Kukci su bačeni iz Raja u Pakao

Svemir

U ovoj kući kukci se okreću naopako. U prostoriji smo rođak i ja, djeca, dosadno nam je, pada kiša ubrzanih insekata i roditelji kažu da ne možemo izaći. Oni padaju s neba i ulaze nama kroz prozor. Rođak i ja tada biramo najzdravije i gađamo se njima. Kukci su zacijelo bačeni iz Raja u Pakao. Oh, proklete li sudbine!

Mi njihov jezik ne poznajemo i oni se u ovoj kući okreću naopako. U paklu smo rođak i ja, djeca, dosadno nam je, pada kiša ubrzanih insekata i roditelji kažu da ne možemo izaći.

Osobitost

Došla je buba na rezove. Dakle, postojali su trenuci u kojima nje nije bilo. Ti trenuci su nama, koji smo se našli u prostoriji, bili zanimljivi. Mirko je disleksičar i nije je htio gledati. Kad bi je gledao to bi značilo da nije disleksičar i svi bi mu zaboravili ime. Ili prezime. Ja sam mu zaboravio ime psa. Glumio je da ga to vrijeđa, želio je prikriti svoje lice. Pas je sličio na Mirka. Pas uvijek sliči vlasniku. Pas vlada svijetom. Buba na rezove se pojavljuje u svako petoj slici. Peti put se ne pojavi zato što smo u Europi. Ali to je rekla samo meni i u prostoriji to nitko drugi ne zna. Rekla mi je i da su se muhe urotile protiv pauka. Nisam znao da je to moguće. Buba na rezove krenula je prema zidu i tad sam shvatio da izgleda kao figure na starim videoigrama. Počeo sam se glasati poput majmuna na plantaži banana i ostatak prostorije se solidarizirao sa mnom, osim Mirka. Mirta, primijetio sam, također nije solidarna. Njoj je zasmetalo što vrijeđam Mirka, a i uopće, smatra me kretenom. Ona je jedna od onih koje se ovlaže kad brane slabije ili stanu u prkosnu manjinu. Moram priznati da se i meni ponekad diže pri takvim akcijama, ali ipak preferiram stati sam za sebe. To je isto jedan od razloga zašto me Mirta smatra kretenom. To je možda i najveći razlog zašto me ona nepodnošljivo privlači. Buba na rezove ima neki čudan program u glavi. Rekla je da joj donesem mnogo obogaćenog mlijeka jer mora brzo narasti i pojesti Josipa. Mislim da je prenaglila. Josip je imao težak život ili kako on kaže svojim nepostojanim glasom: “Prošlo je sve u redu.” Priča se da ga je shrvalo kad mu je djed umro.

Odjednom, buba na rezove se okrene od zida prema meni, priđe i reče: “Hajde Nikola, kaži ti meni kako tebi ne dosadi postojati potpuno unutar svakog djelića sekunde. Uostalom, možda ti ne poznaješ umora, ali barem nađi obzira prema vremenu koje mrcvariš sve ovo vrijeme. Gnjaviš svemir svojim pretjeranim postojanjem...”

Više je nisam trebao slušati jer sam shvatio da ću se i ja pojavljivati svako petu sliku, a peti put neću jer sam u Europi. Bio sam zadovoljan tom odlukom. Izgledalo je da sam i prirodne pojave poprilično zadovoljio. Jako sam se zadovoljio. Ali sad shvaćam da je buba na rezove bila zanimljiva samo meni, a do te spoznaje sam došao kad su mi ljudi u prostoriji rekli da odlazim jer sam iritantan. Takva situacija nije ona s kojom bih trebao biti zadovoljan. S druge strane, Mirta će zasigurno poći za mnom.

Točka prljave sobe

Hvata me muka od onih kupovnih kolača. Ne mogu zaspati. Da nižem riječi koje označuju očaj? Ni slučajno. Jednostavno ću se diviti papirima koji su nečijim umijećem zauzeli svaki kutak sobe. Zbog njih me boli glava. Da, da, ispod njih se skuplja prašina, a ona nije zdrava. Moram baciti papire. Ali, dakako, zadržati one važne. Njima ću obrisati stranu koja dodiruje pod, zatim ih uredno složiti. Zatim očistiti pod. Da, čim se probudim i doručkujem.

Deložacija

(Zidari zidaju zimzelene zidine

Vječnost veselja

Tugovanja)

Priznajem, bio sam naivan

Tražeći kupinu kraj otpalog lišća

Preostaje mi jedino da iscijedim svoju velebnu dušu u

Mlaz zidara

Mazni, istorazni

(Zidari zidaju zimzelene zidine

Vječnost veselja

Tugovanja)

Pritiskah kao mrave u djetinjstvu

Fotone na koži

Pritisnuh ne samo kožu nego i čitav um

I razmišljah o kontraevoluciji

Bogu kao Bakteriji

Strašan tok misli na plaži

Pušim

Pokraj buba pokraj mora

Crven dim kotao u grlu

Oblačna grana iznad moje glave

Iznad

Dima ispod i ispred

Iznad

Oblak

On kišni i prozračni

Ja gubim rukopis

X

Majakovski je trinaesti apostol

Ja?

Tonući prema žalu

U žalu

Tonuće žala postade očito

Omaterijalizirano

Ne gasi se

More iza otok

Sirene, bude se i plivaju

Hrču

S utokom

U toku stvari

Podvojena ličnost

Pomaknuta. Izmaknuta.

Golema buba ulazi u uho i proždire mozak!

Malena

Ticala

Otkinite ih, o zeuse!

Čuo sam policiju

U njih su sirene

Hahahaha!

Pokrijmo se žalom

I bubama

Vijugavo je

Um ne staje?!

Utopimo se žalom

I bubama

Kukac je strašniji od lava

Pa to se već znalo

Prisutni

Lav je strašniji u africi

Žalo vazda šumi

Loži se

Na moju izmrcvarenu kožu

U suton

Staričino lice miluje

Buru na nebu

Otvoreno more čeka

Mornarsku samoću

Djeca pronalaze u

Šakama igru a suton umije sve to da skrije

Starost mladost slabost radost jad

Osti

I slute se purpurni osmjesi neba i mora

Kao što je slutnja dobra

U suton, oh suton!

Uvijek pokoju zvijezdu

Za sobom ostavi

Pomisao

Evo kiša je

Ptice ne lete

I nema apsolutno nikakve šanse da me zamijene

S nekakvim doktorom ili maršalom

Evo kiša je

Na primjer zdrava

Za kosu a ipak

Na njoj ili

Pod njom ili oko nje

Vidjet ćemo samo zaljubljene i lude

Općenito pijane

Evo kiša je

Kiša od riječi

Miluje kožu

Auti na cesti

Nekoliko njih i

Skakuću žabe

Četiri zgažene

Puži također i

Evo sna ženi

Kroz radio na cesti

E26

Zadirkivanje slučajnosti

Slušam i pijem

Slušam pjesme

Pijem vino

Misleći da stavljam šansone dobio sam nekakve nove Francuze s basom

Uopće ne razumijem zašto? Više nemamo domaće vino

Ne mogu ustati

Ne mogu isključiti ove bezveznjake

Ne mogu obrađivati vinograde

Slušam i pijem

Zalit ću vinom parket da poludi

Da susjedina biljka uvene. I ona sama

Slušam loše pjesme

Pijem loše vino

Iz treće sam pogodio ključ

Dakle, vadim ključ, probirem. Jedan se čini poznatim, nekako prikladnim za ovu bravu. Ulazi. Uđe. Ne ide. Trzam lijevo, pa desno. Da, petnaest puta. Lijevo pa desno. Ako dovoljno usporite trajat će tri minute trideset sedam sekunda šezdeset četiri stotinke. Da, tri minute trideset sedam sekunda i šest desetinki. Šest cijelih, četiri komadića. U jednom trenutku, kad se obučem i izađem. I krenem ugodnim putem. Tad se nešto desi, a ja pomislim: “ O Zeuse, da me barem nisi nagovorio da obučem ove tijesne hlače. Mijenja se hod. Mijenja se put. Plavi i zeleni predmeti mijenjaju boju. I čovječnost skupa s njima.

Slušam i pijem

Paradokse na rođendan

Svijet pod tapet

Um u rum

Svijeće

Izgasio sam sve isprve