#440 na kioscima

26.9.2013.

Darko Šeparović  

Ljubav prema strojevima

PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj Algoritma i Zareza
za neobjavljene prozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starosti


lakovi, nepoželjni susjed

noć reži bacaš joj kosti neprospavanog

jutra da utihne ispod stola. dlanovi nacrtane

raskrsnice, riječi kao pljuvačke padaju iz kreveta

na pod, nezapisane grudice brzo okopne. treba se

sakrivati od starijih njihovog sjećanja na sve te stvari.

kupim bijele razmake sigurnu udaljenost između dva

automobila u koloni. nakon svakog vlaka postoji čovjek

koji je zapisao kako vlakovi prolaze. ti ljudi obično imaju

dugačke kapute. privikavam se na vlakove žedne generatore

njihova nepresušna buka rani je Coltrane u ušima znalaca.

najljepše pećine imaju samo jedan izlaz nabubrele zidove

poput kore mozga. večeras nema konduktera da nam

poništi kartu moraš me uhvatit za ruku ako ćemo zajedno

izići van.

Morski pas je najbolji kućni ljubimac

gurni svoju ruku u moje duboke džepove

unutra je samo korozivni žal na kojem su

sinoć morski psi oštrili zube

oko nas još jedna uspješna turistička sezona

nijedna majka nije izgubila dijete par estradnih

zvijezda je dobilo ozbiljan celulit

to je neupitno poput vremenske prognoze ili osmrtnica

na zadnjim stranicama novina

ako pronađu još nafte u planinama hoće li to

riješiti naše probleme pritisak podova iznajmljenog stana

nikada nećemo razumijeti mehanizam ključanice postoje

dva ključa ili više nijedan dovoljno dug da bi postao oružje

spakirajmo ljetne utege pobjegnimo u nečiju

nerastopljenu masnoću na bedrima

naše hrapavo more

Dno

priđi malo bliže između nas su samo ljudi, pridruži se večeras

našoj brigadi sakrit ćemo se u podzemnim garažama na armiranim

jastucima nebodera. svi smo nabijeni poput bakrenog namota

elektromotora svi smo slabo prokuhana riža u neprobavljivom

vikendu.

ti tvrdiš; ovo dno mora negdje prestati. napokon shvaćam brzinu

to je kad kiša potamani urod pšenice dok strašila na oranicama imaju

previše rupa na šeširima, iznad nas visi ubojita mehanika

vode. nema revolucija, samo  izleti iz kojih se djeca vraćaju sa svojom

djecom. naše koračanje je raštimano kao i grad kojeg su pojele stolice.

ovo dno treba prestati, napokon se izliti da razvodni

ocean ako već ledenjaci nisu uspjeli.

Brodogradilište Š9

naš blues večeras

su dvije duge

prašnjave godine

u kojima smo bili

poput radnika

u

brodogradilištu koji

bruse sve spojeve i

rubove da ne bi

rastvorili kožu

na trenutak prekinuli

putovanje

velikim bijelim cruiserom

na čijoj smo palubi

voljeli misliti da ležimo

i čudimo se

podnošljivoj svakodnevnici

u kojoj se stariji parovi

drže za ruke

operacije sretno završe

a sve među ljudima i stvarima

tako je uredno posloženo

da nas iritira kao i vlak

koji svako jutro u 6.04

prevozi naftu za tankove

teških brodova

daleko izvan ovog pospanog

jutra negdje pingvini

umiru.

bjeloglavi sup jede iz ruke

obećali smo da nećemo

ovdje ostati nasukani a vidi

nas sada iz tvojih dugih prstiju

cijedi se cementno mlijeko

zgrušnjava prvo obalu i stijene

zatim nas dvoje koji širom

otvorenih očiju gledamo

bjeloglavog supa kako jede ovcu

kako se malo kasnije

utapa u moru on je

imao 10000 godina vremena

da nauči plivati

mi imamo puno manje

izgubljeni među truplima životinja

sigurno ćemo pronaći nešto toplo i oštro

povratnu  kartu

nož u tvojoj ruci.

bezkaratno zlato

gusari smo u gradu bez zlata

sve smo razdjelili izvukli

zlatnu armaturu iz toksičnih zubala bezvrijedne

krunice i mostove razmrvili u duboku tišinu

razasuli je po spomenicima arhitekture

napokon grad ima oseku zvukova iznad sebe

noć se skuplja u pregib u zgrčenu novčanicu

kojom ćeš malo kasnije platiti jeftini taksi

požuri, razbij staklenu čašu o pod jer uskoro ćemo

sve piti iz tetrapaka od bespovratne kartonske amalaže

raditi najoštrije mačeve koji nikoga ne ubijaju

ali poražene tjeraju u rasprodaju

krugova iz mlakih prstiju.

Gomila, petak

Ovo je valjda petak ili su isparile kapljice iz

podrumskih teretana da bi porodile kišu.

Grad je natovaren mirisom pekara, sinusoidnom bukom

oštrih potpetica, taksisti odmaraju na giljotini križanja bez semafora.

Ovo je svakako petak glave riba vire iz smeća poput nepoželjnih češera

na božičnom drvcu, iznutrice su zagasite i lijepe.

Jutros smo na ulicu iznijeli polomljeni klavir mrtvu tišinu iz stana

ostavili gomili popodneva.

Petak su modrice, pobačeno

dijete umjesto tetovaže.

preuzmi
pdf