Ulogu Donne Sheridan utjelovila je Renata Sabljak, koja je, osim uvjerljive glume, publici sjajno donijela svoje songove te se pokazala kao izvrstan odabir
Uz premijernu izvedbu mjuzikla Mamma Mia!, održanu 18. lipnja 2015. u Gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu
Takozvani jukebox mjuzikli, u kojima se radnjom povezuje međusobno nepovezane pjesme nekog pjevača ili grupe, nisu neka velika novost u svijetu. Nije novost ni da je mjuzikl Mamma Mia!, s glazbom planetarno popularne grupe ABBA, polučio velik uspjeh na dvjema glavnim pozornicama za mjuzikle – najrpije na londonskom West Endu, a potom na njujorškom Broadwayju. Tako su autori glazbe i teksta, Benny Andersson i Björn Ulvaeus uz priču Catherine Johnson grupu ABBA vratili u mainstream u sasvim novome svjetlu.
Ne treba dodatno podsjećati o kakvoj je švedskoj pop-grupi riječ. ABBA je bila poznata gotovo u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Možda je i to jedan od razloga velike posjećenosti najnovije produkcije zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija. No zanimljivost te predstave jest da se pjesme grupe ABBA ne pjevaju u originalu, na engleskom, negu u hrvatskom prepjevu. Pritom valja naglasiti da je prijevod Dražena Bratulića doista dovitljiv i zanimljiv, a uz to i dobro prilagođen glazbi.
Zaručnici i (ne)suđeni muževi Tako je mjuzikl Mamma mia! dobio svoju priliku i u Hrvatskoj. Premijerna izvedba 18. lipnja 2015. donijela je zanimljivu postavu. Ulogu Donne Sheridan utjelovila je Renata Sabljak, koja je, osim uvjerljive glume, publici sjajno donijela svoje songove te se pokazala kao izvrstan odabir, naročito u songu (ili u ovome slučaju pjesmi) The Winner Takes it All (Jači uzme sve). Ipak, uloga Donnine kćeri, Sophie Sheridan, nije naišla na tako dobru realizaciju kod Vande Winter, koja se, uz Luku Nižetića u ulozi Sophiejinog zaručnika Skyja, pokazala kao najslabija točka predstave – kako u glumačkom, tako i u pjevačkom smislu.
Uloge dviju Donninih prijateljica, Rosie i Tanyje, pripale su Nini Kaić Madić i Mili Elegović. Dok je prva svoju ulogu odradila sasvim korektno, Mila Elegović je zablistala na sceni, donoseći ulogu sasvim prirodno i glumački izuzetno uvjerljivo. Tri nesuđena supruga Donne Sheridan (i jedan koji na kraju to ipak postane) bili su Đani Stipaničev, Ronald Žlabur i Ervin Baučić. Potonja dvojica nastupili su u ulogama Billa Austina i Harryja Brighta te su svoje uloge donijeli pjevački uredno, a glumački vrlo angažirano. Glumački nije zadovoljio Đani Stipaničev u ulozi Sama Carmichaela. Uz to, njegova pjevačka tehnika ne podudara se sa standardima mjuzikla, nego više pripada popularnoj glazbi koja koketira s tradicijskom.
Brza scenografska rješenja Ansambl predstave povremeno je imao intonativnih poteškoća, naročito u dijelovima u kojima su pjevali tzv. back vokali. Unatoč tome, ansambl i orkestar songove su izvodili kao uigran tim pod sigurnim dirigentskim vodstvom Dinka Appelta.
Koreografije Igora Barberića, koji je ujedno i redatelj predstave, odreda su dobro osmišljene i maštovite, te su svakom songu u kojem su bile prisutne donosile novu dimenziju. Kao što je to uobičajeno, režijski (pa i scenografsko/kostimografski) mjuzikli su vrlo bliski originalnim predstavama. Zagrebačka verzija mjuzikla Mamma mia! odlikuje se brzim scenografskim rješenjima prilagođenima dinamičnoj predstavi na maloj pozornici. Scenografija (kao ni kostimi) ne ostavlja pretjerano impresivan dojam, osim plesa muškoga dijela ansambla u neoprenskim odijelima i perajama za ronjenje.
Mjuzikl kao vrsta u Hrvatskoj zbog tržišnih prilika teško da može zaživjeti u istoj mjeri kao u nekim zapadnoeuropskim državama, no zahvaljujući repertoarnim kazalištima, kao što je zagrebačko Gradsko kazalište Komedija, i hrvatska publika može uživati u naslovima koji su (nekad davno) osvojili svijet (ili ga osvajaju još i danas). Mamma mia! predstava je koju ne bi trebalo propustiti, jer donosi sasvim novi način slušanja pjesama grupe ABBA.