23.9.2004.

Vesna Šendula-Jengić  

Naglasci na konfliktima i edukaciji

tema broja

Vrijeme održavanja konferencije uslijedilo je neposredno nakon završetka Olimpijskih igara kada Atenjani, uključujući i naše domaćine na skupu, nisu krili neizmjerno zadovoljstvo i ponos uspješnom organizacijom Igara. Međutim, ponešto i zbog toga, visoke cijene smještaja i kotizacije su, čini se, utjecale na broj sudionika te se ukupan broj od njih dvjestotinjak pokazao kao relativno skroman.

Neformalni razgovori sudionika vođeni u kuloarima, na temu aktualnih svjetskih događanja, najčešće su se doticali nedavnih ekstremističkih napada Čečena u Rusiji. Bio je to povod kako bi se ponovno razmotrila uloga grupne analize kao zajedničke mogućnosti razumijevanja različitih dinamskih i interaktivnih procesa na razini obitelji, manjih i većih socijalnih grupa, kao i njihova međusobnog utjecaja na globalni svjetski razvoj te boljeg razumijevanja društva i društvenih pojava u cjelini.

Svaki čovjek ponaosob i ljudski rod kao takav, u svijetu je jedinstvena cjelina individualnog i grupnog, biološkog i socijalnog, intelektualnog i emocionalnog u neprestanom kretanju i interakciji. Maligne forme tih interakcija generirane su naslijeđem, povijesnim i osobnim. Zadatak je grupne analize, u svjetlu socijalnih interakcija, na razini grupne matrice iz?aći modele koji bi u transkulturalnoj dimenziji imali značenje sveobuhvatnijeg, humanijeg i kreativnijeg suživota različitih grupa i pojedinaca.

Globalizacija, novi geostrateški i vojni ciljevi, terorizam, makroekonomska kretanja u društvu (često nerazumljiva) utječu na osobni život, stvaraju osjećaj straha, nesigurnosti koja u svojoj konačnici može odvesti u pravu duševnu bolest. Trajanje i intenzitet vanjskog pritiska uvjetuju smanjenje sposobnosti pojedinca da podnese opterećenja i podloga su za stvaranje duševne bolesti i poremećaja – bilo da je riječ o neurozama, fobijama, anksioznim poremećajima, bilo pak posttraumatskim stresnim poremećajima. Pojedinac ne može živjeti izolirano, a  novi socijalni fenomeni i patologija dodatno otežavaju liječenje.

Kad je u pitanju susret s bolešću i pokušaj liječenja, ponekad je kod pojedinca nesvjesno prisutna prava sabotaža liječenja, autodestrukcija, javljaju se bolna, ranije doživljena traumatska iskustva koja ometaju separaciju i individualizaciju, a odražavaju teške emocionalne krize iz djetinjstva. Reaktivacija te boli rizik je za osobu, ali stvara i osjećaj nedovoljne kompetentnosti za terapeuta. Bol, strah i nerazumijevanje plodno su pak tlo moguće manipulacije masama.

Zbog svega toga, zanimanje na Drugoj regionalnoj konferenciji mediteranskih zemalja grupnih terapeuta i psihoanalitičara u Ateni pobudila su predavanja i radionice na temu emocionalnih reakcija i stresa naci?nalnih manjina, etničkih konflikata i posebno žrtava terorističkih akcija širom svijeta. Skupu su nazočili predstavnici 33 zemlje. Tijekom predavanja i radionica u više navrata istican je model holističkog pristupa jedinki kao nužan preduvjet njezine bolje interakcije sa svijetom u kojem živi.

Grčka kao jedna od kolijevki europske povijesti bila je izvrsna podloga i poticaj, pružajući brojne ilustrativne primjere i usporedbe kroz arhetipove, likove iz bogate grčke mitologije i povijesti. Na simboličkoj razini referenti su se trudili pokazati model prema kojem se negativno osobno pretvara u pozitivno grupno. Osim već tradicionalno poznatih malih i velikih grupa te terapijskih zajednica, istraživači i analitičari su na primjerima nastojali pokazati specifičnosti rada pojedinih grupa koje se formiraju u terapijske svrhe.

Sudionici skupa mogli su sudjelovati u brojnim radionicama. Posebno su pokazali zanimanje za radionice koje su govorile o iskustvima žrtava, kao ?to su bile one u kojima su prorađivana iskustva žena iz Palestine čiji su članovi obitelji bili nasilno usmrćeni, iskustva djece žrtava nasilja i slične.

Istaknuto je nepovoljno djelovanje institucionalizacije bilo kojeg tipa na osobu i time uvjetovan duboki, što ujedno znači i teško lječivi regres ličnosti. Dio autora i referenata se, slijedeći svoja iskustva, izjasnio o potrebi objedinjavanja terapija u jedinstveni terapijski postupak koji bi imao globalnu primjenu, ali je taj poticaj u daljem tijeku simpozija ipak rezultirao rezervom prema iskazanim stavovima i priklanjanje određenim temeljnim školama grupne terapije uz modifikacije vezane uz karakter grupe i specifičnosti okoline u kojoj se grupna terapija odvija.

Hrvatska je bila predstavljena s četrnaest sudionika. Zapažen j? bio trajan (on going event) trodnevni simpozij s temom iskustva u izobrazbi medicinskih sestara i tehničara u grupnoj analizi. Ta se izobrazba više godina uspješno provodi u tri naše psihijatrijske bolnice (Popovači, Jankomiru i Rabu). Radove su uz liječnike iznijele i medicinske sestre/tehničari koji su u procesu izobrazbe ili su ga završili. Uvodna predavanja o toj temi održali su prof. dr. Eduard Klain, ujedno i voditelj projekta u sve tri ustanove, te prof. dr. Rudolf Gregurek, predstojnik Klinike za psihološku medicinu KBC-a Rebro iz Zagreba.

Osobno bih istakla i radove naših domaćina koji su dijelom prikazani na poster-sekciji, a iz područja su psihoneuroimunologije. Studije kolega su pokazale učinkovit utjecaj psihoterapije na tijek liječenja epilepsije i nekih drugih neuroloških bolesti i graničnih stanja