Joachim Bischoff  

Kako će Grčka mijenjati politiku

Grčki ministar financija Janis Varufakis nije populist koji bi želio impresionirati europsku javnost površnim rješenjima. I na čuđenje mnogih lijevo orijentiranih drugova, on se zalaže za opsežniju, radikalniju strukturnu promjenu.

Grčka vlada ni u kom slučaju neće poništiti važne strukturne reforme: “(...) naprotiv, želimo ih produbiti... Nama, Grcima, puna je kapa života u zemlji koja tako prijeko treba reforme, a ne provodi ih.” Program koji se provodio u proteklih pet godina zaista nije uzimao obzir mnoge probleme u Grčkoj.

Vlada na svojoj strani ima uvjerljivu većinu biračkih glasova za izvođenje zemlje iz labirinta dužničke ekonomije. Čak ni ljevica ovdje kod nas ne vodi računa o tome da se ne radi ponajprije o djelomičnom otpisu dugova i nastavljanju prakse dobivanja potpora od međunarodnih financijskih tržišnih aktera. Ne, grčko stanovništvo želi izaći iz sustava u kojemu se odlučuje za njih i isplaćuju kojekakve potpore, tj. žele uspostaviti društvo a time i ekonomiju, u kojoj bi se moglo raditi, gospodariti i dostojanstveno živjeti od vlastitih napora.

Ministar financija Varufakis pojasnio je projekt temeljite obnove britanskoj TV kući BBC na sljedeći način: Grčka zaista treba prijelazan način financiranja, ali se ne priželjkuje priljev daljnje novčane pomoći. U slučaju da europsko društvo omogući novi početak Grčkoj, ne samo da bi postojala volja za to, nego bi i bilo moguće vratiti prethodne “pakete pomoći”.

Varufakis se poslužio ovom slikom: “Zamislite si da vam se prijateljica obrati jer ima poteškoća u otplaćivanju hipoteke, naime izgubila je posao ili iz nekog drugog razloga raspolaže manjim prihodima. A zatim vam iznese ovu ideju: postoji mogućnost da nabavi kreditnu karticu pa bi tako mogla plaćati rate u narednih nekoliko mjeseci. Biste li joj preporučili da zaista tako i učini?” Zatim se nadovezao: “Je li to dobar način ophođenja s nečim što je ponajprije problem insolventnosti? Upravo je to problem u Grčkoj već pet godina.”

Dakle, govorimo o problematičnosti činjenice da je Grčka u posljednjih nekoliko godina primila na kreditnu karticu od Europskog fonda za financijsku stabilnost i Međunarodnog monetarnog fonda oko 240 milijardi eura kredita, ali zbog nesposobne političke klase i kontraproduktivnih Trojkinih naloga za provođenje mjera štednje nije napravila ni koraka iz dužničke ekonomije.

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, neoliberalni tvrdolinijaš u europskoj konstelaciji moći, pobija kritiku sadržanu u Varufakisovim izjavama. Ministar Schäuble predvodi frontu vjerovnika: gospodarski gledano, u Grčkoj stanje polako ide nabolje, ali su nezaposlenost i dugovi još preveliki. Doduše on podupire planove nove grčke vlade, da se imućne u Grčkoj oporezuje još više. Ali bi se zemlja, prema njegovom mišljenju, morala i dalje držati, odnosno vratiti, mjerama štednje i ponovno uspostaviti dijalog s kontrolorima mjera, Trojkom. Pregovori o programu pomoći Grčkoj su zaključeni i ne može ih se lako promijeniti, tvrdi on.

Varufakis pak promiče ideju programa za premošćivanje financijskih poteškoća do svibnja 2015. godine, kako bi se potom utvrdila konačna pravila: “Željeli bismo sklopiti sporazum s Europom, s kojom bismo se jednom zauvijek usuglasili, kako se natpisi na naslovnim stranicama ne bi uvijek ravnali po Grčkoj.” Njegova vlada bi trebala iznijeti prijedlog za izvediv plan. Europa je napravila jednu veliku pogrešku kada se prema insolventnoj Grčkoj odnosila kao prema zemlji koja samo na neko vrijeme nije likvidna, rekao je Varufakis.

S pravom u određenim dijelovima ljevice postoji puno simpatija za agiranje Sirizine vlade pod Aleksisom Ciprasom; drugima, pak, kojima to nije dovoljno revolucionarno, odnosno čini im se slabo ostvarivim, sve to zaudara na izdaju. Mi se zauzimamo za trijeznu analizu problematičnih mjesta na čijim bi se temeljima morala izgraditi solidarnost. Stoga iznosimo tri teze.

Prva teza: Zaustaviti privatizaciju, investirati u moderno stvaranje vrijednosti

U Grčkoj se, istina, ne pogoršava stanje; proces sužavanja ekonomije dosegnuo je najnižu točku, ali se još uvijek ne može govoriti o nikakvom kretanju ka gore. Kada je na djelu proces sužavanja ekonomije od otprilike 25 posto, uvjeti reprodukcije za kakve-takve prihvatljive uvjete života naprosto nisu tu. Sada, kao i prije, Grčka boluje od stare boljetice: gospodarstvo nije uistinu konkurentno. Doduše, cijene mnogih proizvoda su pale u odnosu na 2010. godinu. No to ipak nije postignuto porastom produktivnosti ili razvijanjem novih proizvoda, nego otpuštanjima radnika.

Posljedica toga je viša produktivnost poduzeća koja su uspjela ostati na tržištu, ali kojoj ipak kontrira posljedično velika nezaposlenost. Proizvodni troškovi u grčkoj ekonomiji su još uvijek previsoki za oko 10 posto da bi mogli biti međunarodno konkurentni. Grčka je, unatoč svim mjerama štednje i reformama, podjednako slaba kao i 2010. godine, one godine kada je odriješena kesa s prvim paketom pomoći. Zemlja danas u istoj mjeri nije u poziciji da može otplatiti svoje dugove, kao što to nikada nije bila u svojoj prošlosti.

Grčka je, istina budi, mogla smanjiti svoj problematični deficit bilance uvoza i izvoza, te je 2013. godine ostvarila višak u bilanci. Međutim, takav razvoj događaja nije doveo do porasta uvoza, kao što bi bio slučaj da se poboljšala grčka konkurentnost na međunarodnoj razini. Višak u bilanci plaćanja može se ponajviše objasniti drastično smanjenim uvozom. Postoji bojazan da će se uvoz povećati kada zemlja ponovno dobije pristup tržištu kapitala. Bilanca plaćanja bi tada ponovno pokazivala značajan deficit.

Sličan pogled dijele i na Kielskom institutu za svjetsko gospodarstvo koji bismo teško mogli sumnjičiti za lijeve simpatije: “Grčko gospodarstvo nije konkuretno ni u Europi ni na međunarodnoj razini.” Dalje navode da je industrija u zemlji trenutno usmjerena na radno intenzivne i sirovinske proizvode, uslijed čega se u konačnici na tržištu cjenovno natječe sa zemljama u razvoju i zemljama s rastućim ekonomijama. Za postojan gospodarski rast nužni su znatno više stvaranje vrijednosti u proizvodnji i konkurentna izvozna ekonomija. Grčka bi morala uspjeti uhvatiti priključak s visokorazvijenim industrijskim zemljama kako bi sudjelovala u međunarodnom lancu stvaranja vrijednosti. Govorimo li o visokotehnološkim proizvodima, oni su još uvijek potpuno neuspješni. Međutim, u posljednje dvije godine u zemlju je doputovalo zamjetno više turista pa su time osigurana radna mjesta u sektoru uslužnih djelatnosti. Ali upravo u tom sektoru tradicionalno nisu bile potrebne ikakve kvalifikacije od visoke vrijednosti, a financijska naknada je sukladno tome na niskoj razini. “Grčka mora postati visokorazvijena industrijska zemlja”, stoji u zaključku Kielskog instituta.

Također treba konstatirati da zemlja unatoč kreditima, politikama štednje i privatizaciji javne infrastrukture postaje siromašnija iz dana u dan. Investicije u Grčkoj koje povećavaju kapacitete negativne su od 2011. godine. U prvoj polovini 2014. godine, osnovni kapital se smanjio za dodatnih 12 posto bruto domaćeg proizvoda. Gospodarski potencijal zemlje se i dalje smanjuje.

Grčka se može ponovno podići na noge ako uspije zaposliti svoju djelomično visokokvalificiranu radnu snagu. Uz to ide zaustavljanje privatizacija, poticanje javnih i privatnih investicija, kao i kočenje tendencije stanovništva da se iseljava.

U zemlji danas postoji milijun manje zaposlenih osoba nego 2008. godine. Bijeda je dovela do toga da su tisuće Grka napustili svoju domovinu posljednjih godina: prema jednom izvještaju Europske komisije iz 2013. godine, radi se o sveukupno 52.000 ljudi. Posljedica toga je da je siromaštvo drastično poraslo. Svakom trećem Grku prijeti siromaštvu, godine 2012. od Grka s najnižim prihodima (donja petina stanovništva) njih 11 posto odreklo se medicinskog tretmana iz financijskih razloga, dok je 2008. ta brojka bila 7 posto (u ostatku EU bilo je to 4,5 posto u obje navedene godine).

Grčka se mora ponovno ekonomski podignuti na noge. 

Samo ako se zaposlenost obnovi modernim stvaranjem vrijednosti – a to grčkoj vladi ne može poći za rukom bez javnih investicija i programa – može se okončati humanitarna kriza (siromaštvo i podrazvijenost).

Druga teza: Otpis dugova ne uklanja probleme

Otpis dugova cilja na održavanje postojećeg državnog zaduživanja. Takav otpis ne bi mogao niti staviti po stranu središnji uzrok grčke bijede, naime manjkavu konkurentnost i tendenciju k daljnjem sužavanju ekonomije, niti direktno dotaknuti srž problema oštećenih i umanjenih procesa društvene reprodukcije. U središtu rješenja mora stajati ponovno oživljavanje ekonomije. Dok god se grčko gospodarstvo ne oporavi i ne postane konkurentno, zemlja će ustvari trebati kratkoročne zajmove, kako bi preko javnih investicija i ostvarenja dodatne potrošačke moći (mirovine, minimalna plaća) oživio tržište rada i domaću ekonomiju. Efekti prvog otpisa dugova 2012. godine su prenapuhani, ponovno korištenje istih metoda imalo bi iste efekte.

Treća teza: Solidarnost mora doprinijeti donošenju prijelaznog rješenja

Čak i nova grčka vlada treba privremene kredite koji bi nadoknadili dosadašnje pakete pomoći Trojke iz EU-a, ECB-a i MMF-a da bi kupili vrijeme, jer trenutni program pomoći istječe krajem veljače. Nova vlada odbija prosto produljenje starog sporazuma zajedno s u njemu sadržanim zahtjevima za štednjom i reformama. Vodeća osoba Europskog stabilizacijskog mehanizma, Jeroen Dijsselblom, isto je tako postavio rok do 16. veljače da se vlada pokori zahtjevima da se provedu daljnje mjere štednje zajmodavaca.

Razmišljanja nove vlade o prijelaznom rješenju odnose se s jedne strane na ono što tek dolazi na naplatu – konkretno na 1,9 milijardi eura koje su centralne banke Eurozone uzele trgovanjem grčkim državnim obveznicama. S druge strane, Grčka nakon tekućeg Trojkinog programa pomoći mora primiti još 7,2 milijarde eura, ako se bude držala zadanih rokova. Ustvari vlada želi da se zajmodavci odreknu potraživanih daljnjih rezanja socijalne potrošnje. Osim toga vlada želi izboriti ustupak od drugih zemalja-članica i ECB-a, smjeti izdavati daljnje mini-pozajmice (takozvane T-Bills, državne zajmove s kratkim povratnim rokom) – dosad je Grčkoj bila određena gornja granica od 15 milijardi eura.

Toj želji za proširenjem kratkoročnih zajmova za pokrivanje kreditnih obveza dosad nije bilo udovoljeno. K tome, vijeće ECB-a je odlučilo da više neće prihvaćati grčke državne obveznice kao jamstvo za kredite iz euro-sistema. Time je još više ograničen pristup banaka u zemlji sredstvima ECB-a, jer u pravilo tek u ograničenoj mjeri raspolažu drugačijim jamstvima koja odgovaraju rejting zahtjevima ECB-a.

Nacionalna emisijska banka ipak može izdavati kredite u slučaju nužde, takozvanu Emergency Liquidity Assistance (ELA). Međutim, Vijeće ECB-a može i u tom slučaju staviti veto. A bitan nedostatak ELA zajmova je da su uvjeti mnogo gori nego pri izdavanju dosadašnjih kredita. Hoće li daljnja likvidnost grčkih banaka biti osigurana, samo uvjetovano ovisi o parametrima u kojima djeluje vlada u Ateni.

Ako ne uspiju postići sporazum o “premošćivanju” koji bi prevladao naloge za mjere štednje i liberalizaciju, grčka vlada bi morala u veljači pribaviti još oko 2 milijarde eura za otplatu kamata i povratiti 1,5 milijardi eura kredita MMF-u. S obzirom na bjelodanu nevoljkost zemalja-članica Unije da pristanu na takvu privremenu pomoć, kao i na ustrajan odljev kapitala iz grčkih banaka, međunarodne rejting agencije su još snizile klasificiranje kreditne sposobnosti zemalja u krizi. Došlo je do “prilične nesigurnosti” u mogućim posljedicama neprestanih pregovora između Grčke i njezinih europskih partnera.

Grčka vlada odbija tu tvrdnju. Ima dovoljno novca da može osigurati državna izdavanja tijekom trajanja višemjesečnih pregovora sa svojim europartnerima, neće doći do krize likvidnosti za vrijeme pregovora, rekao je zamjenik ministra financija Dimitris Mardas. “Što ne znači da nakon toga ne bi moglo doći do problema.” Ali se ne radi o tome da pregovori traju do svibnja, “no i u tom slučaju ćemo prikupiti dovoljno novca”. I predstavnici EU-a povećavaju pritisak Dijsselbloem je jasno opovrgnuo ostvarivost grčkih želja: “Nećemo izdati kredite za premošćavanje financijskih poteškoća.” Atena ima vremena do 16. veljače da osigura ispunjavanje obaveza Trojke. Inače bi zbog neophodnih donošenja odluke o pristanku u više nacionalnih parlamenata bilo krajnje teško produžiti kredite pomoći koji istječu krajem mjeseca.

Vremenski okvir za sklapanje kompromisa je veoma uzak. Trenutno zemlja može održati vodu iznad glave zahvaljujući kreditima centralne banke i u proračunu i socijalnim fondovima. Daljnja mjera bi bila uvođenje kontrola prometa kapitala prema uzoru na Cipar kako bi se zaustavio odljev kapitala u inozemstvo. Sve to ipak ne bi moglo sakriti činjenicu da bi morali iskamčiti prijelazna rješenja od Njemačke, ali i drugih zemalja Europske unije. Dramatična situacija i jasna podrška grčkog biračkog tijela iziskuju prihvatljiva rješenja koja otvaraju nove mogućnosti.

“Kraj terora” ne bi se odnosio samo na ljude u Grčkoj - koji su se odvažili na otvaranje mogućnosti alternative politikama štednje, rušenju demokracije u autoritarnom kapitalizmu (uostalom, ne čine to samo za svoju zemlju!), daljnjim katastrofama - nego se ti napori poduzimaju kako bi u Njemačkoj i drugim zemljama Zapadne Europe u doglednim vremenskim razmacima došlo do promjene politike, do podrivanja postojećeg sustava.

Dovoljan je to razlog da se kroz analizu i akcije pojača politički pritisak kako bi se ostvarila prihvatljiva rješenja za Grčku – minimalna rješenja bi bila produženje rokova i sporazum o pomoći za prevladavanje financijskih poteškoća.

Objavljeno 8. veljače 2015. godine u časopisu Sozialismus.

S njemačkog prevela Marija Ćaćić



Bilješke:

[1] Klaus Schrader, David Benček i Claus-Friedrich Laaser; Greece: How to Take a Turn for the Better, Kiel Institute for the World Economy, siječanj 2015. godine.