#440 na kioscima

21.5.2014.

Alen Brlek  

Metakmorfoze


Napoleon opijen, razdražen medicinom absintha



Napoleon opijen, razdražen medicinom absintha,

zapali vatru u mojim plućima

i zapjeva rusku himnu

svaki put kad izgovorim tvoje ime.





Nakon oslikavanja reče - miris antidepresiva



Korin Ogata oslikava zastore u mojoj sobi

i govori o ženama kao kaligrafiji Svemira.

Ne znam kako mu objasniti da već je stoljećima mrtav

i da mi ne treba miris tvoje kose po zastorima.



Nakon oslikavanja reče “Miris antidepresiva.”

i izdahne vjetar u zastore.





Skice za aortu



1.

Na početku.

Lica.



2.

Nježnost kulminira u povijesti,

kada i dodir dobije putovnicu

i naglasak.



3.

Vrat je litica.

Latica.

Lastavica.

Njen portret lost adriatica.



4.

Ljubiti znači: ljubiti.

Misleći na prste Da Vinci

kako upoznaju tijelo

dok vladari spavaju.



5.

Grudi su mi prhke, i drhte

kao tetrijeb

kada sanja tane.



6.

Bolji svijet znači: shvatiti prste

prije povijesti

i pustiti krv.



7.

Ovi su oblaci, kao sada nas,

nekoć (po)kapali pustinje.





Dozivanje kiše za P.



Na poljima tvoje kože, od zapešća do pregiba lakta,

tisuće redneck-a sanja posljednju berbu pamuka.

Na tvoj su Cotton Belt stavljali lažne zvijezde

i nadvijali jednokratne oblake,

prokleti neženje i prostaci.



Na sjevero-istoku nepročitana povijest nježnih prstiju

doziva kiše u tvoje ime

i u snovima redneck-a smišlja zamke za sunce.



(U američkim rezervatima pamučna sjećanja na djecu

uvjerenu u svoje korijene sove, duha i crvene

rezbare toteme u masnom tkivu industrije

umjesto na leđima bizona.



Na američkim ravnicama Cotton Belt-a eho galopa arapskih konja

vodi ljubav s nebom i raketama protiv tuče.



Kao cvijeće među stranicama knjige eritrociti

za zauvijek mirišu na povijest

i vode ratove s kapitalom

u ime zelenih pupčanih vrpci i prvog plača.)





Elokventne suze



Nastojim zadržati taj takt kulerskog disanja

koje riječi lomi na pravim mjestima,

u kariranoj košulji, nepočešljano gledam nebo;

Babilon je na strateškim mjestima

podigao dimnjake tvornica.



Mliječna je staza fermentirala,

Trevithick i Tzu Hsi polako shvaćaju

da su nakon milijarda romantičnih priča

ubili svoje roditelje, braću, djecu i vodu.

Nastojim, ali sve se mijenja.



Tradicija i Sofija su spašene od kamenovanja, u suštini.

Danas žive na šankovima narodnjačkih klubova.

Sve se mijenja osim tuge. Ta je zimzelena

i cvate u svako doba. A tko ne plače za kintu

i dva abortirana akorda u glasanju ameba

ima elokventnu dušu; to me tješi.



Plačite shrvani od sreće, kao Galebljev (M. Ćatić),

plačite časno kao Egipat, kao Mat (S. Jazbec),

plačite nevino i bratsKi, kao Vekić,

kao Masleša drugu dimenziju.

Plačite za žive.





P(ut)opis čovječanstva



U slanom su jezeru na Antarktiku pronašli Boga,

živi bez svjetlosti i zraka. Možda će ga nazvati Metuzalem.

U Kataru imam brata zaljubljenog u jasmine

što cvatu na jeziku, u Rusiji tri usamljene sestre.

Na Tibetu imam kuću, s poljem pamuka u Burkini Faso,

s prohladnim afričkim noćima i sjecom koja pjevaju fado.

Fado bez majke.

Na svijetu je i previše gaze. Previše gaze.

Nebom perje i perjem nafta i duha svetoga.

.nemA





Posaditi ritam



Imaš li uši, poput stabla i utrobu da rađaš se

u sebi samome, tkaš li zvuk izrastanja u genima

i žlicu imaš za boležljivost (v)ode.

Napose bez imena i stupaca u oku, da jesi, i mokrog perja

kapaš nebo u ruke razlike, čovjek si.

Nužno zadihan u rušenju sistema živi, svakog koji/tko izrasta u opreku

slobode. Bezuvjetno, rasplakano i majčinski.





MEDITERAN BUDDHA



Mir s vama, potrošači,

ja sam buda(n) u oku prosjaka.

Pokušavam doći doma, uvijek kada krenem.



(Odlazak je uvijek strategija, i pomalo na mediteranu.)





Koža tundre



Izgubila je miris, naranče i sućut.



Spustio mi se mrak u grlo

kada je pristala na prosjek,

demagogiju i vjetar.



Uzgojio sam sjever. Kožu tundre.

Rascvala, miriše ataraksija.

Moja vječna slovišta.





Hiroshima



Red suncokreta na putu do trgovine

podsjeća me na Hiroshimu, i toga se plašim.

Jesen je češalj, uspavljivanje u ugodnu smrt.





Industrijska pjesma



Naše ptice nikada neće

biti toliko meke,

naša gnijezda

nikada toliko laka.

Naše rijeke nikada neće

biti toliko nježne,

naša korita

nikada toliko naša.





Blues vulgaris



Dakle ona je pingvin na ulicama Zagreba; blues vulgaris

u čaši toplog mlijeka. Anarhija kalcija i željeza.



Moje se podne sastoji od nikotina, tamne kože

njenih krila. Propuštam vlakove, ptice i naranče.



Moje su zjenice više ožiljci sativa od vješanja rublja u Indiji.

Ona je pingvin, žuta utroba mirisa. Uveo kljun.

preuzmi
pdf