#440 na kioscima

7.11.2016.

Vedrana Jukičić  

Ljubav umara

Pjesme sa Zarezovog i Kultipraktikovog natječaja "Na vrhu jezika" za najbolju poeziju autora do 35 godina starosti.


 

 

 

 

Apoteoza

 

Jesi li bio utvara ili tek sudbina na djelu

čudovišno što kola tijelom kao šaka zraka?

 

Samo malo, govorio si. Samo malo. I ništa više. I bi

samo malo. I to samo malo bi puno. Obuzimajuće.

Ljupko. Veliko i stvarno. Samo malo.

 

Jesi li bio božanstvo ili vizija

koja kaos uređuje kao matematičku tezu? Samo

malo, govorio si. Samo malo. I ništa više.

 

 

спа(с)ть

спа(с)ть, trebaš sna - ljubav umara, Ljubavniče i

boli, kažu skeptici.

Možda i boli kad plačeš za Orfejem,

Euridiko što se okrećeš na korak od cilja.

 

спа(с)ть, da ti stignem pobrojati ožiljke,

zapamtiti pore i prebrojati kosu,

pjevati tebi u leđa, Ljubavniče,

učiti tvoje jezike na koljenima.

 

спа(с)ть, Ljubavniče, ljubav umara.

 

 

Isto nebo

 

Isto nebo, ovaj je oblak obišao i tebe, Ljubavniče;

 

možda je kondenzirao s tvoje kože,

možda je prije toga bio kiša.

Možda se ipak pojavio ni iz čega.

 

Repetitor teleoperatera niknuo je u šumi;

možda je i njega rodila zemlja

dok je tigar zijevao, osmijeh se krivio,

predstava završavala, majmun umirao.

 

Isto nebo, Ljubavniče; isto, u drugoj boji, 

možda se ipak pojavilo ni iz čega.

 

 

Piće prije spavanja

 

Ikona nekog svetog boga trepće na zidu,

ona uronjena u plavi jastuk

zbraja i oduzima pića prije spavanja

koja je popila s ljubavnicima.

 

Na stolu se hladi kava, grije voda;

torba puna ničega čeka novi put.

 

Svečano i po protokolu mrsi kosu,

čeka da se svi probude

da se ima pred kim iskradati,

da netko primijeti da više nije tu.

 

Na stolu se hladi kava, grije voda,

ona uronjena u plavi jastuk

zbraja i oduzima pića prije spavanja

koja je popila s ljubavnicima.

 

 

Jedno jutro

 

jednog jutra probudit ćeš se i vidjeti sva svoja lica,

a jedno od njih će te, ljubavniče, vidjeti kao što te ja vidim i

zaljubit ćeš se u svoj odraz i ponovno u mene.

 

znat ćeš da je svaka tvoja križobolja bila i moja,

svaki gutljaj bio je i moj, a svaka tvoja ljubav i moja.

 

vidjet ćeš sebe kako sam te vidjela ja prvi puta:

u kafiću ćeš čitati novine,

reći ću ti da bih prije crkla nego pustila da me ti voziš kući,

 

divit ću se tvojoj erudiciji uz večeru sa gomilom nepoznatih ljudi, dat

ćeš mi mobitel i reći da se sutra javim na njega,

glumit ćeš nečijeg muškarca,

 

reći ćeš da nisi nikada sreo ženu poput mene,

pitat ćeš me možemo li se samo malo voljeti,

propustiti ćeš let zbog mene,

čekat ćeš da proplešem,

 

uplesti ću ti prste u kosu dok te budem ljubila nadajući se da živim blizu.

 

jednog jutra probudit ćeš se i vidjeti sva svoja lica,

mnoštvo će te gledati skriveno iza mnogih,

a jedno će te, ljubavniče, vidjeti kao što te ja vidim. i

zaljubit ćeš se u svoj odraz i ponovno u mene.

 

 

U takve dane

 

postoje dani koji sviću nedozreli

 

kao nedonoščad u zagrljaju igličaste magle

koja niti je rosa, niti kiša.

 

u takve se dane tražiš, ljubavniče kao

da sa sobom igraš skrivača,

vrtiš film i kronološki redaš svoju biografiju.

 

u mojoj je glavi toliko ljudi našlo spokoj.

 

postoje dani koji svanu, a ne svanu

i u toj se sivoj bjelini guše

kao kamenje što propada u vodu.

 

u takve dane, voliš se i mrziš, ljubavniče,

opraštaš si i kažnjavaš se,

proričeš sudbinu iz sjećanja rasutih u šalici kave.

 

 

Zbogom

 

U dalekoj zemlji gdje jezik se rađa,

jedna žena se oprašta, Ljubavniče,

oprašta se od svoje kćeri.

 

Njezino dijete, prvi puta na slobodi,

ljubi dječake koji vole dječake,

uz zvuk vatrometa u daljini,

 

uz sjećanje na parfem ljubavi svog života.

Toliko je života prošlo između jučer i sada.

U dalekoj zemlji gdje jezik se rađa,

jedna žena se oprostila, Ljubavniče,

oprostila se od svoje Majke.

 

Njezina je Majka, slobodna po prvi puta,

ljubi sliku svoje kćeri,

uz sjećanje na dar za svetoga Nikolu,

uz zvuk automobila koji je nekad davno darovala.

 

Toliko će života proći između sada i sutra.

 

***

 

Vedrana Jukičić rođena je na Silvestrovo 1989. godine u Slavonskom Brodu. Autorica je bloga Things About Stuff. Trenutno boravi u Londonu i u potrazi je za novim mjestom za usidriti se. Radi kao copywriter, creative writer, content writer i onakav-kakvog-ćeš-platiti-za-writing writer. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

 

preuzmi
pdf