#440 na kioscima

12.12.2014.

Ida Pavlić  

Nebeski mehaničari


Ipak se utopio pas

živio je iza ogledala s bogom tako mi je

pričao – bog živi u ogledalu i kad se uspne na ormarić sa psihom

on ustane iz naslonjača i otkriva mu svoje tajne

danas je izliven iz kalupa u kojeg

je netko utočio najfiniju čokoladu

samo mi još ljubav fali kaže sve ostalo sam sredio

tako je pečen moj prijatelj iz djetinjstva na instant način

nepogrešivi roditelji su ga pojeli i sad se ponavljaju u njem

pa neću ljubiti tvoje roditelje kažem mu

(odmahuje glavom kao dječak koji ne razumije neki pojam

i preskoči ga kao lokvu vode – mama je rekla da

ne smije ugaziti u blato)

šteta

mislila sam da ćemo

kad se jednom sretnemo

opet oživljavati utopljenog psa umjetnim disanjem

brojati si rebra i kralješke

saditi dinare kao mačak u čizmama

nasloniti uho na tračnice i nagađati ide li vlak

raštimavati klavire

smijati se baš ničemu i čudom se čuditi

kako je od boga iz ogledala

dobio čarobni žir i postao dječak

Nebeski mehaničari

nikad se ne penzioniraju sprave za mučenje

samo mijenjaju oblike. neizražene misli

u snu zabijaju bodeže u kičmu. jutro dočekujemo kao žrtve.

umorni. sitničavi. uvrnuti.  

postoji samo jedna težnja. svijet se vrti oko

nje. ni podzemno sladostrašće neće umiriti

čežnju kad ti ljupki leptiri sjednu na dlan

i sišu mikro kapi znoja.

(uvijek te razoružaju mali nebeski mehaničari).

postoji samo jedna težnja – izraziti se. izraziti. podariti. raspakirati.

izaći iz školjke dlakavog gluhog uha.

izraziti se. možda i voljeti. voljeti? što to znači?

koga voljeti?

pa sebe jebote šapne mi bahata beba leptir i probudi me

šamarom.

Troglavi vuk

Vid mi je poklonio troglavog vuka

od drveta – tri glave na zajedničkom tijelu od platna.

uloge se podijele čim sakrijem ruke pod platno.

jedan ostaje vuk drugi postaje ovca a treći

blaženi konformist – mirotvorac – otpadnik – mudrac – revolucionar

kako mu dođe.

onaj koji zajebava ovu dvojicu. ili se on i ovca

urote protiv vuka.

najgore su ovce kada krenu. opake su. da im daš pušku

strijeljale bi sve što je različito. i to baš one ovčice

iz redova stabilnih prilagođenih zastrašujuće normalnih.

treba mi još jedna glava kažem Vidu da sredi ovu zbrku.

pa ti odlučuješ nasmije se. na to sam zaboravila.

da vuk ima još jednu glavu preda mnom bi bila cijela vojska.

(jedan dan u tjednu rezerviran je za svađu).

izmorena od bitke stavljam troglavog vuka u torbu i izlazim na ulicu.

kroz otvoren prozor dobro uštimani par vodi ljubav

odzvanjajući prema nebu.

njihovi vukovi govore svim jezicima svijeta.

preuzmi
pdf