Kroz papir tijela

Personalni vlak na liniji Sibiu-Braşov

Starac s dugom, dugom bradom ispruženom po nebu

za koji tren

položio je svoju glavu na jastuk

pokazujući svoju ćelavu lubanju

nakostriješenu obrvu i ravnu liniju nosa

Pokazujem oblak Raduu

no on u njemu vidi nešto drugo (ili ništa)

Ne djelimo isti izraz oka

On i Dodo nastavljaju razgovor na rumunjskom

Starac-oblak podsjetio me je na izložbu fotografija

o Albertu Schweitzeru

i njegovom radu u Africi

u Evangelističkoj crkvi u Sibiuu

na izložbu okruženu kamenim likovima s grobnica

pod budnom paskom drvenog Isusovog torza

kojeg pridržavaju dva anđela potkresanih krila

S tih crno-bijelih fotografija

u prostor eshatološkog karaktera

bridjeli su prizori gladi ispucale zemlje bolesti i rezignacije

Ljudi kao materija patnje

čista sublimacija energije

praćena orguljaševim improvizacijama

Groteskna tijela okoženih kostura i uvijek isti izraz patnje djeteta

tijela žigosana tifusom i leprom

kolerom

I onda ta fotografija starca koji umire na Sweitzerovim rukama

njegovo lice

njegove oči

spokojno upijaju ništavilo

u polutami skromne kolibe

u sjeni sućuti

njegovo lice

njegove oči

tako izražajan pogled spokoja

a možda je to samo igra sjen?

željeni privid

uhvaćeni tračak ne-trajanja

ne i umiranja

možda

no prva impresija pogodila je ciljano

postala KORIJEN

korijen cijelog svežnja osjetilnih podražaja

Oni se rasprskavaju kako stupam na vrh tornja katedrale

s kojeg promatram

šaroliko crjepovlje tog velebnog/velelepnog zdanja

i staru jezgru

ovog meni tako dragog grada

koja me neodoljivo podsjeća na Prag

Kad smo prolazili pored duševne bolnice

ispred koje su paradirale hospitalizirane individue

spopala me želja da iskočim iz taksija

i ostanem

na kaldrmi i asfaltu na vlastitoj koži oćutjeti dodir grada

Nisam obišao niti Bruckentalov muzej (ponedjeljkom zatvoreno)

ni vidio to lice

te oči

koje tako sladostrasno uznemiruju Raduov estetski nerv…

Osjeća se židak miris urina

pomiješan s kiselim vonjem lažne kože sjedala

Dodo sluša Rage against the machine

i uživa u oblinama djevojke ispružene na sjedalu preko puta

Radu pokušava da spava

ja pokušavam da čitam

Vrijeme protiče u skladu s mirnoćom okolnih polj?

zaustavljenih u platna

koja vise na bočnim stranama kompozicije

Još jedan zvižduk sužava razdaljinu

A onda, citiram:

We had been attending a childbirth and it dragged on and off for sixteen hours. Finely it started to come – gray, slimy, cold – out it came – a large human frog – an encephalic monster, no neck, no head, with eyes, nose, froggy mouth, long arms. (The bird of paradise)

Negdanji isusovački univerzitet u Aiudu

prvi kat na lijevo

ulaz 10 000 leia

prostorija srednja

ogromna vitrina na desno u donjem lijevom kutu

tegla ispunjena formalinom

u njoj novorođenče –

žaba

mi neispavani mamurni u bunilu

Zašto me takav splet događaja (veza: knjiga – život) sljeduje

par sekundi prije nego mi je Dodo trzajem očima

skrenuo pažnju

na jedre djevojčine grudi koje su doslovno ispadale iz grudnjaka

On je sav među njima

Ja mjesto grudiju vidim teglicu na dnu sobe

koja se utiskuje u nježnu kožu sjećanja

Osim toga i umor me svladava

pomiče svijest u pozadinu

osjećam ugodnu utrnulost osjetil?

spokoj

mirnoću

Tijelo gasi suvišne funkcije da bi se održalo budnim

da bi pregorilo pa nastavilo

Nakon ovog trebaće mi piće:

alkohol čuva vrijeme zarobljeno u tijelu

kao i ono lice

one oči

kroz papir tijela

Probudio sam se u konjskoj utrobi

željan neke iracionalne topline;

poznati dragi vriskovi produbili su prisutnost jutra.

Utroba je još topla i vlažna

i ja sam cijelu noć sanjao da sam u maternici;

može se reći da sam se ponovno rodio,

možda ponešto iskusniji, ali svakako djetinjast.

Kapci su mi ljepljivi, kosa mi je mokra i ušljiva.

Prezirem smrt jer me ne uzima,

proklinjem život jer mi se ruga;

o ocu, bogu, državi i naciji ne smijem progovoriti jer se gušim u brzacu psovki.

Ponavljam uporno jedan blesavi refren i mislim da mi je od toga bolje;

gledam u srušenu crkvu i divim se toj mjeri stvarnosti;

poneka ptica uznemiri kristale sleđenog zraka.

Razmišljajući o sebi prije godinu dana pomišljam na pištolj;

riječi sve teže i teže izlaze iz mene, osim kad sam u afektu.

Bezobzirnost i očaj su potirući elementi

sleđenih trup?l? zgrčenih lic? (pojave izrazito groteskne, smiješne);

sjetio sam se jedne beskrajno tužne ljubavne pjesme.

Svijet urušen u sebe izgleda veoma dirljivo;

zamišljam jedan davni čajnik, šalicu s pričom…

pojačava se miris rastopljenog meda u žličici –

postaje toplije.

Moram brzo umrijeti da ne obnavljam neobnovljivo.

UVOD

Poigravanje svjetlom;

gašenje i paljenje kadra, iskrivljavanje istog;

riječi koje govore i tijela koja nestaju.

Zakon: slučajnost.

Stvarnost: mašta.

(Mašta stvarnosti zakona, slučajno sasvim, zakon stvarnosti mašta.)

Riječi.

Moja čežnja za tvojim afektom/ odlijeva maratonsko maltretirani mozak/ šetnjom zaboravljenim sjećanjima./ Zar ih uopće ima?

Bila je nedjelja ujutro i bio je USKRS

Rano ujUTRo

utrnuo sam bijo

UtrNulA si noćno SVJetlO

stigli smo zajedno u tu zgradu

bila je ispunjena gomilom razbacanih studenata/-tica

sjedili smo na stepenicama

gledao sam studenticama koje su nosile suknje između nogu

ti si me ismijavala

dok sam se ja napaljivao

potom si nestala a trebali smo sjesti za neki stol

jer sam dobio rezervaciju od jedne prijateljice

tražio sam te jer nisam htio biti sâm

kao što ti nisi bila sama

s nekim ili nekom svejedno

pijani prijatelj mi je podsmješljivo rekao

„sjedni s nama, nema smisla da je tražiš“

znam!

izišao sam ispred zgrade u poveći park

s polustoljetnim (i više) stablima plafonskih krošanja

nosili su nekakve sanduke

dok su nekakve sanduke odnosili

nepregledna gomila lic? tištila je moje srce

uske stepenice vode do omanjeg parka

tu su je pokušali silovati

ta uskoća je djelovala čudno kad sam utrčao na čistinu parka

no to me nije omelo da ih krenem tući

odnekud je doletio jedan prijatelj

čitav događaj ubrzo je razmahao svoja pokisla krila

samo prašina i tišina

moj povik mrtvom susjedstvu

potom sam se sjetio da sam čekao da je počnu silovati da bih reagirao

čekao sam izvjesnu promjenu u njezinim kricima

RAZRADA

U jezičnim kovačnicama kuju se zvijezde riječi.

Sklopljene ruke iznad moje glave nisu moje./ Čekajući katarzu dočekat ćeš strast./ Ispod čitave gomile važnijih stvari/ pulsirat će moj podraženi ud.

Podražena sjena poraznog događaja

u sjenci važnijih zbivanja koje bi htjela zadržati u sebi

Nikako dijete

To nikako

UVOD

Faux pas

dražestan uzorak na tamnocrvenoj pozadini zavjes?

me je nadražio

moja konteso

vi neosjećajna španjolska nevaljalice

napasnice

i besramnice

po vašem bijelom pergamentu

ispisujem jedan beznačajan događaj

prepun sporazumnih osmijeha

zadrkane posteljine

pljuska

i sulude autobusne vožnje

sa zamagljenim staklima

prema nigdje

već vidim kako nas će naše potomstvo

prepiliti izbezumljujućim bugarenjem

jer sam neosjetno zbrzao iz sebe

postoji samo jedno

čime sam ja to zaslužio?

moja zavojita radnjice

u ovom rascjepu vremena ja želim s vama

kristalno biti jasan

zato ću i reći

vas da želim opet

Sideshow (Calexicoto or eternal mind gap)

Još od jučer krenuh šalicom tražiti toplinu,

koju kasnije gutah satima,

al’ iz druge čaše i na drugom mjestu

(dok stajah ja i drhtah opažljivo).

Uzviknuh:

kako duboko se osjećah

izgubljen u tvojim riječima

u kojima stekoh svoj konačni oblik,

pa dobih krucijalan otisak na mozgu!

Onda kada, pred zoru, zakunjah,

istrošen od silnog alkoholoziranja,

shvatih da ću možda i umrijeti:

kad mi alkohol izbije na zjenice,

kad me obuzme raskoš ludosti i lucidnosti,

kad se osjećaji izoštre do oštrine rezanja svjesti

i kad srce zaboravi kako muklo tuče.

Smrt bi sad, uostalom, bila olakšanje

(Gledaloto ili olakšanje,

predstavljam si izbor.

Pomirujem ih. Pulsiram. Letim

usporedo s anđelom koji svira gajde

iznad utrnule glave starca. On na kraju kaže:

Poanta? Nema je?! Nema je!?).

Biranje u određenom trenutku izaziva aluziju,

a tvoji prsti na lubanji su sjeta

i ne želim da me više uznemiravaš,

mada nemam prava tražiti to,

svejedno… 

(Cijelu noć nisam oka sklopio,

samo je jedan predmet ogromne gustoće,

koji nosim još od djetinjstva,

u meni neprestano rastao.)

Kaligadudula

Niz noge mi se cijedi surrealistična pevaljka.

U tmasti kovitlac dima bačen joj je disk u glavu,

pa je, spaziv prvog (mene), poletjela mu u susret

zaboraviv raskopčati antikorozivni prsluk-kredenac

i iz lijeve dojke-fijoke izvaditi svježe ubrani

jaglac-mikrofon,

tako da su svi zvučni valovi-izlučevine

ispadali iz njezinih usta-vulve

samo po meni-nemenikući…

…op-diri-diri-sa-sa,

op-diri-diri-sâ,

op-diri-diri-sa-sa,

op-diri-diri-sâ;

tuš.

Moj te limo Soli vada… itd., sve u nadi

da će taj (ja) rastvoriti nabreklu opnu očiju

i upiti želatinastu cijeđ –

o, kakav kraval.

OSOBNA KARTA

Miodrag Vučinić student je treće godine kroatistike na Sveučilištu u Rijeci.