedinačni stavci cikličkih djela sedmorice skladatelja. Na programu su bila djela Jacquesa Iberta, Pierrea Menua, Mauricea Ravela, Reynalda Hahna, Franka Bridgea, Dariusa Milhauda i Alberta Roussela. Takva koncepcija programa ipak je više odmogla nego pomogla predstavljanju komornoglazbenog stvaralaštva oko 1914. Heterogeni program donio je sedam usamljenih stavaka, koji sami za sebe nisu mogli puno reći bez svoje kontekstualne cjeline, odnosno ostalih stavaka, pa bi svakako bilo zanimljivije da je Kvartet Parisii izveo jedan ili dva čitava gudačka kvarteta, kako bi se ostvario dojam cjeline, nego po stavak iz sedam stilski vrlo različitih djela. Među tim je djelima, dakako, bilo stavaka koji su kvalitetom odskakali od drugih, za koja je i jedan izvedeni stavak bio previše. Problem je izvođenja ulomaka umjesto cjeline u tome što nije moguće doživjeti način na koji gudački kvartet kao izvođački sastav koncipira veće, višestavačne cjeline, što gudački kvarteti kao vrsta jesu.
Percepcija cikličkoga djela Drugi dio koncerta zauzeo je Gudački kvartet u g-molu, op. 10 Claudea Debussyja. Djelo je nastalo 1893., što i nije baš pretjerano bliska godina onoj u kojoj je počeo Prvi svjetski rat. Unatoč tome, u toj je skladbi Kvartet Parisii ponovio svoje sjajno sviranje iz prvoga dijela, ovaj put potkrepljujući svoje znanje i sposobnosti u izvođenju cjelovitog gudačkog kvarteta. Time je publika dobila uvid u njegovu percepciju cikličkog djela kakav je ovaj vrlo specifičan Debussyjev kvartet.
Tehnički vrlo precizno izvođenje nije bilo samo sebi svhom, nego su glazbenici doista sjajno i nadahnuto muzicirali. Na kraju, svima u publici nije preostalo ništa drugo nego glasno zapljeskati sjajnim glazbenicima nakon pomno osmišljenog i sjajno interpretiranog Debussyjeva kvarteta. Uz nadu da ćemo ponovno imati prilike slušati Kvartet Parisii s nešto manje heterogenim programom.