#440 na kioscima

2.12.2013.

Neven Jovanović i Franz Kafka  

Noga filologa - Izvještaj jednoj zakladi

Sjećajući se tih dana iz prethodno iznesenih razloga jasno je da “sjećajući se” govorim tek uvjetno i figurativno, da svoje tadašnje majmunske osjećaje i razmišljanja, motive i nakane mogu danas, ljudskim riječima, tek približno naznačavati - uviđam da je ovaj moj prvi korak prema izvrsnoj znanosti i znanstvenoj izvrsnosti bio potaknut mješavinom slučajnosti, radoznalosti, bahatosti i očajanja. Najmanje 5 kriterija treba biti pozitivno za odgovor DA


Poštovana gospodo iz zaklade!

Iznimna mi je čast ukazana vašim pozivom da Zakladi podnesem izvještaj o svome prethodnom majmunskom životu. U tom smislu, međutim i na žalost, nisam u stanju udovoljiti vašem cijenjenom zahtjevu. Naime, od majmunstva me odvaja već preko godinu dana; razdoblje možda kalendarski kratko, ali beskonačno dugo kad kroza nj treba, kao je sa mnom bio slučaj, progalopirati uz špalir zakonskih članaka i projektnih prijedloga, međunarodnih stručnjaka i istorazinskog vrednovanja, orkestarske muzike i upravljanja kvalitetom, obrazaca A, B, C i 7, te, u svakom pogledu, racionalnijeg, učinkovitijeg i svrsishodnijeg trošenja sredstava iz Državnog proračuna. Svaki subjekt u pitanju mora traženi prodor ostvariti sam, dok se spomenuta pratnja promišljeno drži na objektivnoj i mjerodavnoj distanci, to će reći podalje od ograde.

 

U dodatku dijagramu kratko opišite sastav i funkciju pojedinih elemenata strukture.

No, što se mene tiče, postignuće bi bilo posve nemoguće da sam tvrdoglavo ostao pri svojim izvorima, ili pri uspomenama na doba refleksije i kritičkog promišljanja. Upravo je odustajanje od tvrdoglavosti bilo najviša zapovijed koju sam sebi zadao, i ja, slobodni i slobodnomisleći majmun, voljno sam se takvom jarmu podvrgnuo. Otud mi u još većoj mjeri biva uskraćen pristup uspomenama. Dok je isprva povratak djelatnostima mišljenja i razumijevanja (kad bi za takav povratak bila ishođena dozvola naših menadžera i administratora) bio otvoren čitavom širinom luka koji nebeski svod čini nad zemljom, postupno je, usporedno s mojim progresivno bičevanim i uniformno vrednovanim razvojem u smjeru prihvaćenih znanstvenih praksi Europske unije, širina rečenog prostora sužavana i njegova visina snižavana; pripremajući projektne prijedloge i popunjavajući izvještajne obrasce osjećao sam se sve ugodnije i uključenije; oluja prošlosti, čiji su me zapusi tukli, stišavala se; danas je ona svedena na blagi lahor koji mi hladi pete; a otvor u daljini, kroz koji taj lahor stiže i kroz koji sam nekoć stigao i ja, postao je tako malen da bih, sve i da smognem snage i volje da odjurim sve donde, morao svu dlaku s tijela zguliti kako bih se kroza nj provukao. Otvoreno rečeno (mada se inače o tome radije izražavam u biranim slikama), otvoreno rečeno: vaše majmunstvo, poštovana gospodo, ukoliko nešto te vrste vaš cijenjeni skup i imade iza sebe, ne može od vas biti udaljenije no što je moje od mene. A pete su škakljive svakome tko hoda ovom zemljom: malome čimpanzi kao i silnome Ahileju.

 

Voditelj projekta je istaknuti znanstvenik s međunarodno priznatim dostignućima u području u kojem prijavljuje projekt što je razvidno iz.

U ograničenoj mjeri jesam, doduše, kadar odgovoriti na vaš upit, pa to u nastavku i činim s velikim zadovoljstvom. Prvo što sam naučio bilo je: ispunjavati obrasce; ispunjavanje obrazaca jamči, znamo, istinitost znanosti kao i jednakost znanstvenih polja; dodajmo onda danas, kad se nalazim na vrhuncu svoje znanstvene karijere, tomu prvom, istinito i jednako ispunjenom obrascu, i jednako istinito ispunjenu riječ. Poštovanoj zakladi ta riječ neće donijeti ništa bitno nova, i podnipošto neće dostići ono što se od mene traži, a što uza svu najbolju volju nisam u stanju izreći - pa ipak će biti naznačen put i smjer kojim se jedan nekadašnji majmun probio u svijet hrvatske znanstvene izvrsnosti, da ondje zauzme vlastito mjesto i položaj. Dakako, čak ni ono malo što slijedi ne bih se usudio iznijeti da nisam posve siguran u sebe, i da moj položaj na svim važnijim rang-listama i citatnim indeksima civiliziranog svijeta nije učvršćen do impakt faktora 51,658.

 

Predložena metodologija prikladna je za predloženo istraživanje.

Porijeklom sam iz Rezervata, gdje sam doktorirao u području humanističkih znanosti, na primjerenoj grani. Za okolnosti svojeg uključivanja u izvrsnost i kompetitivnost upućen sam na tuđa svjedočenja. Izvjesna je državna agencija, podržana zajmom koji je velika i ugledna međunarodna financijska ustanova dala Republici Hrvatskoj kako bi svoje znanstvenike privela blagodatima tržišnog gospodarstva i poticala znanstvenu, tehnološku i upravljačku izvrsnost na najvišoj razini - ta je agencija ležala u zasjedi kraj obale, kad sam podvečer, zajedno s čoporom, došao na vodu. Raspisan je natječaj; kolega i ja smo se prijavili; naš je prijedlog istraživanja na natječaju prihvaćen.

Ali neće to biti baš tako jednostavno kako zvuči. Sjećajući se tih dana - iz prethodno iznesenih razloga jasno je da “sjećajući se” govorim tek uvjetno i figurativno, da svoje tadašnje majmunske osjećaje i razmišljanja, motive i nakane mogu danas, ljudskim riječima, tek približno naznačavati - uviđam da je ovaj moj prvi korak prema izvrsnoj znanosti i znanstvenoj izvrsnosti bio potaknut mješavinom slučajnosti, radoznalosti, bahatosti i očajanja. Možda i ove riječi mogu biti netočno shvaćene; uvjeravam vas da se njima koristim u njihovu najuobičajenijem i najširem značenju. Slučajno se dogodilo da se profil mog kolege uklapao u uvjete natječaja; bio sam radoznao što će ocjenjivači reći kada dobiju našu prijavu; bahato sam vjerovao da smo u stanju napisati prijavu dovoljno dobro da bude ozbiljno razmotrena; napokon, očajnički sam (mada tek napola svjesno) tražio izlaz iz rezervata u kojem smo svi zajedno obitavali, grizući se i tukući za sve mršavije kosti, za sve kiselije bobice, u tom ujedanju i kavženju iz kruga u krug gazeći slabije među sobom.

Nisam bio svjestan - odnosno, jesam, ali svakako ne u dostatnoj mjeri - da već proces prilagođavanja naše rezervatske ideje kućicama i poglavljima natječajnih obrazaca (broj riječi pedantno je izračunavao sam računalni obrazac) pokreće preobrazbu mene koji ispunjavam kućice. U sustavu menadžerirane i komodificirane znanosti majmuni spadaju u rezervat - i okušavši se u menadžeriranju i komodificiranju, prestao sam biti majmun.

 

Bavi li se projektni prijedlog međunarodno i/ili nacionalno relevantnom problematikom (u značajnoj mjeri prisutnoj u najboljim časopisima u području, zbornicima ili knjigama)?

Ističem: oponašanje izvrsnih znanstvenih praksi nije me nimalo privlačilo; okušao sam se u tom oponašanju tražeći izlaz i praveći eksperiment, oslanjajući se na figu koju sam u džepu (mada, kao majmun, džepova u pravom smislu riječi nisam imao). No, moj je smjer razvoja bio ovime definitivno fiksiran. Pokazalo se, naime, da uvjeti pod kojima nam je Agencija dodijelila sredstva za istraživanje uključuju još dvije daljnje prijave projektnih prijedloga na druge natječaje, i to za sredstva u visini onih koja su nam dodijeljena, ili veća. I tako se još prije nego što smo počeli raditi ono što smo htjeli raditi vrtuljak zavrtio vrtoglavo, da se ne prestane vrtjeti do danas. Jer, osim što smo se rastrčali Evropom loveći i sami potencijalne partnere i potencijalna pojilišta, u međuvremenu se - takvo je bilo vrijeme, nakon dugotrajne suše udarajući na naš čopor prolomima oblaka, monsunima - pojavio drugi natječaj, u našoj matičnoj rezervatskoj ustanovi, na istim principima za manje novaca, ali i s manje obrazaca i s jednostavnijim kućicama na njima. Još ispunjeni obrasci nisu stigli izaći iz printera, a već je objavljen i treći natječaj, i to baš kod vaše cijenjene Zaklade. I baš je u vašim obrascima moje već uvježbano oko (dok su moji manje uznapredovali sudruzi skakali gore-dolje, uzrujavajući se zbog engleskog na kojem je međunarodno i izbjegavajući sukob interesa u našem malom čoporu inzistirala vaša Zaklada) odmah zapazilo sve što već poznajem i što sam već uspio usvojiti. Možda najvažnije i najizazovnije, tom se trećom podudarnošću potvrdila slutnja iz dubine moga želuca (majmuni, kako znate, razmišljaju želucem): ispod strogih okvira obrazaca skriva se isti onaj prvobitni kaos u kojem radimo, mičemo se i jesmo. Obrasci i upravni odbori, mjerila i proračunske tablice, ishodi i kvantifikacije, recenzije i očitovanja - daju se natezati i pripasiravati kao i bilo što drugo pod kapom nebeskom. Važno je, međutim, uvjerljivo očitovati spremnost da svoj rad prilagodimo jedinstvenim kriterijima; ti kriteriji, osim što su jedinstveni, nisu naši, nisu kriteriji čopora.  Oni su, možemo reći, menadžerski. Uspjeh ili neuspjeh istraživanja, zanimljivost ili nezanimljivost ideja, ne određuju i ne mjere, dakle, majmuni koji se bave onime što vole nazivati znanošću, nego oni koji majmune nadziru. A takvi, racionalno, učinkovito i svrsishodno, spomenute majmune nadziru, i žele nadzirati, na isti način kao i žirafe, ili nilske konje, ili pume, ili ždralove.

 

Navedite u kojoj ste mjeri zadovoljni postojećim stanjem i predložite moguća poboljšanja.

Dogodio se takav napredak! Takav svekolik i svestran prodor zračenja znanstvenosti u mozak koji se budi! Neću poricati: to me tada učinilo sretnim. No priznajem i da sam zazirao od precjenjivanja toga fenomena, već onda, a danas još više. Naprezanjem kakvo se nikad dosad na svijetu nije zbilo dostigao sam prosječnu razinu znanja i vještina evropskog znanstvenika. Samo po sebi to možda i ne bi bilo ništa važno, no ipak je nešto, obzirom da mi je otvorilo put iz kaveza i pribavilo mi jedinstveni izlaz, izlaz znanstvene izvrsnosti. Postoji krasna hrvatska poslovica “mlatiti gloginje”; tako sam učinio, probio sam se do kvalitete mlateći gloginje. Drugog puta nije bilo - naravno, pod pretpostavkom da sloboda nije bila opcija.

Rezimirajmo. Osvrnem li se na svoj razvoj i dosadašnji cilj svojeg razvoja, mogu reći da se ne mogu požaliti, premda nisam ni zadovoljan. Letim avionski od grada do grada, od radne grupe do sastanka upravnog odbora, posvuda na dan ili pola dana, kofer je naslonjen uz zid a mi prolazimo kroz dnevni red (uvijek na engleskom) držeći jedno oko na satu, jedan prst na telefonu (broj taksija je na brzom biranju), jednu ruku na tipkovnici računala (dotok novih mailova ne jenjava). Poslije kratkog predaha u konfekcijskim hotelskim sobama, okupimo se na večeri - nekoliko slijedova dizajnerskih jela na četvrtastim tanjurima - s pogledom na lokalne znamenitosti, pušenje nije dozvoljeno, i preko balon-čaša crnog vina žalimo se da više ne znamo u koliko smo projekata uključeni, da se ne stižemo baviti znanošću i razmišljanjem, da ono što smo htjeli raditi sada za nas rade klinci za čija smo radna mjesta nabavili novce, da su administratori našeg sveučilišta ili instituta nezasitni i samo traže još i još projekata, još i još stotina tisuća eura. Onda zvoni telefon, tajnik zove s drugog kraja svijeta i iz treće vremenske zone da me obavijesti o najnovijoj administrativnoj krizi, negativnoj recenziji ili preraspoređivanju budžetskih sredstava. Kad se kasno noću vratim s večere u hotel, na krevetu me očekuje knjiga, i priuštim si s njom nekoliko trenutaka zadovoljstva na majmunski način. Preko dana je u ruke uzimati ne mogu, ne želim i ne stignem; između redaka bih pročitao ludilo zbunjene dresirane životinje, vidljivo samo meni, ali potpuno nepodnošljivo.

U cijelosti, svakako, mogu izjaviti da sam postigao što sam želio postići. Ne može se reći da se trud nije isplatio. Uostalom, što će netko reći i nije mi važno. Moja je misija i vizija samo stvaranje novih znanja i novih spoznaja, te u tom smislu o svojim iskustvima izvještavam kao što sam, poštovana gospodo iz Zaklade, ovime izvijestio i vas.

preuzmi
pdf