#440 na kioscima

12.12.2014.

Darko Šeparović  

Kamo vodi Travelling

S mladom zagrebačkom kantautoricom razgovarali smo o netom izašlom prvijencu, inspiracijama za album, konceptu, viziji, karijeri


Tvoj EP Days Of Innocence naišao je na odličnu recepciju kod publike i medija, u međuvremenu si održala niz koncertnih nastupa po Hrvatskoj, upravo ti je izašao album prvijenac Travelling. Koliko je trajao rad na albumu i kako su pozitivne kritike pomogle ili odmogle tijekom rada na albumu? 

Studijski dio, tj. samo snimanje albuma, trajao je oko tri mjeseca, uz naravno neke manje stanke jer se nije snimalo svaki dan, a sam materijal je nastao tijekom zadnje tri godine. Album je tako presjek dosta različitih faza, što opet nije ništa neuobičajeno za debitantski album. Samom snimanju su naravno prethodile probe i pripreme aranžmana. U svakom slučaju, proces koji je opet teško svesti na samo tri mjeseca ili opisati s tri godine rada.

Mislim da su mi pozitivne kritike pomogle jer su me potaknule da dalje radim na materijalima i nastupam. Isto tako, dobiti konstruktivnu kritiku, pogotovo od ljudi čije mišljenje cijeniš, izvrstan je način stvaranja šire slike o svemu. Na kraju se ipak sve svede na to da sama moram biti zadovoljna onime što napravim i ono što je meni dosta važno, da osjetim kako nisam zapela na jednom mjestu, bar ne predugo.

Album si najavila pjesmom Scars koja te predstavlja u dosad neviđenom svjetlu: ta se pjesma razvija od polaganog vokalnog uvoda nakon čega slijedi neočekivan ritmični nastavak popraćen bendom. Zašto si odabrala tu pjesmu za najavni singl i najavljuješ li tom pjesmom mogući smjer u kojem će se tvoja glazba dalje razvijati?

Pjesma je odabrana kao singl jer mi se činila najprimjerenijom zbog doze dramatičnosti koju ima, a vjerujem da ona i prilično dobro predstavlja dio pjesama koje su nastale u zadnjih godinu dana te samim time sumira tu fazu rada. S obzirom na to da je prvi album uvijek drugačiji i stilski češće opširniji od ostalih albuma, jer često i nastaje kroz duži period, neizbježna je i veća “varijabilnost” debitantskih radova. Samim time, bilo bi teško svesti album na jednu pjesmu koja bi ga idealno predstavila.

Činjenica da je Scars drugačija od dosadašnjih pjesama povukla je za sobom i snažniju najavu za sam album. Ne bih rekla da je to nužno najava budućeg rada, već više preslika trenutka u kojem je nastala. Dosta mi je teško reći u kojem smjeru ću dalje ići jer bi to značilo definiranje nekih granica prije nego što uopće krenem raditi na novom materijalu, a to ne bih željela.

Pjesme na albumu atmosferične su, smjenjuju se oluje, oblaci, melankolija djetinjstva, opisi nekih sretnijih mjesta. Što bi nam kao slušateljima naslov albuma Travelling trebao sugerirati? O kakvom ili kakvim je putovanjima riječ?

Travelling je zbroj mojih osobnih “lutanja” kroz odrastanje i sazrijevanje, oslobađanja nekih vlastitih “duhova” i analize nekih meni lijepih trenutaka i odnosa. Sve pjesme koje se nalaze na albumu moji su osobni doživljaji ili sanjarenja o određenim trenucima. Ali uvijek ostajem pri tome da bi nečije shvaćanje značenja trebalo biti nenametnuto, barem onoliko koliko može biti. Svi imamo naviku personalizirati glazbu koju slušamo. To je prema mojem mišljenju potpuno u redu jer predstavlja jedan od glavnih načina da se povežemo s njom.

Pjevaš isključivo na engleskom jeziku. Je li do takve odluke došlo zato što većinu glazbe koju slušaš dolazi iz engleskog govornog područja ili je to način da se približiš publici izvan granica Hrvatske? 

U trenutku u kojemu sam krenula pisati prve pjesme većinom sam slušala glazbu na engleskom, a s obzirom na to da je stvaranje glazbe i neka vrsta reprodukcije onoga što vidiš ili čuješ, pogotovo u samom početku, tako je i engleski bio odabrani jezik. Uz to, tada nije postojala nikakva želja da te pjesme čuje itko osim mene i ako se ne varam, prve uratke nitko ni nije čuo do danas. EP je bio objavljen na jako ležeran način i moja očekivanja vezana za njega odnosila su se na to da će ga čuti vrlo malen broj ljudi u mojoj okolini. Približavanje publici izvan granica zahtijeva puno, puno više od samog engleskog jezika, iako je engleski jezik definitivno bitan faktor. 

Odrasla si i živiš u Zagrebu, tvoj “dnevni” posao u potpunoj je suprotnosti s poslom glazbenika: naime, po struci si biologinja i radiš u mikrobiološkom laboratoriju. Unatoč tome, motivi takve svakodnevnice nisu dominantno prisutni u tvojoj glazbi. Je li ti glazba način da se očistiš od svakodnevnog taloga? Možeš nam reći nešto više o svojim razlozima za stvaranje glazbe? 

Nekad mi glazba pomaže da se izmaknem i malo odlutam ili ako se radi o nečemu lijepom i/ili melankoličnom, “iskoristim” je da taj osjećaj dodatno pojačam. Dosta uživam u samom procesu traženja načina da stvorim pravu atmosferu, i tu ću češće posegnuti za motivima iz prirode ili se fokusirati na odnose, barem je tako bilo na ovom albumu. Što se tiče svakodnevnice, iskreno, ni ne mogu pisati baš o svemu. Inspiracija dolazi sa stvarima na koje emotivno reagiram, tako da je moguće da do sada nije bilo dovoljno jakog okidača koji bi me potaknuo da idem i u smjeru svakodnevnice s posla. Ne znam, možda je to i stvar vlastitog usmjeravanja u iznošenju tematike jer ne mogu reći da sam izdvojena od toga i da me ne dotiče. 

Kantautorska scena u Hrvatskoj trenutačno ima niz interesantnih imena. U jednom intervjuu i sama si komentirala taj fenomen i izrazila začuđenost da je “sve to buknulo odjednom”. Kako sada, kada si i sama dio te scene, gledaš na svoje početke bavljenja glazbom? 

Pa mislim da sam bila dosta izgubljena u svemu tome. I nedefinirana, u smislu da stvarno nisam dovoljno znala o svemu tome, pogotovo o odnosu s publikom. Opet, lijepo mi je pratiti i promjenu vlastitih stavova i sazrijevanje kroz zadnje dvije godine. Mislim da sam dosta opuštenija u načinu na koji pristupam glazbi i samim time lakše mi ju je raditi.

Kakvi su ti daljnji planovi oko promocije albuma? Spremaš li neku turneju i hoće li ona uključivati bend?

Promocija je započeta u Beču na festivalu Waves, a sljedeći je korak nastup u Tvornici 24. listopada. Jako sam zadovoljna dosadašnjom reakcijom publike u Beču što me onda naravno motivira za dalje i zato se iskreno nadam da će biti još prilika za nastupe vani, a čak i za turneju izvan Hrvatske. Što se tiče nastupa s bendom, on nije stalna opcija i ovisi o samim prilikama i mjestu gdje ću nastupati. Mislim da je ovakva glazba zahvalna za obje opcije nastupa, što mi i odgovara jer ostavlja određenu slobodu i prostor za varijacije prilikom nastupanja.

preuzmi
pdf