#440 na kioscima

16.5.2014.

S.G. Osejavin  

Jaje oluje


Ne vjerujem

Ne vjerujem bijelome plesu betonskih leđa i očiju od čelika i stakla;

ne vjerujem predavaču s iglom umjesto prsta i krajevima konca u uglovima usana;

ne vjerujem rasporedu sati (u školskoj torbi je dno dna, cul-de-sac);

ne vjerujem obrisima oblika ustoličenog između dva blizanačka stupa;

ne vjerujem Pitagorinoj zvijezdi  ni okusima Platonove gozbe;

ne vjerujem suncu: ono je dalje, ono je dolje, ono je još jedno dno;

ne vjerujem pjesniku: pjesnik je prosjak i prostak koji ne priznaje da je prosjak i ne prepoznaje svoje prostaštvo.





Policajac

Još je jaja u jutru. Svjetlost sažimlje zemlju, vezuje ulice u zao uzao. Nakon sna riječ u ustima kao glista pod kamenom. Progutam je s jajima: u meni se pretvori u pendrek unutarnji, sažme me u hladno vezujuće ruho i bolno me napusti u sumrak koji odmrsi ulice i rastvori zemlju.

Sedam sjenâ kasnije uspijem iznova zaspati: u snu se sjurim niz uzao prema sićušnome, ubiti boga. Jer bog noću slabi: sasvim bi nestao kada bi noć umjela potrajati.

A u zoru, sićušan se bog ušulja u jaje koje ću, nakon sna, pojesti bez riječi.





Dva magijska čina

1. (politički)

U polusnu dostojnu kristalizacije vratnoga pršljena uzvišene klunulosti Narcisa beznadno nadvita nad vlastit odraz, uz unedogled oduljenu automatsku zahodsku rutinu, zgušnjavanjem maglice perifernoga vida škiljenjem i titranjem prstiju po bradavicama materijalizirao sam pred sobom među uzorcima i naborima poda bakterijskog metropolisa mrvicu kore kruha u obliku Luksemburga. Stavio sam mrvicu na jezik i, dok se rastapala, izgovorio bajalicu: Izdrkani narodi, ovom vas magijskom gestom odrješujem bremena veličine.

2. (seksualni)

Pomaknuo sam se u kuhinju, kroz zamagljen prozor promatrao veliku djevojku kako vješa rublje u diluvijalnome dvorištu. U mislima sam premještao i preraspoređivao njezine jastučaste ekstremitete po valovitome joj trupu, pomno ih ispitujući svim svojim upaljenim osjetilima. Pomislih: Napravim li ti kavu, ili samo stavim žlicu u tvoju šalicu i zazveckam, a ti popiješ tu kavu ili samo naćuliš uši, imat ćemo snošaj i ti ćeš zanijeti.



preuzmi
pdf